 |
|||
Kako ostvariti svoja i dječja prava
Iza ova dva slučaja: gđe. Marije iz Šibenika igđe. Marijane iz Osijeka, razvidno je da se radi o samohranim majkama koje su u izvanbračnoj vezi dobile dijecu, te o očevima koji ne doprinose za uzdržavanje maloljetne djece.
Obiteljski zakon Republike Hrvatske predvi
Re: Kako ostvariti svoja i dječja prava
[quote=Muuukica]
Obiteljski zakon Republike Hrvatske predvi
Probaj tu na ovom dole kaj ću ti aljepit nać odgovor na svoje pitanje jer ja ovaj čas nemam vremena:
HRVATSKI SABOR
1583
Na teme*lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU OBITELJSKOG ZAKONA
Proglašavam Obite*ljski zakon, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. srp*nja 2003.
Broj: 01-081-03-2596/2
Zagreb, 16. srp*nja 2003.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
OBITELJSKI ZAKON
Treći dio
RODITELJI I DJECA
I. MAJČINSTVO I OČINSTVO
Članak 53.
Djetetovom majkom smatra se žena koja ga je rodila.
Članak 54.
Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka.
Članak 55.
Ako se majčinstvo ili očinstvo ne može odrediti prema članku 53. i 54. ovoga Zakona, utvrđuje se priznanjem roditelja ili sudskom odlukom.
1. Priznanje majčinstva i očinstva
Članak 56.
(1) Majčinstvo i očinstvo može se priznati na zapisnik pred matičarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom. Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti primjerak zapisnika matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih.
(2) Majčinstvo i očinstvo može se priznati i u oporuci.
Članak 57.
(1) Majčinstvo i očinstvo može priznati maloljetna osoba koja je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje izjave o priznanju.
(2) Majčinstvo i očinstvo može priznati osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti ako je sposobna shvatiti značenje priznanja, osim ako je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može davati izjave koje se tiču osobnih stanja.
Članak 58.
(1) Priznanje majčinstva i očinstva je neopozivo.
(2) Majčinstvo i očinstvo ne može se priznati poslije djetetove smrti, osim ako to dijete ima potomstvo.
Članak 59.
(1) Priznanje majčinstva upisat će se u maticu rođenih ako je centar za socijalnu skrb nadležan prema mjestu djetetova rođenja dao prethodnu suglasnost.
(2) Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje majčinstva. Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno boravišta.
(3) Kad sastavi, odnosno primi zapisnik ili oporuku o priznanju majčinstva iz članka 56. ovoga Zakona, matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih zatražit će odmah od centra za socijalnu skrb da u roku od trideset dana dostavi suglasnost, odnosno pristanak iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(4) Nakon što pribavi suglasnost, odnosno pristanak propisan ovim Zakonom, matičar će priznanje majčinstva upisati u maticu rođenih.
Članak 60.
Priznanje očinstva začetog a još nerođenog djeteta, proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo.
Članak 61.
(1) Za upis priznanja očinstva potreban je pristanak djetetove majke.
(2) Majka može izjaviti pristanak pred tijelima iz članka 56. stavak 1. ovoga Zakona.
Članak 62.
(1) Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje očinstva. Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg prebivališta, odnosno boravišta.
(2) Ako je dijete mlađe od četrnaest godina ili je starije od četrnaest godina, ali nije sposobno shvatiti značenje priznanja, a majka više nije živa, proglašena je umrlom, mlađa od četrnaest godina, potpuno je lišena poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja ili joj boravište nije poznato najmanje dva mjeseca, suglasnost na priznanje očinstva daje centar za socijalnu skrb.
Članak 63.
(1) Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva, odnosno oporuku kojoj nije priložena izjava majke o pristanku na priznanje očinstva matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih odmah će pozvati majku po propisima o obveznoj osobnoj dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu.
(2) Ako je za upis priznanja očinstva potreban pristanak djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb, matičar će od centra za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana dostavi izjavu djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb.
Članak 64.
Centar za socijalnu skrb će po isteku roka iz članka 59. i 63. ovoga Zakona osobu koja je priznala majčinstvo, odnosno očinstvo obavijestiti jesu li pribavljeni propisani pristanci, odnosno suglasnost.
Članak 65.
(1) Ako prilikom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovom ocu, matičar će upoznati majku s pravom djeteta da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti radi ostvarivanja toga prava.
(2) Majka može matičaru izjaviti na zapisnik koga smatra djetetovim ocem.
