ovo reklamiranje preko skole...tu se svi slazemo da bi se trebalo regulirati. ali pitam se kako podici svijest ljudi o tome kad u drustvu vlada stav 'reklame su svuda oko nas, na mene ne djeluju, to je odgovornost roditelja'?
i prije 15 godina je bilo nezamislivo da se provodi zabrana pusenja u javnim prostorima, pa je danas to vec donekle zazivjelo. i ide se prema sve vecim i vecim restrikcijama. vjerujem da se i tim reklamama za djecu moze stati na kraj, treba samo uciniti prvi korak. i ja ovaj film vidim u tom kontekstu. mi smo toliko navikli na sve to da vise ni ne vidimo koliko je to sve pretjerano i ne mozemo ni zamisliti da bi bilo drugacije.
ili nedavni primjer, pretjerana glasnoca u kinima za vrijeme djecjih projekcija. koliko je trebalo da netko uopce primijeti u medijima da je to preglasno!
Meda, ne pratim novine ni TV, gdje se raspravljalo o glasnoci u kinima? Je li donesena neka odluka o stisavanju? (dvaput bili u kinu, dvaput slom zivaca)
Meni se čini da su kino stišali, no predigre su još uvijek toliko glasne da je zadnji puta u kinu kad je krenula predigra (a bili su neki transformeri, nekakav put na mjesec) Lea vrisnula i odmah htjela kući jer se prestrašila kad je počelo naglo i glasno.
Što se tiče reklama, L. je sada pogledala svoj subotnji program crtića - Tigger&Pooh i Little Einsteins i za vrijeme tih crtića (4 crtića, 45 minuta) nema niti jedne jedine reklame. Tako da bih rekla da se situacija razlikuje na HTV-u i na komercijalnim televizijama.
Ja uopce ne idem u kino jer mi je preglasno, a nagluha sam malo na jedno uho. Ne kuzim kako netko sa normalnim sluhom uopce prezivi projekciju bez glavobolje.
Pobjeglo mi je. Slažem se da smo oguglali na količini smeća kojom nas zasipavaju, ali sigurna sam dase to može promjeniti, kao i sve uostalom :idealist:. Mislim da se na žalost mora desiti da se i kod nas dogodi generacija kao što je sad u americi, da njihovo psihijatrijsko društvo pokušava dići uzbunu što se događa s mentalnim zdravljem mladih, da bi shvatili da jeto jednako opasno za razvoj djece kao i kampanje AD.
Posljednje uređivanje od pikula : 19.02.2011. at 10:45
mikka, ma svijet je lijep, lijepo je živjeti, kakvo ispiranje mozga, pogledaj van, sunce sije, ptice pjevaju, čak i muhe već lete. Zaboravi teorije zavjere, tko ih šiša, valjda imamo zdrav razum. I naša djeca, ako vide naš primjer.
Mene je život naučio da se ne opterećujem glupostima kao što su reklame, vrtić je i meni i mojoj djeci bio drag, školu sam obožavala i djeca su išla i idu s guštom. To što ponekad donesu knjigu da kupim, pa što, ionako kupujem knjiga i knjiga jer ih obožavam čitati ( a ne reklamiraju ih toliko). A reklama:Kupi knjigu -ne može biti loša.
Netko je napisao da kupuje igračke jer ih sama nije imala. Tako i ja, naročito kad vidim lijepu bebu, kolica, jedva sam dočekala da imam kćer da mogu kupovati lutke. Pa bila ona odgojena kao potrošač ili ne.![]()
Posljednje uređivanje od Beti3 : 19.02.2011. at 12:19
Pa Beti netko je OK sa svim tim, a netko nije. Meni je jedna od gorih stvari koje mogu napraviti za svoje dijete to da ga pretvorim u današnjeg potrošača a netko ne vidi ama baš nikakvo zlo u tome.
Ali tko su ti danasnji potrosaci?
Evo, recimo, Rebecca Brandon (nee Bloomwood) je jedna od njih. To je ona, jel, iz knjige, Shoppingholicarke.
I mozda moja svekrva, jer kupuje ali stvaaaaaaaarno svasta. Opet, jos uvijek vodi dovoljno racuna da zbog njeznih sitnica i pokloncica nikome ne otkida od usta. Ni blizu. Sigurno zbog toga nije los covjek. (Nadju se druge stvari, jel.)
