Ne urlam. Mene to ponašanje nasmijava. Ono, kada su sitnice u pitanju. Recimo, pojede punu zdjelu kaše, ja odmaknem, a ona se krene grčiti i izvijati, uz kmečanje.
Kada je u pitanju vježba onda ignoriram to bacanje, istezanje, i pokušavam skrenuti pažnju.
Što se tiče stvari, uvijek se nađe tu nešto neobičnije od mobitela. Bilo bi jednostavnije da tati mobitel nije omiljena metoda odvraćanja pažnje od nečeg trećeg.

Samo, ja sam mislila da sve to dolazi kasnije. Nisam znala da su tako pametni već sa deset mjeseci. Čovječe, što će onda biti za godinu dana.