(3) Majčina izjava iz stavka 2. ovoga članka smatra se njezinim pristankom na priznanje očinstva.
Članak 66.
Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o djetetovom ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta majke i dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi iz članka 65. stavak 2. ovoga Zakona.
Članak 67.
(1) Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana od primitka obavijesti iz članka 66. ovoga Zakona, pozvati majku da izjavi koga smatra djetetovim ocem, osim ako je to učinila pred matičarom.
(2) Majku će se upozoriti da bi radi dobrobiti djeteta trebala imenovati osobu koju smatra ocem.
(3) Majčina izjava pred centrom za socijalnu skrb o tome koga smatra djetetovim ocem ima značenje njezina pristanka na priznanje očinstva.
Članak 68.
(1) Kad primi majčinu izjavu iz članka 67. ovoga Zakona, centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana, po propisima o obveznoj osobnoj dostavi, pozvati imenovanu osobu.
(2) Ako se pozvani odazove, centar za socijalnu skrb predočit će mu izjavu majke da njega smatra djetetovim ocem i upoznati ga sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.
Članak 69.
Ako pozvani prizna očinstvo, centar za socijalnu skrb odmah će primjerak zapisnika o majčinoj izjavi koga smatra djetetovim ocem i primjerak zapisnika o priznanju očinstva dostaviti matičaru radi upisa očinstva u maticu rođenih.
Članak 70.
Ako se u postupku propisanom člankom 66. do 68. ovoga Zakona očinstvo nije utvrdilo priznanjem, centar za socijalnu skrb će o tome obavijestiti majku i upoznati je sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva sudskom odlukom.
2. Utvrđivanje majčinstva i očinstva sudskom odlukom
Članak 71.
(1) Tužbu radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva može pod*nijeti dijete do navršene dvadeset i pete godine života.
(2) Ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu u njegovo ime može podnijeti osoba koja ga po zakonu zastupa.
Članak 72.
(1) Žena koja sebe smatra majkom može podnijeti tužbu radi utvrđivanja majčinstva do navršene osamnaeste godine života djeteta.
(2) Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka do navršene osamnaeste godine života djeteta.
(3) Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak odnosno suglasnost iz članka 61. i 62. ovoga Zakona, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta.
Članak 73.
Tužbu radi utvrđivanja majčinstva ili očinstva može podnijeti centar za socijalnu skrb do navršene osamnaeste godine života djeteta.
Članak 74.
(1) Ako osoba, za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta nije živa, tužba radi utvrđivanja majčinstva, odnosno očinstva podnosi se protiv njezinih nasljednika.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta ili u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.
3. Osporavanje majčinstva i očinstva
Članak 75.
(1) Dijete može osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo osobi koja je upisana u maticu rođenih kao njegov roditelj.
(2) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine života.
(3) Ako je dijete maloljetno ili kad roditelji nad njim imaju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti, tužbu u njegovo ime podnosi poseban skrbnik postavljen za tu parnicu, kojeg imenuje centar za socijalnu skrb.
(4) Tužbu iz stavka 1. ovoga članka može za osobu potpuno lišenu poslovne sposobnosti i osobu za koju je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.
Članak 76.
(1) Žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka može osporavati svoje majčinstvo.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje njezino majčinstvo, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
Članak 77.
(1) Žena koja sebe smatra djetetovom majkom može osporavati majčinstvo ženi koja je upisana u maticu rođenih kao majka, ako istovremeno traži da se utvrdi njezino majčinstvo.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja da je ona majka tog djeteta, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
(3) U postupku iz stavka 1. ovoga članka sud će, prije nego započne raspravljati i odlučivati o zahtjevu radi osporavanja majčinstva odrediti, na trošak tužiteljice, izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem sukladno postignućima suvremene medicinske znanosti radi utvrđivanja majčinstva tužiteljice.
(4) Ako iz medicinskog vještačenja proizlazi da tužiteljica nije majka djeteta kojem osporava majčinstvo, sud će rješenjem odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
(5) Sud će nastaviti raspravljati i odlučivati o zahtjevima radi osporavanja i utvrđivanja majčinstva ako iz medicinskog vješta*čenja proizlazi da je tužiteljica majka djeteta kojemu je osporila majčinstvo.
(6) Sud će odluku o oba zahtjeva donijeti u jednoj presudi.
Članak 78.
Pravomoćnom odlukom o osporavanju majčinstva smatra se osporenim i očinstvo majčina muža odnosno muškarca čije je očinstvo utvrđeno priznanjem.
Članak 79.