Nismo li svi danasni potrosaci jer... kupujemo.... danas? Netko jako pametno, a netko malo manje? Netko, jel, nimalo pametno, ali jednako tako bi kupovao i jucer, kad bi, jednako tako, bio jucerasnji potrosac.
:filozofski_kutak:
A ovo je isto ko da si rekla: zašto bi bila nezadovoljna sa 1500 kn plaće, 6 kredita i hrpom dugova, mužem koji te vara i pokvarenim autom kad postoje ljudi koji žive u kartonskoj kutiji i jedu smeće za ručak, nemaju nikog i bolesni su. Da istina, gore je da bude ubojica, ali ko razmišlja na taj način? Uvijek može biti gore nego jest.
You're more then welcome da svojoj djeci dopuštate i reklame, i crtiće, i kupujete igračke na sve strane i ne znam ni ja što, i još pored toga mislite da je to dobro jer bolje da je takav nego da je ubojica (da ne ulazimo sad u to da se vrlo često razmažena djeca koja dobijaju sve što žele i ponašaju devijantno) ali postoje ljudi koji shvačaju opasnost marketinga i svjesni su da taj marekting na ovaj ili onaj način može upravljati djetetovim životom i mimo svijesti roditelja - što li tek može napravit kad svijesti nema!
Ja sam za razliku od Beti, jedna od onih koja ne shvaća conspiracy theories bezazleno, i vjerujem da postoji istina iza mnogo njih - iako mnogo njih je čista brijačina. Treba znati vidjeti razliku, ali ne olako odbacivati nešto samo zato jer eto ja ne vjerujem u teorije zavjere. Na to se i igra, i baš zbog tog efekta danas i postoji hrpa lažnih i debilnih teorija; uspješno su diskreditirane i one koje su važne i istinite.
Odo sad nadopuniti svoj "Post nuclear disaster survival kit"![]()
Ne znam, ja ne vjerujem u conspiracy theories ni najmanje. Ono, nula bodova. Istina da jedna grana industrije pokrece drugu, ali nema to veze sa zavjerom. Ni najmanje.
Sto se kupovanja tice, zasto ici u krajnost, opet? Razlika je izmedju crtica, stajaznam, subotom, ili cak jednom dnevno po 10 minuta, i 10 crtica na dan, dugometraznih. Razlika je, takodjer, izmedju umjerene kupovine igracaka, nikakve, a i one gdje dijete trpa u kosaru, a roditelji zajedno s njim.
Stvarno ne znam, ja se uopce ne bojim te neke danasnjice. Meni je bas drago da sam tu gdje jesam, umjesto da nosim burku ili da prckam stapicem i jedem gusjenice. Ne kazem da oni koji to rade ne mogu biti sretni, naprotiv. Samo meni nista tu ne fali. Bas sam si lijepo nasla dobru mjeru, a izuzetno mi je drago da sam tu mjeru imala prilike odabrati.
Pa daleko si ti pošla, ima danas više "alternativa" osim burke i luka i strijele i nisu sve zlostavljačko-pačeničkog tipa.
Opet ću se ponoviti; mnogi ne briju na opasnost današnjice, ja sam eto jedna od onih koja brije, bar na opasnost nekih aspekata modernog života. Svejedno drago mi je da sam tu đe jesam, ali ne bi se bunila da se neke stvari promjene.
ma ja se salim, uletila sam ko padobranac na zadnju stranicu i bubnula. knjigu sam ustvari citala, ima nesto u tome, ali takav sistem nije kod nas iako prijeti da ce biti. mislim da je dio nas spasen time sto smo odrasli u komunizmu (dok je drugi dio syeban istim).
kod nas doma se tv gleda rijetko i malo, crtici su na dvd-u ili skinuti s weba, bez reklama. s obzirom na to kakvi smo md i ja potrosaci, cudila bi se ko pura dreku da klinci odrastu u jedne.
Pa upravo je to ono sto zelim reci - zapravo nam je dobro tu gdje jesmo i, ono sto je najbitnije, imamo mogucnost izbora. Naravno da neke stvari treba mijenjati, ali dok god je izbora, moze se zivjeti, i to danas, ovako kako Roza zeli, onako kako zeli ova moja Rebecca iz knjige, ili nekako izmedju. Kako god kome pase.
