operacija 3. krajnika - gdje

[em_kay]

Konačno da ja napišem i naše iskustvo...

Kao prvo, obavezno moram pohvaliti dr. Juga i sestre sa ORL odjela bolnice SD. Definitivno preporučam ORL SD, zaista se svi jako dobro brinu o svojim malim i malo većim pacijentima...

Bili smo smješteni u sobi sa 5 kreveta, uz nas dvoje su bila još 2 naša mala vršnjaka (zajedno sa svojim mamama) i 2 tinejdžera.
Operacija je prošla super, i bolje nego što sam očekivala, malac je sve super podnio, čak ga nije ni pretjerano boljelo, tako da je u vremenu koje je proveo u bolnici, samo jedan put tražio sirup protiv bolova...iako je sestra svako malo dolazila i pitala da li ga boli, jer su mu se mali cimeri više žalili na bolove.
Vadili su mu sva 3 krajnika, tako da smo u bolnici bili 1 cijeli dan i 1 noć, drugi dan poslije jutarnje vizite smo išli doma. Ja sam bila cijelo vrijeme s njim.
Operacija je trajala cca. 45minuta, ne uključujući buđenje iz anestezije, koje je btw, za mene prošlo dosta traumatično, jer je malac dosta buncao i nije se dao smiriti, ali vjerujem da bi mi bilo i gore da me na to nisu pripremili. Kao što je Kleea rekla, Dr. Jug je prije operacije popričao sa svakom mamom ponaosob, objasnio sam postupak i kako se dijete može ponašati kod buđenja iz narkoze.
Sam odlazak u salu je za malca je bio malo stresan jer je sirup koji ga je trebao omamiti ispovraćao, pošto ga je morao popiti na prazan želudac, a on ima osjetljiv želučić. No ja sam do samog ulaska u salu bila s njim, tako da nije bilo prestrašno. Poslije operacije, dr. je izašao iz sale i izvjestio me da je operacija prošla u redu, ali i da su krajnici bili veći nego što je pretpostavljao iz samog vizualnog pregleda, te da smo ih izvadili na vrijeme.

Sam proces oporavka je bio cca 14 dana, prvih 7 dana je jeo isključivo juhice i kašice, i tih 7 dana smo 2-3x dnevno pili sirup protiv bolova jer ga je dosta boljelo... 7 dana nakon operacije smo bili na kontroli (tu isto pohvaljujem osoblje, jer nas je dr. kao što je i rekao, primio bez narudžbe, dovoljno je bilo samo pokucati, odmah nas je zvao unutra i za čas smo izašli van), poslije kontrole je polako počeo jesti krutu hranu jer mu je sve jako brzo zacijelilo.

Evo, prošlo je nepunih mjesec dana od operacije, i preporodili smo se - od disanja, spavanja, jela... - sve je super - diše toliko tiho, da sam ga isprva provjeravala jer mi je to bilo čudno, od rođenja je hrkao kao traktor... spava puno mirnije i kvalitetnije, a što se tiče apetita, jede kao termit, sve što mu dođe pod ruku potamani...

Ako netko ima još kakvih pitanja, slobodno pitajte ovdje ili preko PP.