Baš kad sam pomislila da nekako dolazim na sebe i da sam se pomirila sa svim,misleći tako je moralo bit,dosta je tuge idem dalje zbog malene doma,koja vidi svaku tugu i suzu,a i zbog sebe,muža...Idem jučer radit i samo šta nisam ugasila auto,puste na radiju pjesmu"na suvoj grani bili cvit,nemoj me zaboravit"i ponovno se sve vrati,suze na oći,ništa ne vidim od plača,ne mogu van iz auta,moram čut pjesmu do kraja.Slušam pjesmu i sve me boli,srce,duša,ali paše mi ta bol,htjela bi da pjesma ne stane i cijeli dan mi se vrtila u glavi.Vjerujem da vi razumijete to.Čini mi se da sam se opet vratila na početak.