Mi, zapravo, uopce nismo neki osobiti potrosaci. Posjedujem jako malo toga sto mi ne treba, osim neke jeftine odjece, jer toga ovdje ima napretek i bude mi zao ne kupiti kad kosta jedan jedini dolar. I onda to nosim, nije da sjedi u ormaru.
ja bih samo dodala da industrija dječje opreme učini svoje i u onoj beba fazi. dosta roditelja spraši značajnu količinu love još i prije dolaska bebe na svijet. sve uz proizvode bez kojih se "ne može živjeti": sterilizatori, bočice onakve ovakve, kremice, mlijeka, losioni, puderi za kožu ...
a kolica su mi se ogadila do krajnje mjere - od cijene do broja feature-ova uz koje samo što kavu ne kuhaju. a sve što treba je prevesti bebu od točke A do točke B, ili ih ponijeti uz/niz stepenice, uz što manje muke. pa tako sad imaju ona teška kolica na koja se stavlja košara/AS, i nakon kojih se kupuju kišobran kolica. znači dvoja kolica po djetetu. i kad sam zbrojila koliko smo love utukli u ta kolica, muka me uhvatila. al opet ok, dva puta su se max. iskoristila, i sad su kod treće obitelji. time se tješim, da nisu baš besposleno stajala doma.
Mene srce svaki dan boli kad znam da mi se tu svi skupa u biti prenavljamo s kupovinom dok milijuni djece GLADUJU. Ili nemaju vodu. I sad kad ja sebi kažem da mi treba ovo ili ono zvučim si šuplje. Mi koji vjerujemo u sud, jednom, poslije smrti, i u vrijeme Isusovog ponovnog dolaska, pitat će me jesam li nahranila gladne, a ja ću reći - jok. Kupila još jedne traperice na akciji![]()
Ono, za mene je stvar ozbiljna.
Evo, ovako nastojim biti bolja
http://www.marysmeals.hr/
http://www.zdenac.org/hr/projekti/pr...a-kumstvo.html
I zapravo, bez patetike, neću biti smirena i sigurna da činim dobro dok ne budem živjela na bazi baza, na osnovi osnova, skup sa svojom djecom, tako da više mogu dati onima kojima treba. Da se razumijemo - ulaganje u obrazovanje djeci (ako je stvarno za obrazovanje, ne prenemaganje), normalan izgled, štednja, investicije - sve štima, ali uvijek s idejom da radimo, stječemo, štedimo zato da oplodimo ono što nam je dano - i da ako upali ono što se investira - da opet radije damo više, nego sad manje.
Nekako nije u redu da se mi prenemažemo ovdje, a da djeca gladuju. LJudi se bore za kap pitke vode, a mi kupujemo Evian. Nije u redu, da ga ubiješ. Ne doživaljam sebe kao zasebnu jedinicu; svi ti ljudi su mogli biti ja, i ja oni.
Moram imati npr. čizme, i to je okej, ali moje su iz Bate s akcije od 100 kn, druge iz Pitarella 80 kn. I smatram da sam blagoslovljena blagostanjem preko svake mjere.
Mi smo jako bogati, svi skupa, i lako je zaboraviti što je pravo siromaštvo.
Da, istina, tu nisam tako opuštena i ne mogu reći da me ne dira. Ali se baš zato svakodnevno educiram po pitanju toga. Pa kad mi pedijatrica kaže da kupim nekakve multivitamine sa željezom, ja ih ne dam djetetu (iako sam ih kupila, na nagovor MM) jer znam da ona sve potrebno dobija iz svakodnevnih obroka.
I kad smo kod tog konkretnog primjera, neki dan redovnoj kontroli kažem pedici kako joj nismo davali taj Sanovit, a ona ni A ni B. Dakle, on uopće nije bio ptoreban, jer da je potreban, pa valjda bi ona kao liječnica rekla, e mama, mama, kako ste nedogovorni, ovakvi onakvi. Ona je prešutjela jer zna da sam u pravu. I to je prestrašno!
