Bebe koje od rođenja previše plaču nisu jednostavno takve bebe. To su bebe čiji mozak nije dovoljno sazrio da uspješno obrađuje osjete koji ga preplavljuju kad beba izađe iz mamine buše. Često u paketu s prekomjernim plakanjem idu i teškoće sa spavanjem i hranjenjem. Pedijatri često tome ne pridaju previše važnosti, a to je problem koji jako opterećuje mame, i koje zbog toga bezrazložno imaju osjećaj krivnje i neuspjeha. Onda mame, u želji da umire dijete, još više ljuljaju, pjevaju, zabavljaju igračkicama, i time samo pogoršavaju stanje jer dodatno preplavljuju dijete osjetima. Dovoljno je samo poučiti mame kako da svedu podražaje na minimum (ne potpuno ukinuti podražaje) da bi se dijete umirilo.
Ovo sa pelenama i oduzimanjem igračke je normalno ponašanje. Dijete sada izgrađuje svoj identitet i normalno je da ne prihvaća poslušno sve što nama padne na pamet. Meni je pri mijenjanju pelena pomagalo da se totalno isključim (ako ne bi pomogle igračke i sl) tih 5 min koliko traje presvlačenje i da ignoriram ispade bijesa. Ako bih pokušala pjevati ili umirivati dijete, često bi bilo samo gore, tako da sam to obavljala mehanički. Kad bih oduzimala opasan predmet, brzo bih ponudila nešto novo, zanimljivo i ljutnja bi odmah prestala. Uglavnom, niš se ne brini, samo isključi mozak i sjeti se da će sve to proći
Odgovori s citatom
spring prvotno napisa
) ali zapravo mi je sad čudno kad mi dijete mirno sjedi i čita knjigicu.