(1) Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka ako smatra da on nije otac. Ako je muž potpuno lišen poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njegov skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanog očinstva, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
Članak 80.
Osobe s pravnim interesom mogu nastaviti postupak osporavanja majčinstva ili očinstva u roku od šest mjeseci od smrti majke ili oca koji su pokrenuli postupak ili u roku od mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.
Članak 81.
(1) Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Ako je majka potpuno lišena poslovne sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se tiču osobnih stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njezin skrbnik uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb.
(2) Tužba iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od šest mjeseci od rođenja djeteta.
Članak 82.
(1) Muškarac koji je priznao očinstvo, a kasnije sazna za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
(2) Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne potječe od njega može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od priznanja, a najkasnije do sedme godine života djeteta.
Članak 83.
(1) Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može tužbom osporavati očinstvo osobi koja je to dijete priznala za svoje, ako istovremeno traži da se utvrdi njegovo očinstvo.
(2) Tužba se može podnijeti u roku od godine dana od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih.
(3) U postupku iz stavka 1. ovoga članka sud će, prije nego započne raspravljati i odlučivati o zahtjevu radi osporavanja očinstva odrediti, na trošak tužitelja, izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem sukladno postignućima suvremene medicinske znanosti radi utvrđivanja očinstva tužitelja.
(4) Ako iz medicinskog vještačenja proizlazi da tužitelj nije otac djeteta kojem osporava očinstvo, sud će rješenjem odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
(5) Sud će nastaviti raspravljati i odlučivati o zahtjevima radi osporavanja i utvrđivanja očinstva ako iz medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelj otac djeteta kojemu je osporio očinstvo.
(6) Sud će odluku o oba zahtjeva donijeti u jednoj presudi.
Članak 84.
(1) Ako je majčinstvo, odnosno očinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno.
(2) Osporavanje majčinstva, odnosno očinstva nije dopu*šte*no poslije djetetove smrti.
4. Posebne odredbe o majčinstvu i očinstvu djeteta začetog uz medicinsku pomoć
Članak 85.
Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć i suglasnost donatora.
Članak 86.
(1) Iznimno, majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka, ako je dijete začeto uz medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez pisanog muževa pristanka.
(2) Žena koja je dijete rodila, koje je začeto jajnom stanicom druge žene, ima pravo osporavati majčinstvo ako je do oplodnje uz medicinsku pomoć došlo bez njezinog pisanog pristanka.
(3) Žena čijom jajnom stanicom je dijete začeto bez njezinog pisanog pristanka ima pravo osporavati majčinstvo ženi koja ga je rodila ako istovremeno traži da se utvrdi njezino majčinstvo.
(4) Tužba radi osporavanja majčinstva, odnosno očinstva može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana saznanja da je do začeća došlo na način iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.
(5) Ako su osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka saznale prije rođenja djeteta da je došlo do začeća tužbu radi osporavanja majčinstva, odnosno očinstva mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana rođenja djeteta.
petrunjela, ako nije priznao očinstvo tj. neće ga priznati onda ga moraš tužiti
tek po pravomoćnoj presudi suda da je on otac djeteta, može se tražiti uzdržavanje, drugačije mogućnosti (pravne) nemaš da ga natjeraš na sudjelovanje u uzdržavanju
sve to stoji i jako je lijepo napisano...
no, šta je u slučaju kad to sve ode na kazneni sud pa se onda prvo saslušanje pred istražnim sucem čeka godinu i pol, onda se zakaže rasprava pa se odgodi zbog bolest suca(kao postoji samo jedan sudac za mladež) pa onda opet čekaš ko zna do ad, a dijete raste i potrebe su postale veće od onog što je odredio općinski sud, a otac djeteta(naravno nezaposlen, mlad i zdrav, bez imovine pokretne i nepokretne na koju bi se mogla izvršit ovrha, a i ono što ima kaže da nije njegovo) se blaženo smješka sa strane i govori kako se namjerno neće zaposliti....
znam, to je do suda, ali sam danas baš isfrustrirana i morala sam to izbaciti......
daphne, hm, kak je to doguralo do kaznenog suda??? :shock:
Oriana prvotno napisa
kako to misliš???pa lijepo, na općinskom sudu ja dobila. presuda postala pravomoćna, on ni lipe šest mjeseci.... moja odvjetnica uz moj blagoslov tužbu i na kazneni.....to ti se vuče od veljače 2001. godine.....
