Druga djeco, kako ste?

[MarijaP]

Drugo sam dijete, od 4 komada. Svi imamo po jedan album iz djetinjstva. Mama se ne sjeća kad su kome izbili zubići. Tu smo svi jednaki

Ja sam sačuvala te nekakve čestitke za djecu, ali su ih djeca dohvatila i uništila pa je problem riješen.

Slike rijetko izrađujem. Uspomene ne čuvam.

[Adrijana]

Ja sam mlađa, imam stariju seku. Traume imam samo od rabljene odjeće koju sam vječito nasljeđivala . I dan danas mi non stop donosi svoje rabljene stvari......

Lara ima svoju kutiju u koju skupljamo čestitke i sl. uspomene. Njoj smo morali kupiti još jednu i onda skužili da je Lovrina doslovna prazna. Baš me to ražalostilo. Imala sam feeling da on kao drugi nije toliko "bitan". Nasljeđuje njezine igračke, knjigice, al hvala bogu odjeću ne može .

[magriz]

ma naravno da moje djetinjstvo nije utjecalo na moju odluku da imam samo 1 dijete. više je tu želja, pozdrava, stanja i mogućnosti
ali da je lako "zaboraviti" na mlađe dijete, je. i kad god da se roditelji osvjeste i počnu to korigirati, biti će bolje

[Elinor]

Ja jesam drugo dijete, ali brat me obožavao, bili smo kao blizanci (18 mjeseci razlika). Mogla sam biti danima, pa i tjednima bez mame i tate (npr. kod bake), ali bez njega ne. Sve što pamtim iz djetinjstva su naše zajedničke uspomene. Ne mogu se sjetiti niti jedne situacije u kojoj bih bila ljubomorna. On je bio dobar sportaš, ja sam bila bolja u školi. Niti sam ja htjela u sport niti je on htio na faks. Zadovoljna sam kako je sve ispalo. I da, upravo zato sam htjela djecu sa malom razlikom, da im bude tako dobro kao nama.

[mama_jos_malo]

apropos slika i albuma: Moje obje cure imaju svaka svoje albume od rođenja, krštenja i prikupljene čestitke uvezane satenskom mašnom. No, moja starija curka je izjavila da nema to nikakve veze jer o njoj postoji i knjiga. "Mama je napisala knjigu kako sam se ja rodila" , nije knjiga, nego je priča ali jest objavljena u jednoj knjizi.
Kako reče Lutonjica, naći će se već nešto.

mlađoj dugujem priču

[nana]

Ja sam mlađa, imam sestru stariju od mene 4,5 godine. Što se tiče slika, imamo ih skoro pa isti broj, svaka ima svoj album od rođenja pa do školskih dana. Uvijek mi je sestra bila podrška, ona je bila "dijete za poželjeti" a ja "mala fakinka" pa smo se valjda zato oduvijek dobro slagale.
Danas ona ima tri prekrasna sina a ja predivnu kćer, odnos nam je ,pa čak mogu reći savršen, djeca nam se super slažu, viđamo se jako često, smijemo svojim nekim pričama, forama, djeca nas znaju čudno gledati jer se ponašamo kao da smo i mi sami djeca. Ali najbitnije od svega je to što znam da je ona tu za mene, kao i ja za nju, od čuvanja klinaca jedna drugoj, do razgovora razno raznih, poznajemo se toliko dobro da kada se vidimo znamo kakvog je ona druga raspoloženja.