I mi prodajemo manji stan, da bi kupili veci.
Logika mm je bila da prvo pronadjeno veci stan, a onda da stavimo u prodaju nas.
Nasli smo idealan stan, ni sami nismo mogli vjerovati da smo takvo nesto nasli, za super cijenu. Dva tjedna smo razmisljali sto napraviti posto moramo prvo prodati nas stan da bi mogli isplatiti novi (kredit ne mozemo dobiti). I na kraju su nam ljudi izasli u susret i dali nam rok od 6mj.da im kupimo stan. Naravno dali smo kaparu. Do tog roka ima jos mjesec i pol i mene lagano hvata panika. Nas stan je u ovih 4ipol mj.doslo pogledati oko 30 osoba/obitelji. Jako puno. Imali smo jednog ozbiljnog kupca koji je pred realizaciju odustao. Sad imamo drugog koji mora isto prodati stan (ima potencijalnog kupca). No to nista nije sigurno.
Svjesna sam da imamo jos malo vremena i vise ne znam sto da radim. Agencijama nismo davali zbog vec napisanih iskustava, a i zbog velikog interesa za stan. Imam osjecaj ko da samo cistim, ljudi razgledaju i to je to. A nas stan snova ceka jos kratko. Cijenu naseg smo spustali vec u dva navrata, imamo jos malo lufta za spustiti, ali ne i u oglasu. Jer po defoltu se spusta cijena i na licu mjesta.
Nekako jos vjerujem da cemo uspjeti, jer nije samo gubitak kapare u igri, nego i toliko zeljenog stana. Pa valjda se tolika zelja mora ostvariti.