Zanimaju me iskustva s DVD - om u autu:
- kako ste zadovoljni?
- da li je djeci muka od gledanja u autu?
- cijena?
- gdje kupiti?
- ...
 |
|||
|
|
|||
DVD u autu da li ne?
Zanimaju me iskustva s DVD - om u autu:
- kako ste zadovoljni?
- da li je djeci muka od gledanja u autu?
- cijena?
- gdje kupiti?
- ...
Osobno to nikad ne bih kupila.
Osim ako je to jedini način da se od Zagreba do Pelješca dođe sa čitavim živcima. (Rahela će ti objasniti)
MM ima iPhone, kojemu je jedna od njegovih milijun namjena i gledanje crtanih u autu. Ali to koristimo samo za jako duge vožnje, kad već sve drugo dosadi. Da imamo DVD vjerojatno bi se crtani gledali svaki dan u autu, a i bez toga se gledaju previše.
Nas je prijenosni dvd spasio kad je D ima fazu vrištanja u AS....Ovako je gledao crtiće i bio miran.... Imamo LG, a za cijenu nisam sigurna između 700 -1000 kn....Zajedno s njim gledala sam i ja..i nije nam bilo muka...Sasvim OK...
mi isto imamo i kristimo isključivo na nekim malo dužim relacijama (na putu za more, skijanje...)
Niki uopće nije muka od toga, zna si sama promijeniti DVD, ako joj koji dosadi.
dakle, ne koristimo ga baš često, ali smo svejedno jako zadovoljni.
Jednom smo ga posudili kad smo išli na dugačak put, i dobro nam je došao.
No, ne mislimo ga kupovati, iako puno vremena provodimo na putu. Djeca odrastaju, neka gledaju malo kuda prolazimo. Osim toga, i s ovim malima se već mogu igrati razno razne igre pogađanja, a nekako se u autu najviše s njima i napričam (inače nikad nemaju vremena za razgovor, a mene pak sve zanima
ja sam ga kupila prošle godine
preporodili se
ona je od one djece koja nikada ne spava u autu, pretprošlo ljeto smo se do mora vozili 12h, krenuli u 4 ujutro, a ona je bila svih 12h budna, i oko 11h provela plačući
užas
kad je počela gledati crtiće u autu još nije ni znala što su crtići. nije gledala na tv-u, to je nije zanimalo, ali u autu da. bez problema, mogla bi i titanic pogledat, ne bi joj bilo dosadno
mi smo kupili neki od 500kn, nije neka vrhunska tehnologija, ali je za gledanje crtića čist ok. mana mu je što nema usb ulaz pa moram sve imat na cd-u/dvd-u.
dobro da ga nismo pretjerano platili jer se već raspada, jer keksićka, naravno, mijenja dvdove po potrebi, sama bez prethodne najave, i nije pritom posebno pažljiva
Mi imamo, za svakog jedan ekran, ali se pušta film iz jedne jedinice za obadva. Nama su stalno u autu, ni ne skidamo ih. Najčešće ih gledaju kad idemo na duže relacije, za po gradu ih gotovo ni ne pale. Nekad im dođe pa si pogledaju, pogotovo ako je gužva i dugo se vozimo kroz grad.
Mislim da su naši došli oko 1300kn, imamo ih već 3 godine, ne sjećam se više točno koliko su koštali. Sad su sigurno već puno jeftiniji. Ima i usb, mi smo gledali na taj detalj.
Gdje ste kupili?
I ja mislim da toga sad ima za kupiti puno povoljnije nego prije 5 godina kad smo mi kupili Lari. Imaš već po 600-700kn. Mislim da onih Vivax i jeftinije.
Nama je DVD super za duže vožnje, tako je jedino hjtela u sjedalicu kad je bila mala, a ja se preporodila kad sam napokon mogla sjesti naprijed. Sad Lovro gleda...
MM ima i navigaciju koja ima tv u sebi, ali on je profi šofer pa si sve te gluposti nabavlja za kombi.
Nama se pokazao odličan za duge vožnje (dulje od 6 h).
Anemona prvotno napisa
Ipak me sjećanje dobro služi.
