Turska kava...

[vještičica]

Prvo, vrsta kafe - mora biti Minas mješavina, a to ti je Frankova kafa, ona u cigli. Kafa ne smije biti presitno mljevena, a ni prekrupno, ne bi trebala sadržavati ništa osim kafe (ječam npr.) i ne bi smjela biti previše pržena (znači ne pretamna), a ni jako svijetla (Jacobs zna imati presvijetlu kafu)
Drugo, mjera je jedna mala šoljica za kafu vode, na nju ide jedna vrhom puna kašičica kafe, plus, još malo (što reče Ivarica "još jedna za sve) Kašičica je ona čajna, za promiješati čaj, pojesti puding, kolač... ne ona mikromića za miješanje kafe, koja se kod nas zove kavena kašika
Treće, kafa ide u suvu džezvu, i tako suva se može zagrijati malo nad vatrom da pusti miris, prije nego je preliješ kipućom vodom, onoliko koliko u taj tren stane u džezvu. Staviš na vatru dok zakipi (ne da zavri, nego da se podigne). Promiješaš. Sačekaš malo. Staviš da se podigne još jednom. Skineš sa vatre i dodaš još malo one vrele vode (ne mnogo, malo!) Promješaš. Toz (talog, soc) će tako pasti na dno, a na vrhu ostati kajmak, tj. "pjenica"
Ja kajmak ne volim, i pijem "ćelavu" kafu, ali zato ga uvijek ima za one koji vole
Četvrto, izbor džezve nije presudan. Bitno je jedino da je neoštećena. Bakrena možda daje neki štih, ali ja ih ne volim, jer se kalaj guli (pa ga popiješ, jelte), a onda se vremenom ogoli bakar, pa i njega piješ, sve dok ne skužiš da ti je kafa čudna, metalnog ukusa :bleh: Prošla su vremena kad su domaćice redovno slale bakreno suđe na kalajisanje
Ja kuvam u običnoj, emajliranoj džezvici. Kupila mi mama na naselje, džezvu za dvije šolje i šerpicu za vodu (koja samo za to služi)

edit - šoljica je ona mala šoljica za kafu, iz servisa "za goste", nemam pojma koliko u nju stane