već duže vrijeme razmišljam o ovome, a ne znam ni naslov, a ni objasnit svoje dileme da bi me se razumijelo...

Ja sam totalno prodojeća. Ali ne pametujem previše ljudima koji me se ne tiču. Većinu mitova si sama objasnim i samo kimam ili sliježem ramenima na rečenice tipa: "nestalo mlijeka od stresa", "nije mi nadošlo mlijeko poslije poroda", "beba ne prihvaća dojku" i slično... Pa se pitam, s obzirom da mi je iskustvo neveliko, jesam li u pravu? ima li stvarno za svaki problem objašnjenje kako bi dojenje uspjelo da je mama raspolagala s više informacija i neke stručne logistike sa strane? Ili nekad jednostavno- ne ide? Koje su to situacije? Trenuci u kojima ni savjetnice nemaju rješenje za postojeći problem?

Ako maknemo agresivni marketing ad, kulturu bočice i neinformiranost kao razloge nedojenja, ostaje li što fizičke prirode, a ne tiče se zdravlja majke i djeteta?