Ovo su naši, kupljeni su tamo:
http://www.emmezeta.hr/multimedija/t...-base-sdv97am/
Super su što mogu osim napunjač od auta i na baterije, kao i na 220V. Koristimo ga često i izvan auta kad smo negdje gdje nema "hipnotizer", a treba ih smiriti.
Posljednje uređivanje od ivancica : 14.02.2011. at 15:12
Mi imamo Philips s dva ekrana (ima kabel za priključiti u auto).
Kupili zbog dječaka kojemu je naporna vožnja i ona od 20 minuta. Koristi se i montira isključivo kada idemo na putovanje (skidamo ekrane na svakoj pauzi jer se bojim da mi netko ne razbije prozore zbog toga; ujedno nikada nisu u autu tijekom noći).
Curi koja i inače ima mučninu od vožnje, bude muka tako da ga brzo ugasi.
Ovo mene interesira. Malome je inače u vožnji muka, pa se bojim da ne pogoršam situaciju.
I meni je u vožnji muka, ako npr. spustim glavu i nešto pročitam, odmah mi je muka, pa pretpostavljam da DVD djeluje jednako, ili ne?
imamo dva philipsova.
koristimo ih na duljim putovanjima.
razmisaljli smo o ovim s dva ekrana, ali smo odustali da ne bude svadje oko crtica.
u konacnici to izgleda da BC gleda crtice, a balerina slusa muziku. oboje po vlastitom izboru.
mi imamo mir do odredista, pa se MM i ja mozemo napricati, bez svadje i upadica.
imamo i slusalice za svakog od njih, ali ih ne koriste, mislim da ih smetaju vise nego zvuk drugog playera.
kupili smo ih prosle godine pred bozic u HG spotu kad su imali onnu rasprodaju svega. oba samo platili oko 1000 kn.
Posljednje uređivanje od spajalica : 14.02.2011. at 15:46
mi smo kupili za jako duge voznje, rijetko koristimo na kracim relacjama, D se rijetko uopce sjeti da to imamo, a kad se i sjeti nemamo sa sobom dvd-ova. mene najvise strah da to ne odleti nekom u glavu kod nekog manjeg sudara
I nas je spasio od svakodnevnih vrištanja u autu, putujemo svaki dan a K se jednostavno ne voli voziti. Da nije takva situacija nikad ga ne bi kupila.
Kupljen je u Chipoteci za 500 kn (nisam baš previše zadovoljna), a sjećam se da ih je bilo i u Emmezeti za 650 (ovaj je bio po mom mišljenju puno bolji). Ima mogućnost za dodati još jedan ekran.
I da, njoj nije muka... meni bi bilo ziher
Posljednje uređivanje od Suzzy : 14.02.2011. at 17:05
MM je uzeo neke lijepe monitore koji su ugrađeni u kožne naslone za sjedala, fali dvd.
Rekla sam mu odmah da je lud jer ja djetetu skinem naslon ispred njega da gleda kud se vozamo.
Kad bolje razmislim nije to ni loše, možda za tako duže relacije, moram nabaviti dvd.
Tek smo počeli gledat tv, a gleda svega 15-20 min.
kupili prosle godine, koristimo samo na duljim putovanjima. ostalo vrijeme su spremljeni u kutiji...
nikom nije muka, dogovor je - jos prije ulaska u auto - da se oko odabira crtica nije pametno svadjati jer ce player zavrsit natrag u kutiji
isto ima punjac za auto (12V) i transformator za 220V - koristili jednom, na kampiranju kad je dva dana padala kisa, a i tada - samo jedan crtic (doduse, dugometrazni) dnevno...
Mi smo prvo bili posudili od prijatelja da vidimo kako ce prihvatiti, i kada sam vidjela da mi ta stvarcica moze priustit bar sat vremena mira u voznji odmah smo ga narucili (sa dva ekrana, oko 120 eura). Cesto putujemo kuci (cca. jednom mjesecno), tako da nam se itekako isplati.
Stavljamo ga samo za te duze voznje. Bilo joj samo jednom slabo ali taj put smo se vozili preko nekih planina, krivina do krivine, i taj put se bas ispovracala, ali kada smo na autoputu nema nikakvih problema.