Nije poanta u tome da ti nemaš izbora kupiti ili ne kupiti, nego nemaš izbora van toga. Cijelo današnje društvo; nekome odgovara a ima i nas luđaka kojima ne odgovara, funkcionira isključivo po principu konzumerizma. Pa tako se mi danas školujemo u svrhu trošenja. Naše znanje koje smo stekli kroz godine studiranja, magistriranja i doktoriranja (a i tu se može primjetiti lagana megalomanija titula) služi uglavnom da bi smo zaradili novac kojim kupujemo. Bez obzira što smo svi pozavršavali fakultete naše znanje nije veče i vrijednije nego prije. Genijalaca je i dalje malo, istaknutih slikara, pisaca, matematičara je i dalje malo u usporedbi sa brojem onih koji nisu ništa izumili niti stvorili nego bi sa svojim znanjem eventualno mogli osvojit 16 somova na miljunašu i to je to. Ali zato cijela ta hrpetina ljudi, i pametnih i ne toliko pametnih, kupuje! Jer ruku na srce, koji nam je drugi izbor dan osim trošenja novca?
I kad onda stvari gledaš na taj način, shvatiš da jedino što možeš izabrati je kupiti head n shoulders ili nešto bolje/lošije/drugačije, a društvo se pobrinulo da nemaš izbor "ne kupiti" jer koliko god mi sebe uvjeravali da ne kupujemo previše i sve držimo u granicama normale i imamo uglavnom ono što nam "treba", da uzmemo sve proizvode iz svačije kuće i bacimo ih na hrpu u dvorištu, imaš svijet prepun uglavnom beskorisnih stvari koje su zapravo smeće i bez kojih današnji čovjek nažalost misli da ne može preživjeti. Što je vjerovatno istina, jer osim specijaliziranih znanja koja imamo, nemamo nikakva druga, i da ne dao Bog dođe kakva pošast u gradove (što se lako može dogoditi, jer sve urbane civilizacije prije današnje su propale, tako će i ova) 90% ljudi ne bi znalo preživjeti.
Pa da se nadovežem na temu, mislim da je nekome ko razmišlja kao ja, dovoljno teško odgajati dijete po svojim principima u današnjem društvu, i bez tih užasnih reklama, i drugih načina vabljenja nevinih umova na konzumerizam. Kad bolje razmislim gadi mi se to i da, užasno bi mi bilo da moj Š za par godina dođe doma plačući jer želi YuGiOh karte, jer ih mali Pero ili Đuro ima. Ne samo jer bi ga morala odbit i razočarat, nego jer se eto i moje dijete želi asimilirati u monzumerističko društvo (ovo su sve naravno banalni primjeri). Ali to ne znaći da želim dignut pravo asimilacije onom ko mu ne smeta, go ahead, ali mi koji razmišljamo drugačije isto želimo pravo ne asimilacije i pravo na to da nam se ne truje mozak na svakom koraku.
ne znam detalje, sjecam se samo da se negdje o tome pisalo, znam da je bilo spominajnja i pravobraniteljice za djecu. meni je to jedan od razloga zbog kojeg izbjegavam kina. zagodan nacin da dijete postane adrenalin junkie.
nasla sam sad jedan clanak na vecernjak.hr. lijepo izjavljuju da nisu nikad dobili prigovor i da je sve prema pravilniku. ne bi se cudila da postoji pravilnik koji odreduje da mora biti tako glasno da se osiguraju od raznih prituzbi!
Mima, super je sto mozes pogledati na ht-u crtice, moj D je obicno bio zainteresiran za one na novoj ili rtl-u.
btw, jedan dan sam kupila neki dvd od onih sto se prodaju i u konzumu, nije iskljucivo djecji film, vise obiteljski. i lijepo iznenadenje, dva forspana za uber pucacinu koje ne mozes preskociti, barem meni nije uspjelo.
da se nadovežem na rozin post - vjerujem u škole koje postoje da ljudima pruže određena znanja i ne bih tek tako umanjila njihov doprinos društvu. svi ti istaknuti slikari, matematičari, fizičari (u bilo koje doba, ne samo danas), ne bi bili tu gdje jesu da nije bilo x godina školovanja iza njih. slažem se s tobom da je u današnje doba moć novca i marketing prejak i da u puno sfera određuje naš izbor i način života, čak i kad toga nismo svjesni. ali također vjerujem da se toj navali reklama može oduprijeti, prije svega načinom života, te zdravorazumskim načinom razmišljanja koje prenosimo na našu djecu.
