Ja sam uvijek za dojenje ali...

[ina33]

Ne, nisam nikome pisala, meni je, recimo, na otpusnom pisalo da dojim, ja sam zaokružila da je sve predivno i prekrasno, cijeli sustav je meni ono... ne znam, bulets and points o dojenju i bog te veselio, pa kome uspije, kome ne. Ono, u mojoj tadašnjoj glavi bilo je nepojmljivo da me to uopće anektiraju jer je sustav napravljen da idemo u te sobičke (sad, define što je blizu) hranit djecu na bočicu - meni je to bilo tad Fellini besmisleno, plus, onda beba na AD-u nije s mamom u rooming inu, nego s "bolesnicima" na neonatologiji - tamo spava itd.

Ono - ja ne vjerujem da će se time išta promijeniti, ne da mi se u bitke oko toga. Promijenit će se kad dojenje malo uhvati maha, pa će se onda razmišljat o tim kolateralnim žrtvama laktavizma. Ono, za desetak godina, kad se obrne trend i bolnice malo rasterete - možda i rađanjima izvan bolnica, kad se sve makne iz područja bitke u neko normalnije područje. Plus, meni je očito da ne mogu to ishendlati u tim uvjetima, gužve, pritisak laktivista (sori, ali to je moje mišljenje, UNICEF certifikati, titule) itd. Imaju i prostorna ograničenja - di bi bile te sobe blizu mama za hranu. Sistem nije toliko elastičan da bi akomodiralo ovo i ono, koji put fali i nešto od osnovne logistike (ne može se dignit roleta), a kamoli te stvari.

Ista je situacija i u ST-u - koliko čujem od mama koje nisu dojile, ili je jedan kuluk - odvajanje beba, ili je drugi kuluk - hrani poskrivećki, ne smiš imat bebu u sobi jer kako ćeš izvest davanje bočice svaka 3 sata, a da to druge mame ne vide. Samo "pati" druga skupina. Ja sam to shvatila da je sad kao emotivna pravda da "malo pati" skupina AD mama, ono... malo ala hrvatska priča partizani i ustaše.

To će se sve rješavat za nekih 10-20 godina, valjda, kad se sva ta borba malo smiri.