Jan je star devet mjeseci i do nove godine je bio zdrav ko dren. A onda se je zarazio oko Božića i sve se to manifestiralo za Novu godinu u vidu punog nosa, šlajma i piskutanja u prsima. Dr. je propisala Amoxil, Ventolin i Bisolvon (mislim da se tako zove za iskašljavanje). Uredno smo odaradili terapiju, otišli na kontrolu i dr. je rekla da je sve ok, te da prekinemo s Amoxilom, Ventolin još jedan dan, a Bisolvon još 5 dana i da je to- TO. No činilo se da je sve ok, ali je nakon nekoliko dva tri dana počelo piskutanje u nosiću. Mislila sam da je to samo malo začepljen nosić i da će proći. Napominjem da Jan uopće nije imao temperaturu, dobro je jeo, bio živahan i vedar kao i uobičajeno. Stanje je svaki dan bilo sve gore i gore, sve više šlajma, ne može ga izbaciti, a ni kroz nosić mu ne mogu to izvući pumpicom. I onda smo danas otišli dr. koja nas je odmah uputila na Srebrnjak na ispumpavanje šlajma. Iskustvo: GROZNO!!! Dvije inhalacije Ventolinom: jedna 20 minuta, pa fizikalna terapija (lupa bebiju po prsima, leđima i sastrane da se šlajm odvoji), a da ti ne pričam da on vrišti. U svih ovih 9 mjeseci nije tako plakao. Srce mi se paralo i osjećala sam se ranjivija nego on sam. Nakon fiz.terapije čok (vađenje gnojnog šlajma iz nosa), a nakon toga je Jan zaspao od iscrpljenosti i plača, jada i čemera, pa smo drugu inhalaciju od 10 minuta napravili u snu. Doma nas čeka davanje Ventolina svakih 6 sati i 3 puta lupanje mrcice po leđima i prsima da to što prije odvojimo s pluća i bronhija. I naravno, svaki dan ista procedura u bolnici, tko zna do kada. I tješi me samo to što je zaspao i lijepo diše, te vidim napredak i nakon prvog puta. Znam da ćemo proći kalvariju, ali mogu ti reći da sam se zasrala kad sam došla u onu bolnicu, pričala s doktorom i kada sam vidjela svu onu djecu tamo. Ali makar su svi s kojima smo bili u kontaktu stvarno ok i ljudski. I ovo ti je moj odgovor na tvoje pitanje, pa ti vidi da li ćeš sama čekati da sve prođe ili reagirati čim se pojave prvi simptomi. Ja sada znam odgovor, i sigurno ću idući put biti u čekaonici pedijatrice bez obzira što je sve u redu, što nema temperature, što normalno, jede, igra se, spava, priča... ALI MU JE SAMO NOSIĆ PUN I STVARA MU SE ŠLAJM KOJEG JEDVA ISKAŠLJAVA.

Nemoj se prestrašiti. Ovo je samo naše iskustvo, prvo i kad se sjetim Jana u bolnici ne mogu ti opisati kako mi se grlo stegne i srce napukne.