isto tako, sve da i dođe ta neka pošast u gradove - ljudi bi se prilagodili (naravno, ako bi preživili). obnovili bi vještine i znanja koja su vremenom zaboravljena, i kroz nekoliko generacija stvorili novi način života. ljudi su strašno prilagodljiva vrsta, preživili su puno gore stvari negoli život bez struje, plina, interneta i veš mašine. ako su to mogle generacije naših roditelja (a ja sam 70to godište), zašto ne bi mogli i mi ?
Moram priznati da se ne mogu sloziti s tvrdnjom da se danas skolujemo samo zbog novca, da nema novih otkrica i izuma. Kako nema? Tehnologija i dalje napreduje, a skroz je nerealno i nemoguce ocekivati da ce netko izumiti izmjenicnu struju, kotac ili penicilin. Cisto zato sto ih vec imamo, jel. I vatru smo vec otkrili. Nisu se ni prije ljudi skolovali zato da sluze covjecanstvu i izmisle nesto novo. Moja prabaka (rodjena 1905.) je izucila zanat (radila je umjetno cvijece, prvo vlastitim rukama, a kasnije u tvornici) zato da bi zaradila novac, ne zato da bi svijet bio ljepsi jer ona proizvodi cvijece. A moram priznati da joj je to rucno izradjeno bilo stvarno lijepo, za razliku od uzasa koji se danas moze kupiti u kineskom ducanu. Moj pradjed, a njezin suprug je izucio zanat za bricu i otvorio svoj salon zato sto je baka trebala jesti, a trebali su negdje i zivjeti. Ni njemu glavni pokretac nije bila ljepota tudjeg lica ili glave.
Genijalaca ima i danas, pisaca, slikara, glumaca... a tko zna koliko ce ih tek biti kasnije, iz ovog naseg doba, jel, kad to isto nase doba prodje. Rijetko tko od velikih faca iz proslosti je bio shvacen bas u svom vremenu, zar ne?
Sto se tog nekakvog groznog potrosackog drustva danasnjice tice... ok, stvarno ne mogu reci da ono ne postoji, ali to nisam ja. Niste ni vi, barem ne oni koje osobno poznajem. Nije to ni moja mama, ni moja baka. Ni moje prijateljice. Netko je ranije na topicu napisao da su utjecaj reklama i inteligencija obrnuto proporcionalni, a ja moram priznati da se s time slazem.
I opet me ne smeta to sto mogu kupiti, ako zelim, a ne moram ako ne zelim. I ne kuzim kako netko nesto mora.
[QUOTE=RozaGroza;1819510]Znaš da te tu nikad neću razočarati, you can count on me[/QUOTE
![]()
Čitajte cure tako da čitate. Nisam napisala da NEMA izuma i genijalaca, nego da ih je i dalje malo kao i prije 500 godina, u odnosu na broj ljudi na svijetu, "genijalni" ljudi su u veeeeeelikoj manjini a školovanje danas valjda 20 puta žešče nego prije.
I apropo školovanja, da bi danas bila ugledna slikarica, matematičarka ili spisateljica MORAM barem diplomirati. Intelektualci - genijalci su prije em dosta njih bilo HS-ano (tipa Tesla) em nisu marili za škole, bili su boemi koji su svo znanje crpili iz prakse, i iz druženja sa drugim istim takvim boemima i eventualno bi se prikrpali nekom tko je u tom zanatu bio duže od njih, da ih nauči glavne tehnike (tipa Van Gogh koji nije završio S od slikarstva osim nekih 5-6 mjeseci nekakvog ekvivalenta današnjem tečaju) i opet je takav genijalniji nego 99% slikara današnjice koji su svi doktorirali moderno slikarstvo, ili teorije crtanja ili povijest umjetnosti yada yada yada...
A danas pored svog ovog školovanja i specijalizacija, odnos genijalaca sa školom i "običnih srednje-uspješnih do neuspješnih ljudi sa ISTOM tom školom je negdje 1:1000000000 (previše sam dala u korist genijalaca al ajde ipak je statistika u pitanju pa da ne prtljam).