a godinu i pol sam čekala da to dođe na red pred istražnim sucem(kao da je samo jedan) i sad čekam da se sudac vrati s bolovanja( od rujna ove godine) i mislim da ću prije rodit nego tamo nešto sredit.....
ali svi mi govore tuži ga, daj ga ovo, daj ga ono, ali ja ne želim ništa od njega. Ja bi najradije da se nemora upisivati kao otac i da ja nikoga ne tužim, i netreba mi ništa od njega radije da ga ne vidim i da nas pusti na miru da zaboravi na nas, netreba nam ništa dati samo neka ide,(ako će nešto dati onda će i nešto tražiti,..??)rađe smo nas dva sam i nek nas pusti na miru (odnosno nismo sami moji mi jako puno pomažu, a imam i prijatelje oko sebe tako da nam je dobro
Daphne, ja više niš ne kužim.
Jel ti to o sebi pišeš?
Kaj nisu sva tvoja djeca tvoja i muževa ti?
Sorry ak sam neš pomiješala...
Sve je to krasno sročeno o uzdržavanju u obiteljskom zakonu ali kako to funkcionira u praksi to je već druga priča. Ja sam nakon 2 godine od tužbe dobila pravomoćnu presudu i znate što sad: opet na sud i tražiti ovrhu. Postavlja se pitanje: Kako majke koje ne mogu financirati odvjetnike mogu to sve izrealizirati. Zaista ne znam.
Zanam da se mamama čini da je ovaj naš pravosudni sistem strašno trom i spor i da nikada neće ostvariti svoje pravo na alimentaciju za svoju djecu. Međutim, cure moje, najvažnije je ne biti pasivan i krenuti od početka.
Dakle, ako dijete nije priznato, prvo tužba radi utvrđivanja očinstva. Isto tako treba pokrenuti nakon toga tužbu radi alimentacije, te ono što neke cure ne znaju imate pravo i na naknadu štete za ono razdoblje što ste same uzdržavale dijete, a dok još nije utvrđeno očinstvo.
Kada presuda o alimentaciji bude pravomoćna ide se na ovrhu odnosno po starome na izvršenje. Možete ići na pokretnine, nekretnine, primanja tj. plaću. Znam da je najbolje na plaću, ali nekada cure ostvare i svoje pravo samim time što se zabilježe na neku nekretninu "divnoga" tatice. Najzadnje Vam ipak ostaje i kazneni postupak, ako ne želi plaćati, a postoji pravomoćna presuda.
Još nešto, temeljem zakona, nitko, ama baš nitko ne može biti oslobođen dužnosti plaćanja alimentacije, pa čak i ako je nezaposlen.
Treba samo biti uporan i to ne zbog sebe, već zbog svoje djece.
U manjim gradovima je to lakše, cure puno lakše ostvare svoja prava jer i sudovi bolje funkcioniraju.
Daphne, pa to te pitam. Znači nije izvršavao svoju obvezu uzdržavanja pa si ga tužila zbog povrede dužnosti uzdržavanja.
E pa kakvi su to očevi nije mi jasno.
To je ko da čitam neku pravnu "pomozi" rubriku u časopisu i novinama, npr. pitala je "draga bakica" kako da joj sin izbaci "prisilno priznatog unuka" iz podjele imovine.
sinek dragi ima 3 zakonite djece kaže ona, pa što će još fačuku davati imovinu
e tu sam pop......
ali moram reći da je pravnica tako lijepo odgovorila "bakici" da sam joj pljeskala od radosti
je suzy o sebi pišem..
nemaš se šta ispričavati, morana nije biološka kćer mog muža, nego nekog idiota koji mi je odnio najljepše godine mladosti, ali mi je dao i neprocjenjivo blago..... moju kćer....
Hvala na odgovoru. Ma nije mi bilo jasno kog loviš za alimentaciju kad si u braku, imaš troje djece, čekaš četvrto itd. Izgleda da sam nešto propustilapa sam imala sto upitnika nad glavom.
petrunjela, mozes napisati otac nepoznat, ako to zelis tako a on ne zeli priznati ocinstvo....
jedna moja poznanica je tako napravila, nije ga htjela upisati kao oca, on se nije bunio, niti se javio i to sve na preporuku odvjetnika koji je rekao da zamisli da se njoj nesto dogodi, onda bi i on imao pravo na dijete a nije ga nikad ni vidio...ili/i sl....
