Citiraj tua prvotno napisa Vidi poruku
jel ovdje bio problem u nepostojanju rooming in-a pa je dijete možda sito dovedeno majci, u tih 48 sati je skužilo da je bočica=hrana, ili? jesu li uvučene bradavice same po sebi veliki problem ili je tu opet stvar u početku, da je dijete odmah bilo na dojci, uspjelo bi?
ovo je stara priča, ali toj mami uskoro slijedi nova priča, a ja bi joj htjela pomoći koliko mogu. sa druge strane, naravno i sebe uvjeriti da je doista odvojenost ovdje kriva.
48 sati u životu koji traje 48 sati (izvan maternice) je jako puno. Nekome kome hrana curi iz bočice bez ikakvog napora teško je shvatiti da mora prihvatiti ravnu/uvučenu bradavicu, izvući ju i jako sisati neko vrijeme dok ne počne teći mlijeko.
Da su bebe odvojene od svojih majki, bilo koja vrsta sisavaca na Zemlji bi izumrla. Kad nema majke mladunče nema hrane, smrzne se (ako ga se prije toga ne dočepa neki grabežljivac). Nitko normalan ne bi uzeo tek okoćenog mačića od majke i stavio ga u drugu prostoriju, ne bi mogao slušati njihov plač. Kod ljudi to nije slučaj jer nas uče ignorirati instinkte i osjećaje. Postoji osoblje koje stavi bebu u inkubator ako joj je hladno, da bočicu ako je gladna, dok se mama brine što je s njenom bebom i pokušava si istovremeno razumski objasniti da možda ona ipak ne zna što će sa svojom bebom, drugi su stručniji pa će to bolje obaviti. "Nije kvalificirana."
Tako smo odgojeni, jednostavno se ne možemo prepustiti i vjerovati da je priroda stvorila savršen sistem. Majka, u kojoj je od dvije stanice izrasao cijeli novi čovjek, ne vjeruje da isto to tijelo može napraviti dovoljno mlijeka za bebu?

Što se tiče savjeta, najčešće je savjet koji nije tražen kontraproduktivan. Tretira se kao zabadanje i pametovanje. Najbolje je čekati da se povede razgovor na tu temu, ponuditi pomoć ako je potrebna, predložiti majci da potraži rodilište s rooming-inom. Možda reći: meni je jako pomoglo to i to, nazvala sam sos, pročitala sam ovaj tekst i iznenadila se kad sam otkrila...