Al sam OT pa neću dalje. Dole reklame Dole TV![]()
Uopće nemoj sumnjati da ti neće doći doma i tražiti nešto što Pero ili Đuro ima (kod mene su npr bile baš te yugioh karte).
ako mu ih ne misliš kupiti, bolje ti je da već sad smišljaš strategiju kako da ga što manje razočaraš
Mi smo u početku izrezivali kartončiće pa si je sam crtao karte, to je bilo čak i dirljivo, s koliko žara je on to radio... No kad se htio kartati s dečkima, nisu mu puno pomagale, tu su se, nažalost, računale samo prave.
potpis na angie, jako je teško dijete izolirati od trenutnog trenda u igračkama, ali se može, iako samo djelomično.
meni recimo mama nije dala da gledam televiziju kad sam bila mama, to jest dala mi je vrlo malo dnevno, tipa jedan crtić i mogu reći da sam grooozno patila dok su djeca u školi pričala o ovakvim i onakvim serijama, a ja u tim razgovorrima nisam mogla sudjelovati
opet, ne želim reći da uopće nije bila u pravu, no živo se sjećam te patnje
Posljednje uređivanje od ivy : 21.02.2011. at 08:35
Respect
ovo je post koji sam ja htjela napisat.
kakva djeca i utjecaj okoline!
kolica, viperi, kreveti nenormalnih cifri, presvlačilice, držači za kade, držači van kade, ljuljačke, hodalice, guralice, nosilice, didaktičke igračkice, bejbifonovi, 3 mobila i sedam različitih dekica i igračaka za kolica
ko to djeci kupuje?
Genijalaca je uvijek bilo i bit će malo, a mislim da se većina školuje iz istog razloga kao i ja - jer ih određeno područje zanima i žele se time u životu baviti.
A što se tiče žešćeg školovanja, ne znam tko očekuje postati genijalac samim tim školovanjem? Meni je sasvim u redu da mi zubar nije genijalan um, ali da mi je u stanju popraviti zub, hvala mu što se za to nije HS-ao
On topic: zaboli me za reklame![]()
angie
kad smo kod kadice, moji su koristili moju kadicu, onu roza/plavu koju je nas većina imala, baš sam vezana uz tu kadicu![]()
![]()
Roza, Tesla se školovao, od osnovne škole do fakulteta. Van Gogh je bio samouk, ali je sa svojim stilom došao u pravo vrijeme, doba impresionista, koji su radili dobar odmak od klasičnog slikarstva i načina života. Vjerujem da se pojavio sa svojim stilom u doba renesanse, ne bi baš dobro prošaoAli uzmi neke druge generacije genijalaca - Michelangelo je bome prošao školovanje kod svog/svojih učitelja, kao i Da Vinci, Botticelli, ... Muzika: Mozart se školovao od malih nogu, kao i Beethoven, Schubert, ... ma da ne nabrajam dalje.
Poanta: i društvene i prirodne znanosti imaju neke svoje zakonitosti koje se uče, bio ti genijalac ili ne. Bilo putem šegrtovanja kod nekog meštra ili klasične škole.
Genijalci u današnje vrijeme - možda ih ima malo, a možda za njih i ne znamo. Srela sam ih nekoliko tokom školovanja, i po mom mišljenju, bez veze su utukli svoj talent u drugim granama gdje su davali daleko manji doprinos. Ali frigaj ga, oni su sretni sa svojim životom bez tih realiziranih talenata, i to je možda najvažnije.
Apropo Yu-Gi-Oha, ne bi imala ništa protiv da mi mali jednog dana dođe sa zahtjevom da mu kupim slije, ali u slučaju da poznaje materiju. I da vidim da zna sve likove napamet, od onih što bacaju karte do čudovišta kojim vladaju. Uzela bi mu ih, zašto ne ? Pa i ja sam skupljala te slije koje smo razmjenjivali u školi. Ali ne bih iz dišpeta uzela nešto samo zato što vidi kod drugog pa bi i on. Nema !