Nemamo to, no mi niti ne putujemo duže od 4.5 sata. Možda da putujemo u Nizozemsku, vjerojatno bih promijenila mišljenje
Je, anchie, ali ja bih tako rado "preživljavala" situacije kad se vozimo par sati u autu a da ostanem nepokidanih živaca. Moj F. kad krenemo već nakon 5 minuta pita jesmo stigli? A ostala zanovijetanja i kukumakanje da ne spominjem.
Ma lako za klinca i ja bih rado preživjela neke situacije.Nemamo to, no mi niti ne putujemo duže od 4.5 sata. Možda da putujemo u Nizozemsku, vjerojatno bih promijenila mišljenje
Prošle godine kad smo išli na more (kratak put cca 2,5 sata), mislila sam da će mi jezik otpasti.
Inače zaspi vrlo brzo, ali taj put je naravno odlučio biti budan. Pričali smo priče cijelim putem, ja sam popila litru vode koliko mi se grlo sušilo. Doma sam došla skoro pa bez glasa.
Mi nismo razmisljali o kupovini tog DVDa. MM je hteo da prosle godine ponesemo laptop na more, pa kao da gleda u autu, ali to mi se nije svidelo.
Ali moji prijatelji ga imaju. I devojcice gledaju, ali mladja koja je i pre povracala u voznji, i dalje povraca.
Ja uzivam u putovanjima (nas put do mora traje najmanje cca 10h) i nadam se da sam zarazila i dete. Odlazimo uglavnom nocu, a vracamo se danju, i do sad sva tri puta nismo imali neku vecu dramu iako smo se vozili ceo dan. Knjige, igracke, toalet papir, hrana.... sve se da iskoristiti za zabavu. Pricamo, pevamo.... Puno stajemo, pa umesto 10h, put traje 14-15h. I ja onemim na kraju, ali uzivam u svemu tome.
Kuka ona povremeno da joj je dosadno, da bi izasla. Ali sta da joj radim. I ja bih izasla, al ne mogu. Ne pridajemo tome previse paznje, pa se i ona navikla. Dok sam se plasila njene reakcije i brinula sta cemo i kako cemo ako ona ne bude htela da sedi, ako ne bude htela da spava.... tad smo imali probleme.
Vjerojatno je razlika u podebljanom, ja ne uživam u punosatnim putovanjima, a dijete povraća u vožnji.
Zato mi je bitno da se ne uzvrpolji previše i ne plače npr., jer onda povraća.
Ti stvarno misliš da mi ne dobivamo takva pitanjaJe, anchie, ali ja bih tako rado "preživljavala" situacije kad se vozimo par sati u autu a da ostanem nepokidanih živaca. Moj F. kad krenemo već nakon 5 minuta pita jesmo stigli? A ostala zanovijetanja i kukumakanje da ne spominjem.
Sad sam se sjetila da je ovo što ja mislim dobro rečeno u dokumentarcu Djeca potrošači: Komercijalizacija djetinjstva - mislim da bi svaki roditelj to morao pogledati.
Elem, kratko su spomenuli i DVD u autu i žena je rekla "odgajamo djecu koja se ne znaju niti zabaviti niti smiriti bez ekrana". Mene to "grebe" :/
Ovo je glavni razlog zbog cega smo se mi odlucili na to da ga ne kupujemo.
Doduse, E. (kao i mi) voli putovati, cesto putuje, duge relacije joj nisu strane (iako gledamo da, ako je voznja dulja od 10-12 sati, idemo avionom), u autu spava, cita, prica s nama, igramo igrice (vjesala, potapanje podmornice), putni monopoli, i slicno, pricamo o okolisu, itd.
Sada joj je najveca fora uzeti knjigu pa citati, pogotovo kad vidi da i ja to radim...
Da tesko podnosi putovanje, vjerojatno bi i mi pali pod ovu "komercijalizaciju", tako da razumijem i jednu i drugu stranu.
Odlično rečeno.
Pa ljudi, sjetite se svog djetinjstva. Možda niste putovali 5 ili 10 sati do odredišta ili se više putovalo vlakom...
Ali tim smo se putovanjima veselili i isčekivali ih. Gledali gdje idemo i razgovarali. Igrali igrice.
