Joj, joj.. Tako bistro, mirno i slatko dijete. A onda odjednom - bum... I ništa to nije loše, samo mi ga je žao.. I ja se osjećam krivom kad ga naljutim.. Moram na sebi poraditi malo.
Joj, joj.. Tako bistro, mirno i slatko dijete. A onda odjednom - bum... I ništa to nije loše, samo mi ga je žao.. I ja se osjećam krivom kad ga naljutim.. Moram na sebi poraditi malo.
Mi isto imamo 10 mj, i ako joj ne dopustim nešto onda se napne, izvija, grčevito se bori i plače.
Mislila sam da to dolazi s godinu i pol barem.
Pa naravno da će se buniti. Zar ti prihvaćaš kada ti netko naredi da učiniš nešto, bez da te pita ili ti ponudi alternativu? I ne buniš se? A što će drugo beba nego se izvijati, boriti i plakati, ne zna te još poslati u pm, ili tako nešto, što bi odrasli učinio
Djeca su ljudi i treba s njima postupati onako kako volimo da se postupa s nama. Naravno da mora biti npr. vezana u AS, ali ako ju se bez riječi spusti u stolicu, pritisne i krene zakopčavati (pogotovo ako se preko njene glave razgovara s nekim drugim), pobunit će se, ako je zdravo i pametno dijete. Logično.
Ili, želi uzeti mobitel, mama ga ima, tata ga ima, pa bi i ona, sasvim razumljivo s njenog stajališta. Ako mama zaurla: pusti!, izazvat će samo tantrum. Ovdje pomaže da se ni ne dogodi da beba može uzeti mobitel, jednostavno treba biti izvan dohvata. Doduše za 2-3 mjeseca počet će se sasvim uspješno penjati, tako da će se visina na koju se spremaju stvari koje nisu za diranje, dobrano povećati.
Uvijek sam na strani djece i mislim da su uglavnom roditelji krivi za tantrume. Ovisi i o temperamentu djeteta, ali, bar kod ovih malih, može se spriječiti gotovo svi, ili skretanjem pažnje, ili unaprijed onemogućavajući okidače za tantrum. A roditelj je taj koji to treba znati prepoznati, najbolje zna svoje dijete.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 16.04.2016. at 16:11
Ne urlam. Mene to ponašanje nasmijava. Ono, kada su sitnice u pitanju. Recimo, pojede punu zdjelu kaše, ja odmaknem, a ona se krene grčiti i izvijati, uz kmečanje.
Kada je u pitanju vježba onda ignoriram to bacanje, istezanje, i pokušavam skrenuti pažnju.
Što se tiče stvari, uvijek se nađe tu nešto neobičnije od mobitela. Bilo bi jednostavnije da tati mobitel nije omiljena metoda odvraćanja pažnje od nečeg trećeg.
Samo, ja sam mislila da sve to dolazi kasnije. Nisam znala da su tako pametni već sa deset mjeseci. Čovječe, što će onda biti za godinu dana.
O, pametni su oni, jako rano. Čim počnu bacati smješkiće naokolo, kupe ti pažnju samo tako. Što više gledaš, više primijećuješ koliko toga svaki dan nauče.