Van Gogh u doba Michelangela ne bi mogao biti impresionista jer ne bi bio pod takvim utjecajem, on je slikarstvo zavolio dok je radio ćini mi se u nekakvoj radioni okvira ili nešto tako, i svakodnevno je bio u kontaktu sa slikama, tog doba. A bez obzira što je on "meljao" po platnu, imao je klasično crtanje anatomije itd. u malom prstu. I ne Mozart se nije školovao po ne znam ni ja kakvim školama, otac ga je učio bio je HS-an, i bio je genije od svoje 3 godine...to što je prošao neke učitelje kasnije ne može se nikako usporediti sa današnjim načinom učenja, prvo moraš završiti 12 godina srednje muzičke, pa onda 4-5 godina fakulteta itd itd. Mozart je za to vrijeme već rasturao i bio najbolji, iako vječno neshvačen od strane društva, marginalac. Tesla je HS-an do srednje škole, malo pogledaj po internetu o njegovom životu, Einstein je HS-an i još mnogi...ali da ne budem OT...
Vezano za te genijalce koji su "utukli" svoj talent, utukli su ga jer im društvo nije poticalo talent a njih je indirektno u odlukama vodio konzumerizam. Ja sam isto odustala od likovne akademije jer sam vidjela da će mi dizajn i marketing donjeti "bolji život".
Evo jedan lijepi citat
One of the things that saddens me is every year there are dozens of young children who enter kindergarten who have the potential to be just amazing, but 13 years later they graduate from high school having been forced to match with the herd and will never reach even a fraction of their full potential.
Autor nepoznat, ali ovo što piše je istina. I taj konzumerizam oko kojeg se "ne treba" brinuti je dio tog masovnog zatupljivanja koje definitivno podupire to pripojavanje stadu, jer što je veče stado, to se više novca vrti.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 21.02.2011. at 11:06
Tesla je išao i u osnovnu i u srednju i na fakultet.
OK Tesla je išao u višu osnovnu, jedno vrijeme je samo bio HS-an, nemam sad link, al to ionako nije bitno za cijelu priču oko konzumerizma.
Pa pogledala sam za sve nabrojane znanstvenike i umjetnike, ne pišem napametI svugdje gdje sam bacila oko vidjela sam neki oblik školovanja. Ili klasično ili šegrtovanje, svejedno. Poanta je da te bilo kojoj vrsti znanja ili zanata treba netko podučiti, bio ti genijalac ili ne - ne možeš znanje isisati iz malog prsta.
Mozartov tata nije sigurno bio ratar ili pomorac, nego je bio glazbenik, itekako je poznavao materiju u koju će gurnuti i Mozarta i sestru mu. Kao uostalom Gips Kostelić ili tata Vlašić, friški primjeri iz naše sredine![]()
Ma naravno, pa ne govorim ja da ti dođe ko grom iz vedra neba "genijalnost" ali ti govorim da količina naobrazbe danas u usporedbi sa naobrazbom tada - mislim na ljude koje sad tu nazivamo genijalcima - je za tu skupinu ljudi drastično porasla u današnje doba.
Van Gogh je imao 5 mjeseci školovanja, i šegrtovanje, danas jedan slikar ima oko 8 godina stručnog obrazovanja!!!
Kad bi svi bili potrošači kao mi propala bi cijela ekonomija
Ne bojim se lošeg utjecaja na svoju djecu jer ona uče primjerom, a ne reklamama.
Ne odgajam potrošače jer ne trošim.
Potpis na Cubanu, tako i mi. Jedino na čemu se zaletimo pa potrošimo (mm da se odmah operem) je tehnika. Al ajde, nekako računam da sve te gadget-e koje i kupi koristi ili preproda, pa mu progledam kroz prste![]()
Potaknuta Rozinim postom, bacila sam detaljniji pogled na sadržaje u vrtiću, ima li tamo reklama, uvukla mi je crv sumnjeJedino što se "reklamira" su firme koje im drže sportske, ritmičke radionice i engleski. Pa imaju svoje panele uz popise djece koja ih pohađaju i rasporede. Ali mislim da ih djeca ne doživljavaju kao reklamu - ni ja ih tako ne doživljavam, više kao informiranje. Vrtićarci se u svom radnom vremenu inače bave raznoraznim radionicama i druženjem, nije baš da ih puste ko tikve niz vodu. E je im dobro, i ja bi se rado vratila u taj period
![]()