Moje dijete isto povraća na putu (i na kraćim relacijama od 15 do 30 km) pa se svejedno upuštamo u dugačka putovanja i od 5 ili 6 i više sati i nemamo namjeru kupovati nikakve ekrane, kao što ih ni mi nismo imali.
Gledamo nebo, ptice, oblake, stabla... sada dok je mali. I pjevamoi i pričamo. Cijelo vrijeme svira glazba po našem odabiru (od Zabranjenog pušenja, preko Dylana i Beatlesa do Azre, Balaševića...) a kad on odrijema i mm i ja imamo vremena za priču.
Često stajemo, šetamo, divimo se svemu usput...
U putovanjima treba uživati i prenijeti svoje oduševljenje i na djecu
ne bih se baš složilaPa ljudi, sjetite se svog djetinjstva. Možda niste putovali 5 ili 10 sati do odredišta ili se više putovalo vlakom...
Ali tim smo se putovanjima veselili i isčekivali ih. Gledali gdje idemo i razgovarali. Igrali igrice.
Moje dijete isto povraća na putu (i na kraćim relacijama od 15 do 30 km) pa se svejedno upuštamo u dugačka putovanja i od 5 ili 6 i više sati i nemamo namjeru kupovati nikakve ekrane, kao što ih ni mi nismo imali.
Gledamo nebo, ptice, oblake, stabla... sada dok je mali. I pjevamoi i pričamo. Cijelo vrijeme svira glazba po našem odabiru (od Zabranjenog pušenja, preko Dylana i Beatlesa do Azre, Balaševića...) a kad on odrijema i mm i ja imamo vremena za priču.
Često stajemo, šetamo, divimo se svemu usput...
U putovanjima treba uživati i prenijeti svoje oduševljenje i na djecu
mama kaže da kad smo išli na more, napravila nam je ležajeve i išli bi po noći
dakle, nismo bili uopće u sjedalicama
a moj Roko je stvarno bio i još uvijek zna biti nemoguć u autu
ne bi nam trebalo više od par puta godišnje, jer za kraće relacije ni ja ne bih palila crtiće, ali za do mora svakako bih
MM i ja volimo vožnju, kad god možemo idemo starim cestama, izbjegavamo autoput, istražujemo razne ceste, puteve
nismo (još) kupili DVD, ali ako naletim negdje povoljno možda ga i uzmem
sad još samo treba vidjeti kakva će biti Korina kad jednom bude okrenuta naprijed
Ja se samo sjećam da smo se sestra i ja vječito mlatile na zadnjem sjedištu, a puno smo putovali.
Srećom, danas su djeca vezana u svojim sjedalicama
Pa naravno da se djeci uvijek nastoji olakšati putovanje. I baš zato što sada moraju biti vezani u sjedalicama (a mi nismo morali), treba češće stati.
Mi npr. biramo autoput jer je on ravan pa na njemu nema povraćanja, a i brže se stiže. Dok smo bili sami, uvijek smo išli sporednim putevima.
Onda smo mogli i prespavati u autu ako treba, a sada sve puno bolje planiramo kako bi djetetu bilo što lakše.
Mislim da gledanje dvd-a sigurno ne odmara dijete, ali mu stvara naviku i šalje mu krive poruke.
potpisujem anchie76 i Elly,
mi smo imali nedoumicu kupit ili ne..i kad sam vidjela da i ja i MM pocinjemo razmisljati pa to imaju svi upalilo mi se crveno svijetlo. Ne nismo kupili ne putujemo nazalost precesto baki u Zg smo do sad isli samo avionom ali idemo 2 ljeti na more -peljesac i vis nije mala razdaljina ali proslo je super. Sad kad idemo negdje oboje govorimo kako nam je drago da nismo kupili dvd i na moru se trudimo naci smejstaj bez tv-a a komp ne nosimo bas zato ona misli da te stvari ne postoje na moru i super nam je svima
Da, to je točno...
Ni ja ne bih dozvolila dvd u autu. Istina, to znači da djecu treba animirati da gledaju oko sebe (pa ponekad poznati put do bake i dede koji znaju napamet zamijenim nekim drugim, da ne bude dosadno). Ako baš inzistiraju, dobiju mp3 na korištenje, audio priče-može, ali ništa što se gleda ne može. Nek gledaju oko sebe.
Lakše mi je ako idemo svi zajedno, pa mm vozi, a ja pokazujem prstom zanimljive stvari (ili obrnuto) ali dvd u autu - ne. Osim toga, mnogo je djece kojima je od toga zlo, kao i od čitanja.
mi nismo isli na duga putovanja kao sto sad idemo. najcesce je to bilo samo na more, jednom godisnje, i to do losinja. i sjecam se da je meni znalo biti dosadno, da sam puno ispitivala kad cemo stici. al to je vjezbanje strpljenja, nosenja s dosadom.
Ponavljam, ja u putovanjima ne uživam i ne znam prenjeti oduševljenje na dijete, jer nisam oduševljena.Pa ljudi, sjetite se svog djetinjstva. Možda niste putovali 5 ili 10 sati do odredišta ili se više putovalo vlakom...
Ali tim smo se putovanjima veselili i isčekivali ih. Gledali gdje idemo i razgovarali. Igrali igrice.
Moje dijete isto povraća na putu (i na kraćim relacijama od 15 do 30 km) pa se svejedno upuštamo u dugačka putovanja i od 5 ili 6 i više sati i nemamo namjeru kupovati nikakve ekrane, kao što ih ni mi nismo imali.
Gledamo nebo, ptice, oblake, stabla... sada dok je mali. I pjevamoi i pričamo. Cijelo vrijeme svira glazba po našem odabiru (od Zabranjenog pušenja, preko Dylana i Beatlesa do Azre, Balaševića...) a kad on odrijema i mm i ja imamo vremena za priču.
Često stajemo, šetamo, divimo se svemu usput...
U putovanjima treba uživati i prenijeti svoje oduševljenje i na djecu
Bit je navesti dijete da gleda naprijed, jer ako gleda uokolo, povrati, više puta,...
Ako se uskomeša i cendra, povrati,...
Sve u svemu meni se to ne čini kao uživanje, ali i dalje nisam na čisto da nam treba DVD.
A jel mozete da pozajmite od nekog pa da vidite da li ce vam resiti problem povracanja?
Jer kazem, mojoj prijateljici nije resio. Mala koja je povracala pre, povraca i sad (a ima vec skoro 7 godina). Oni bas puno putuju kolima bar 6-7 puta godisnje neke vece relacije (preko 8h puta).
Ovisi o djetetu.
Nas bi spasilo ovo ljeto da smo kupili taj aparat.
Ima taj neki spoj dječje dobi, duljine puta, temperamenta koji su INDIKACIJA za takve aparate. vjerujte mi!
Kupili smo novi auto koji je valjda smrdio po novom, plus drugačije vozi nego stari, i bilo im je muka.
A moj sin, kad mu je muka, postaje agresivan, dere se, svadi, vrišti u najneočekivanijem trenutku. Kad se svi skupa nismo poubijali; mm je par puta pretrnuo i skoro pao s autom u liticu kad se odostraga prolomio krik. Neprepriičljivo.
Em je mali, em mu je dosadno, em mu je muka, em se onda mala uključi.
Ne zanimaju ga ni ptice ni sokolovi, ni ništa, pa ne znaš jel mu muka, ili mu se kaki, pa stani svakih pet kilometara, urlao je da ga pustimo van da će kakiti, povraćati, piškiti; stajali smo na liticama i gudurama, kraj medvjeda i zmija, koma... : posijedili smo!
A jadno dijete - ne želi se ukakati, povraćati po sebi, a ne zna jel mu se kaki ili bljuje... strah ga je, mučno mu je, što je dublje uronjen u to - to mu je teže, to je umorniji, više mu je mučno, ne može se smiriti, a ni mi nismo više uživali u putovanju. Htjela sam samo da zaspi, ili da dođemo, il da se survamo u provaliju - svejedno. Koma! A on na svako frkanje u trbuhu je urlao - moram van, pusti me van, ajde van. Muž poludio urlao, mala se uplašila, sin u suzama. Ja sam mislila da ću krepat. Da sam se sjetila tog aparata ukrala bih ga nekom na parkiralištu; otkupila za bubreg. Svjedno!