ma nisi niš propustila, to je pitanje izašlo van tek kad smo na starom topicu pisali nešto o braku.......Hvala na odgovoru. Ma nije mi bilo jasno kog loviš za alimentaciju kad si u braku, imaš troje djece, čekaš četvrto itd. Izgleda da sam nešto propustila
ori imaš to??? ne bi se čudila da je to bila kristinina bakaTo je ko da čitam neku pravnu "pomozi" rubriku u časopisu i novinama, npr. pitala je "draga bakica" kako da joj sin izbaci "prisilno priznatog unuka" iz podjele imovine.
sinek dragi ima 3 zakonite djece kaže ona, pa što će još fačuku davati imovinu
e tu sam pop......
ali moram reći da je pravnica tako lijepo odgovorila "bakici" da sam joj pljeskala od radosti
petrunjela, i ja sam tako razmišljala, ali to razmišljanje nije u interesu djeteta. dobro ti je SADA dok dijete ne razmišlja o tome kako mu druga djeca govore: "ti nemaš tatu!". zato je jako važno da otac bude upisan, i da dijete zna tko je to - pa makar ga i ne viđalo.
ja sam tužila, dobila spor, tata ne želi viđati kćer - ali konačno plaća.
odgovor za sani: meni je rečeno, obzirom da u tužbi za utvrđivanje očinstva NIJE tražena i alimentacija - da nemam pravo na zaostatke. prema tome ispada da se ODMAH u prvoj tužbi treba tražiti sve što smatrate da vam pripada, tj. da pripada djetetu.
sorci, ja sam ti "arhivarski" tip i čuvam sve i svašta, isječke iz novina, stare časopise, ma stvarno sve i svašta. Imam dnevne novine od jako važnih dana za Hrvatsku (npr. međunarodno priznanje, dolazak Pape, 3. mjesto na svjetskom nogometnom prvenstvu i sl.)
Da li i to imam, nemam pojma. Može biti, kod mene svašta može biti :wink:
Reći ću svima vama nešto kao pravnik. U interesu je vaše djece da im je otac upisan i da doprinosi njihovom uzdržavanju. Grozno je ako otac ne želi vidjeti svoje dijete, ali dužan je doprinositi njihovom uzdržavanju i dijete ima pravo nasljeđivati njegovu imovinu. Zato će vas Centar za soc. skrb uvijek pozvati (po dojavi Matičnog ureda) da se izjasnite o ocu djeteta i reći vam sve prednosti tog podatka i koristi za vaše dijete.
"Otac" je po meni riječ rezervirana za časne ljude
Svaka čast pravu kao profesiji, ali "otac" je po meni riječ rezervirana za časne ljude. I nema tih para koje to mogu kupit. A za tih (maksimalnih) 2,000 kn ne može se kupit ponos. To je moje mišljenje. Ako mama može sama financijski uzdržavati dijete, te ako misli da im je u životu bolje bez te osobe, ja ju isto podržavam. Koliko sam upoznata, do 18 godine djeteta ima se pravo predomisliti (mama ili samo dijete) te podnijeti tužbu (neće dobiti prethodne alimentacije, ali dobit će pravo na nasljedstvo).Reći ću svima vama nešto kao pravnik. U interesu je vaše djece da im je otac upisan i da doprinosi njihovom uzdržavanju. Grozno je ako otac ne želi vidjeti svoje dijete, ali dužan je doprinositi njihovom uzdržavanju i dijete ima pravo nasljeđivati njegovu imovinu. Zato će vas Centar za soc. skrb uvijek pozvati (po dojavi Matičnog ureda) da se izjasnite o ocu djeteta i reći vam sve prednosti tog podatka i koristi za vaše dijete.
A kad te pozove Centar za socijalnu skrb, te kad ti dijete postane predmetom "društvene brige", vjeruj požališ. Možda su zakoni i pisani u dobroj namjeri, ali kako se provode i koliko je to prihvatljiv postupak za nekoga kome je teško i bez da mu birokracija zagorčava život, e to je druga stvar. Meni se nekako čini da tu država pokušava naći "financijera", ne bi li smanjila svoje (ionako male) investicije u roditelja koji sam podiže dijete. To sa stajališta države (društva, zakonodavca... ) ima rezona, ali je prilično nasilno prema majci koja i bez toga ima kompliciranu situaciju. Eto primjera: alimentacija se određuje prema visini primanja oba roditelja, znači to je praktički "socijalna kategorija". Dakle ako otac nema velika primanja, nema ni velikih financijskih obveza. A roditeljska prava su im jednaka (odluka u koju će školu, dozvole za medicinske zahvate, putovnica...). Ne kažem da će ta prava otac koristiti, ali ako želi - može ih ostvariti, tj može komplicirati majci život.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom