Druga djeco, kako ste?

[Balarosa]

i shvatiti da roditelji, postupili ovako ili onako, uvijek u očima djece nešto pogriješe.

Ovo si ponavljam kad mi ne ide - "što se živciram, ionako ću za sve biti kriva"

[magriz]

ma naravno da moje djetinjstvo nije utjecalo na moju odluku da imam samo 1 dijete. više je tu želja, pozdrava, stanja i mogućnosti
ali da je lako "zaboraviti" na mlađe dijete, je. i kad god da se roditelji osvjeste i počnu to korigirati, biti će bolje

[Elinor]

Ja jesam drugo dijete, ali brat me obožavao, bili smo kao blizanci (18 mjeseci razlika). Mogla sam biti danima, pa i tjednima bez mame i tate (npr. kod bake), ali bez njega ne. Sve što pamtim iz djetinjstva su naše zajedničke uspomene. Ne mogu se sjetiti niti jedne situacije u kojoj bih bila ljubomorna. On je bio dobar sportaš, ja sam bila bolja u školi. Niti sam ja htjela u sport niti je on htio na faks. Zadovoljna sam kako je sve ispalo. I da, upravo zato sam htjela djecu sa malom razlikom, da im bude tako dobro kao nama.

[Balarosa]

nemoj baciti cestitke.
nije fer prema strijem djetetu. a ako ce vas odnos biti kako treba, mislim da te cestitke mladi nikad nece predbacivati.

slažem se.
ja sam drugo i mogla bih ponešto napisati, ali mislim da bi mogao i moj mlađi brat i starija sestra, pa nema smisla.

Baš sam mislila da sam sve probleme riješila pa me mudrosti forumske sabotiraju, sad moram opet ispočetka razvijati strategiju

Ili nemoj ništa reći i ne opterećuj se.
Ne ispravljaj ono što se ne može ispraviti, ne može se mlađi roditi prije starijeg i ne može dobiti sve ono što je dobio stariji kad/jer je bio jedinac. I gotovo. Tvoje samo-opterećivanje i samo-opravdavanje neće ima pomoći, samo će im ukazati da je to problem s kojim se teško nosiš. Počet će gledati, brojati, pratiti i patiti skupa s tobom a niš se neće popraviti. Gubljenje vremena... Prebaci fokus na pozitivu.

Znam ja da se ne bi smjela opterećivati, ali kad ne mogu. Iako je već sad puno bolje nego na početku kad sam sve odmjeravala... i bojala se tepati bebi da stariji ne bi čuo, i grizla se jer se nisam mogla igrati s T. jer je J. cijelo popodne provodio dojeći. Nadam se da je Trina u pravu u onom svom prekrasnom postu i da će se to i dalje popraviti. Do onda, prorađujem sve ovdje

[mama_jos_malo]

apropos slika i albuma: Moje obje cure imaju svaka svoje albume od rođenja, krštenja i prikupljene čestitke uvezane satenskom mašnom. No, moja starija curka je izjavila da nema to nikakve veze jer o njoj postoji i knjiga. "Mama je napisala knjigu kako sam se ja rodila" , nije knjiga, nego je priča ali jest objavljena u jednoj knjizi.
Kako reče Lutonjica, naći će se već nešto.

mlađoj dugujem priču

[nana]

Ja sam mlađa, imam sestru stariju od mene 4,5 godine. Što se tiče slika, imamo ih skoro pa isti broj, svaka ima svoj album od rođenja pa do školskih dana. Uvijek mi je sestra bila podrška, ona je bila "dijete za poželjeti" a ja "mala fakinka" pa smo se valjda zato oduvijek dobro slagale.
Danas ona ima tri prekrasna sina a ja predivnu kćer, odnos nam je ,pa čak mogu reći savršen, djeca nam se super slažu, viđamo se jako često, smijemo svojim nekim pričama, forama, djeca nas znaju čudno gledati jer se ponašamo kao da smo i mi sami djeca. Ali najbitnije od svega je to što znam da je ona tu za mene, kao i ja za nju, od čuvanja klinaca jedna drugoj, do razgovora razno raznih, poznajemo se toliko dobro da kada se vidimo znamo kakvog je ona druga raspoloženja.