Moja malena sad ima 13 mjeseci i meni se ponekad čini kao da su naše igre dosadne i da se ponavljauju, ali kad malo bolje promislim, ona uživa u njima. Ja sam ta kojoj dosadi.

Pošto je još sasvim mala, jako voli imenovati stvari i slikice, pa čitamo slikovnice i imenujemo životinjice. Isto radimo s plišancima. Gledamo baby TV i također imenujemo stvati. Paralelno učimo baby signs jezik.
Slažem joj kocke u nekakav toranj koji ona voli rušiti.
Pjevamo, plešemo, tata nam svira na gitari dječje pjesmice.
Igramo se skrivača i hvatala po kući. Tu najviše umire od smijeha.

Ali često budem toliko umorna kad se vratim s posla da samo legnem na pod i ležim, a ona se po meni penje, preskače me, grli i ljubi. I to je neki vid igre...