A baš smo puno putovali, razne rute, neke krivudave, i čak i noću je bio ovaj scenarij. Nije spavao... Ko-ma!
Nijedan antipotrošački videoo me ne može nagovoriti da se u interesu nečije ideologije to treba priuštititi djetetu, ili sebi.
Ja ne znam bi li to bilo rješenje, ali probat ću da vidim. Ako je rješenje - halal vera! Ako nije - nije.
S druge strane ne bi mi palo na pamet paliti to dok se vozimo kroz grad. To se mora otrpiti kakogod ti bilo.
Ali šest sati vožnje ne mora nitko tako mali trpit vlastitim silama.
Slažem se s Ifi. Mada meni je bezveze kupovati DVD jer stvarno malo putujemo na duže. (Kombinacija djetetove mućnine, moje ne ljubavi prema putovanjima, a i MM ne voli putovanja, jer vezano za posao jako često putuje).
Dakle, za jednom godišnje, nisam sigurna da je to isplativo.
Jedino da nas se sakupi 5 ili 6 pa da zajedno kupimo i mijenjamo.
Možda je nekima ipak bolje kupiti tablete protiv mučnine
Oni koji će kupovati, ne kupujte bilo koji. Svakako obratite pažnju kako se montiraju ne sjedalo. Neki imaju samo gumu, neki posebne držače koje moraš dokupiti, neki uključeno sve u paket ...
Ili da sebi kupim neke za spavanje kad idemo na put.Možda je nekima ipak bolje kupiti tablete protiv mučnine
Oni koji će kupovati, ne kupujte bilo koji. Svakako obratite pažnju kako se montiraju ne sjedalo. Neki imaju samo gumu, neki posebne držače koje moraš dokupiti, neki uključeno sve u paket ...
Anemona, ne tvrdim sa sigurnošću da neću i ja tako nešto nabaviti kada dijete naraste i ako ne bude drugog rješenja.
Samo kažem da za sada pokušavamo naći druge načine i prenijeti to pozitivno uzbuđenje koje mi osjećamo i na njega.
Nadam se da nikada nećemo doživjeti ove scene koje opisuje Ifigenija. Nastojimo uvijek biti što mirniji i ne prenositi nervozu, što mi se čini da se kod vas dešava na putovanjima. Opis je brrr i takvo putovanje ni ja ne bi voljela.
Iako zna biti stvarno stresno kada se dijete više puta ispovraća i teško mu je. Za sada mu crtići ni doma ne predstavljaju baš ništa i uopće ih ne gleda, pa vjerujem da ih ni u autu ne bi gledao.
Ja ne namjeravam nabavljati ništa slično.
Uvijek ima nešto za vidjeti vani. Makar brojali crvene aute. Normalno da se djeca više ne znaju sama zabaviti ni upotrijebiti maštu, nemaju nikad priliku za to.
Ne znam kako se do prije nekoliko godina putovalo, pa mi smo u djetinjstvu putovali satima do mora. Nismo buljili u ekrane za to vrijeme.
mi smo dobili jedan zgodan koji se može sa čičcima staviti na svašta. otkako su djeca veća, više ga ne koristimo u autu, ali prije nas je spašavao
malo se tu pomijesalo svakakvih misljenja i stavova. al dva su najglasnija - "ne, nikad" i "da, kad treba"
mene bas cudi to "ne, nikad"...
pa situacije su razne, vrlo malo toga u zivotu mozemo (ili smijemo) strpat u kategoriju kategoricnog "ne"... al, koliko god nas zivot ucio toleranciji, nepredvidljivostima i inom, opet se, po meni, precesto cuje to "ne. i tocka."
ovdje pricamo o djeci razlicite dobi, karaktera, sklonosti mucninama, suradljivosti i inom. ima puno parametara koje treba uzeti u obzir, ne samo ovih koji se ticu djeteta, vec i ostalih putnika u vozilu, vozila samog, relacije na kojoj se putuje i jos kojeceg...
spominju se audio price, mp3-jevi, pricanje o krajoliku, brojanje kojeceg, spominje se svasta. i sve je to moguce odraditi u vecem ili manjem postotku na gotovo svakom putovanju... i osobno, ne vidim razlike u tome da djecu zabavljam ja - brojanjem crvenih auta, bagera, pticijih gnijezda ili znakova, ili da se medjusobno zabavljaju igrajuci "na slovo na slovo" ili "i spy with my little eye". ili razlike u tome da ih zabavlja audio prica, klinci s ribnjaka, dokumentarac o dinosaurima ili ice age 3...
vjerojatno zanimljiva stvarcica i primamljivo zvuci, al cini mi se da je ipak najbolji dvd plejer za dusu i tijelo prozor prevoznog sredstva. ne gajim puno zabrana i krutih stavova, ali autosjedalica je jedna od neupitnih stvari i mislim da moju nepokoljebljivost i zacrtanost dijete osjeca pa ni ne pokusava(pokusao jednom pa vidio da od toga nema nista-nije to stvar za kompromise). to spominjem jer puno putujemo i po gradu i okolo i jednostavno je sjedenje u sjedalici neminovnost oko koje nema puno price pa ni pitanje kako ga zainteresirati ili zabaviti. ako je jako uznemiren, onda se staje sa strane dok se ne sanira problem (tipa dojenje, mazenje, nervoza-pauza od voznje dobro dode, preusmjeravanje pozornosti ilitiga navođenje vode na moj mlin :D...) nije uvijek jednostavno i uglavnom sam sama s djetetom, ali puno pricamo i puno sutimo. i gledamo okolo. i komentiramo. pa se covjek iznenadi kad cuje sta sve dijete vrti po glavi. a mislim da je sve prije navedeno tezak put do toga. pa kad znam da su stvari takve nije mi problem zamisliti cak da se ima takva stvar kao jedna od mogucnosti.
Mislim da si lagano pobrkala lončiće.
Nitko nije spominjao da ne vozi dijete u AS. Moje dijete ne traži van iz AS, jer nikad nije vidio da je to moguće, ali isto tako ne može gledati krajolik kroz prozor, jer mu je odmah muka, ne može crtati ili čitati, jer mu je odmah muka, ne može igrati nikakvu igricu radi koje mora spustiti pogled prema dolje,...
Može sa mnom razgovarati i to mu je ok, ali JA ne mogu više od 2 i pol sata u komadu pričati, a rado bismo išli na duže putovanje.
litala, slažem se.
Posljednje uređivanje od Anemona : 21.02.2011. at 08:39
Ja sam definitivno ZA ako postoji potreba za time.
Kao npr. dijete koje se NE gasi 24 sata, koje je vrlo aktivno i glasno
u izražavanju svojih osjećaja i sl
Mi smo kuplili prije cca. godinu dana. A na kupnju sam se odlučila iz sljedećih razloga:
- kap je prelila čašu dok smo jednom same putovale za Zg (cca 45 min)
i ona se NE gasi, ne da se ne gasi nego me ne prestaje ispitivati, gnjaviti,
cendrati, ali to nije sve, dok sam došla u gradsku gužvu i morala biti
na oprezu pukla sam.
Toliko me je dekoncentrirala da sam shvatila da nam se
na takav način vrlo lako može i dogoditi nešto. (imala je tada 3 god)
Da ne govorim na što su nam ličile duuge vožnje ili odlasci na more,
da sam smijela piti sredstva za smirenje, deset bi ih popila.
Jer ona jednostavno ne odustaje.
A da ne govorim koliko naporno je bilo staalno pričati i sl.
Kupili smo DVD, preporodila sam se, naravno da ga koristimo samo
za neke duže relacije ili prema potrebi.
Da je moje drugo dijete u pitanju na ovu temu bih odgovorila
skroz drugačije.
On je miran, sijedi lijepo, sluša, gleda van, sam sebe zabavlja....ma koji DVD, ne bi mi niti palo na pamet.
Tako da toplo preporučam svima koji misle da imaju potrebu za tim.
Ništa strašno, uključite dok treba i isključite dok treba.
Posljednje uređivanje od oka : 21.02.2011. at 08:54
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom