što mogu očekivati

[michelle zg]

Nisam znala kako nasloviti temu.

Rodila sam prije mjesec dana svoje drugo dijete, malu djevojčicu rođenu na termin ali niske porođajnetežine 2590 kg.
Rodila sam na SD-u, poslije poroda smo imale kontakt koža na kožu, tada je prvi put i sisala.
Dojenje nam je u potpunosti uspjelo, mala je rođeni sisavac. Bili smo prije nekoliko dana na prvom pregledu i od 2.440 kg s koliko je otpuštena, napredovala je do 3.900 kg. Dobila je znači kilu i pol. Stvarno sam prezadovoljna i ponosna na nas obje, pogotovo stoga što svoga sina nisam uspjela dojiti duže od dva tjedna. Spriječilo nas je moje loše zdravstveno stanje. Zato mi je ovo sada veliki uspjeh.

Zato sada imam neke nedoumice i trebam savjet iskusnih dojilja.
Hranjenje nije problem, to je i više nego očito, ali mene zanima sljedeće.

Naime, ona je non-stop na cici. Odnosno, ništa ju drugo ne može zainteresirati. Može izdržati eventualno 20-ak minuta u budnom stanju a da ne njurga. Ako joj skinem pelenu može izdržati i duže jer obožava biti gola. Ona još uvijek prespava gotovo cijeli dan, ali ako je budna, ničim ju ne mogu zabaviti, čak niti nosanje baš ne voli, tako da uvijek završi s cicom u ustima. Zapravo mi se cijeli dan svodi na sjedenje s njom u naručju i cicanjem. Moram je ponekad pustiti da plače samo da bih otišla na wc ili sebi uzela nešto za jesti. Starijem djetetu se ne mogu nikako posvetiti. Uspavljivanje je samo naravno uz cicu. Ako se ja maknem kad ona zaspi, odmah se budi.

Znam ja da je ona još jako mala i da to tako treba biti, ali me zanima što me očekuje. Hoće li se to mijenjati, hoće li cica ostati sredstvo za uspavljivanje... znam da nemate kristalnu kuglu, samo me zanimaju vaša iskustva. Moram bježati, grofica se probudila i urla.....traži cicu.

[Superman]

Zapravo mi se cijeli dan svodi na sjedenje s njom u naručju i cicanjem. Moram je ponekad pustiti da plače samo da bih otišla na wc ili sebi uzela nešto za jesti. Starijem djetetu se ne mogu nikako posvetiti. Uspavljivanje je samo naravno uz cicu. Ako se ja maknem kad ona zaspi, odmah se budi.

Sve isto, osim što ja nemam starije dijete. Tako sam ja provela x mjeseci svog života (više ni ne znam koliko...) S 21 mjesec, moj sin i dalje vrlo često i intenzivno doji... Priključuje se svako malo . Uspavljuje se, naravno - dojenjem, a i dalje mu je najdraže spavat u maminom krilu, po mogućnosti s bradavicom u ustima.

Iako zna biti naporno i iscrpljujuće, uživaj u svom malom sisavcu, i tako vrijeme leti i zapravo nam prebrzo narastu...

[Beti3]

Mijenjat ce se, naravno. Cica ce ,vjerojatno i dalje biti broj 1 za uspavljivanje, ali sto ju vise pocne zanimati svijet oko sebe, manje ce biti na cici. No, svako dijete je drugacije. Tvoje ,kako pises dosta spava danju, pa valjda i starije dijete dobije dosta mamine paznje. A imate tek jedan mjesec, jos malo strpljenja i bit ce drugacije.

I stvarno ti skidam kapu za kilo i pol prvi mjesec. Super mamino mlijeko!

[Balarosa]

Hoće, biti će vam sve ljepše i ljepše. Imala sam i ja jedan ajme meni topic, ali pogledaj zadnji post na prvoj stranici

I ja imam starijeg dečka, isto 2006. godište... ta prva dva mjeseca smo se jako puno igrali na krevetu dok sam dojila - čovječe ne ljuti se, karte, slagali smo puzzle, puno, puno sam čitala... dosadilo bi mu, naravno, ali bar bi nešto mogli skupa.

I čestitam na svemu

[michelle zg]

Da, i mi igramo čovječe ne ljuti se dok ona doji. A što se njenog cjelodnevnog spavanja tiče, spava ona cijeli dan, da, ali meni u naručju ili kraj mene ako je dojim ležeći, ali čim se ja maknem ili nju spustim, budna je. I tako se cijeli dan vrtimo u krug.

Imam ja još par pitanja koja ću kasnije postaviti, evo ona sad čak i spava sama ali tu je starije dijete koje traži da se igramo.

[molly]

Joj, tvoja djevojcica me podsjeca na moje prvo dijete. U pocetku nisam niti jela, jer je stalno morala biti na meni (dojila sam do 4 god.). To je jednostavno takvo dijete, neovisno o dojenju. Sad imam drugo dijete koje dojim. Ne visi na sisi stalno. Najede se i to je to. S drugim djetetom nikad nije bilo problema oko toga da si uzmem jesti, odem na wc, skuham, spremim i sl., ali prvo dijete je bilo strasno. Toliko naporno da sam se bojala hocu li prezivjeti drugo dijete.

I danas mi je tesko s prvim djetetom. Zeli da je stalno mazim, da je gledam, da radim nesto oko nje, da joj crtam i sl.
Jednostavno je takvo dijete i to nema veze s dojenjem.

[Žabica]

Hoće li se to mijenjati, hoće li cica ostati sredstvo za uspavljivanje... znam da nemate kristalnu kuglu, samo me zanimaju vaša iskustva. Moram bježati, grofica se probudila i urla.....traži cicu.

i moja je kod otpusta bila 2440g, također rođena u terminu

sad ima 11mjeseci, cica joj je još uvijek najdraža.
zahtjevna je bila kao i tvoja, no takva je i ostala.
mislim da su to jednostavno takva djeca koja traže neprekidnu blizinu i pažnju.

[anamix]

i moj je bio takav u početku. sisanje ili plakanje - između ništa. mislila sam da ću ispalit na živce. i sad s 14,5 mjeseci dosta sisa, ali može se uspavati i na druge načine (ljuljanje, pjevanje...) . sisa je brzo prestala biti broj 1 za uspavljivanje. znam da ti je teško jer imaš i veće dijete, ali to sve tako brzo prođe...zato se nastoj opustit i uživat. moj je recimo od 2 do 4 mjeseca danju spavao isključivo tako da je potrbuške ležao meni na prsima. mislila sam se ubit...čim bi ga spustila, odmah bi počeo urlati, a na meni je spavao po 2 sata (ne moežš jesti, pišati...ništa). i taman kad sam se opustila i odlučila uživati u tim našim maženjima pa sam si dovukla daljinski, knjigu ili jednostavno spaval s njim, on je odlučio da mu je toga dosta. doslovno, sam jedno popodne. i misliš da mi nije bilo žao sada mislim da nam je to bilo najljepše zajedničko vrijeme i ljuta sam na sebe što nisam više u tome uživala

[Elinor]

Moje iskustvo se baš ne odnosi na dojenje (iako dojimo i dalje) jer malena nije često tražila cicu niti dugo bila prištekana, ali do nedavno nisam mogla mrdnuti od nje. Prvih 8 mjeseci je bila na rukama, poslije kad je mogla stajati držala se grčevito za moju nogu. I vrištala, naravno, da ju opet uzmem u ruke. A stariji braco je teško dolazio na red za 100% mame. Puno smo se slingali, igrali skrivača i lovača sa bebom na rukama i pričali beskonačno mnogo priča.
Sa 15 mjeseci se princeza službeno otpustila od moje noge i krenula u svijet. To je sada drugo dijete, ja sam preporođena, braco i seka se napokon samopstalno igraju. Nije neka utjeha jer 15 mjeseci treba izdržati, ali možda kod tebe bude lakše kad npr. počnete s dohranom.

[michelle zg]

Hvala svima na odgovorima i iskustvima. Balarosa, da sam našla onaj tvoj topic ne bi imala potrebe otvarati ovaj. Pročitala sam sve i zaključila da moram živčeke spremiti u džep i čekati da vrijeme učini svoje.

U međuvremenu se kod nas situacija iz dana u dan mijenja. Kao što sam već pisala, njoj se gotovo cijeli dan spava a uspavati se može jedino na cici. Ponekad je uzmem na ruke i šetam po stanu pa i tako zaspi. Ali to je rijetko, a ako već mogu birati, radije biram uspavljivanje na cici umjesto nosanja, na to je ne želim učiti.
Ako je budna, pokušavam ju nekako zabaviti, pričam joj, pjevam i svašta nešto, ali to ju sve kratkotrajno zabavi. Sada nam povremeno uspijeva da, kada zaspi, da je spustim na krevet i da spava dalje, što prije nije bilo šanse, uvijek je spavala na meni. Tako da je to mali pomak.
Tješim se da će sve biti drugačije čim bude mogla u rukice uzeti zvečku i kad počne kužiti svijet oko sebe.

A u međuvremenu nam je stariji braco dobio šarlah a nas dvije ga moramo izbjegavati u širokom luku i to mi je tako teško... uh.

[michelle zg]

Sama sebi se činim konfuznom u svojim postovima, pa evo što sam zapravo htjela pitati i što me mučilo - kako to da neke mame uspijevaju razdvojiti hranjenje od maženja na cici? Odnosno, kako neke mame navečer nahrane dijete i stave ga spavati, bez beskrajnog nacicavanja? Jesu li to mame koje su, ne znam, snalažljivije od mene ili je to do samog djeteta? Kako razdvojiti te dvije stvari hranjenje i nacicavanje, može li se to uopće? U kojoj dobi?
Komentari moje bliske okoline kako ću uskoro poludjeti i kako će me dijete uništiti ovakvim ritmom i savjeti da je pustim da plače i da je ne stavljam toliko na cicu mi strašno idu na živce, a opet učinili su da posumnjam u sebe kao sposobnu mamu, iako mi je ovo drugo dijete.

[Sani1612]

Pozdrav...i ja sam poput tebe tražila odgovore, no čini mi se da ih ili nema uopće ili ima previše, ovisi koga pitaš. Moj K je imao svakakve faze, od super mi je kad spavam i nitko me ne dira do vrištim, plačem ako me mama,ali samo mama ne nosi. TAko da ću ti reći kao meni cure sa foruma,faza je,proći će. Čim prije to prihvatiš bit će ti lakše. Isto imam stariju curicu kojoj se želim posvetiti. Kad maleni spava ili kad je mirniji sve joj nadoknadim. K sad ima 6 mjeseci i puno ga je stvari počelo zanimati tako da vjeruj mi, bit će ti lakše.

[Balarosa]

Meni je T. imao šarlah prije dvije godine i prilično sam sigurna da nam je pedijatrica rekla da dijete prestaje biti zarazno čim počne s terapijom pa možda da provjeriš kod vaše doktorice morate li ga uistinu zaobilaziti, to bi ti ipak bila briga manje.

Što se tiče odvajanja dojenja i spavanja, ovdje je post od Felix s teme "ne mogu više ne spavati" o tome

ovaj put sam promijenila neka razmisljanja, uglavnom glede attachment parentinga. prvo i osnovno (savjet iz no-cry sleep-solutiona) je odvajanje dojenja i spavanja. jer, realno, zasto bi to moralo biti tako dobro za dijete? zasto je dobro za dijete, kamoli za roditelja, da spava s bradavicom u ustima? je li to potreba ili zelja? mislim da je samo zelja, a znamo sto juul kaze za potrebe i zelje :D

svaka cast searsu, ali kad u njegovoj baby book procitam da 'dijete koje je cijeli dan noseno i dojeno na zahtjev i zbog toga smireno i sretno, a po noci spava s roditeljima u istom krevetu, vecinom spava dobro po noci i rijetko se budi' - dodje mi da ritualno spalim knjigu

l. spava s nama, uspavljuje se dojeci, doji po noci... sve radi kao i j. u njenoj dobi. ali puno rjedje i krace. navecer je uspavljivanje meni u narucju, cim prestane vuci bradavica ide van. nema. ili jedes, ili spavas. cuclanja nema. ne dam, jezim se od toga. nemajka ili pak radim komprese pa sama ispljune bradavicu jer joj smeta mlijeko. nakon toga prebacivanje, nimalo njezno i oprezno, na krevet, ususkavanje, i tad bude jos budna, ali zaspi. po noci isto tako, nema lezanja i spavanja, ako hoces jesti onda cu te 'rondati'. papanje u mom krilu, vracanje na krevet. sad se vec cesto dogodi da joj je dovoljno samo da ju stavim u krilo, bez dojenja, odmah zaspi i samo ju prebacim natrag.

i da, ne nudim dojenje na svaki kme (isto savjet iz no-cry sleep-solution). prvo cekam i ocijenim jel stvarno gladna (ako je spavala recimo 5 sati do tad onda je sigurno gladna pa ne cekam) i stvarno nervozna. zna se dogoditi da malo gleda oko sebe, glasa se (nimalo nervozno, ona naprosto voli 'pjevati') i - zaspi sama od sebe da joj nudim dojenje na svaki kme kao sto sam sa starijim, nema sanse da bi se to pocelo dogadjati.

ima noci kad jako lose spava (po 5 budjenja, sto je puno manje od njegovog prosjeka sa 6 mjeseci), ima noci kad spava po 7-8 sati u komadu (to sam s j. dozivjela tek nakon sto sam pukla i s 2 godine ga nasilu odvikla od nocnog dojenja). naravno da to ima veze i s njenim puno blazim karakterom...

eto, mojih 5 cents.

Ako te imalo tješi, uvjerena sam da se radi samo o djetetu, a ne o tome da smo ti ili ja (ne)sposobnije, barem dok su tako mali. Nemoj sumnjati u sebe kad si ti ta koja svojoj bebi činiš dobro, ti si ta koja ju utješiš, koja joj pomogneš, koja ju smiriš, usrećiš, onda tu nema sumnje radiš li ispravno. To je mala, mala beba. Pusti okolinu i probaj si jednostavno nacrtati u glavi da je to sad tako, da tako neće biti vječno, ali da treba izdržati. Znam da je meni najgore bilo kod tog beskrajnog nacicavanja kad sam samo čekala da prestane, odbrojavala minute koliko već traje... a kad se pustiš i složiš se s tim da će trajati koliko treba, kao da beba to osjeti i smiri se.

I htjela bih još napisati da si ne ograničavaš mogućnosti odlukama koje se donesu prije nego upoznaš bebu, kao što su "neću nositi da se ne nauči", meni nošene u nosiljki daje puno dodatnog vremena i za napraviti nešto po kući i za provesti vrijeme sa starijim. A nosila sam i T., do 8. mjeseca života nije htio biti budan u kolicima. Mogla sam birati hoćemo li biti samo doma, hoće li urlati ili ću nositi pa sam nosila. Te odluke koje donesemo unaprijed nam često samo otežavaju jer se ukalupimo i mislimo da moramo nešto napraviti kako smo zacrtali umjesto da se prilagodimo.

Sretno

[michelle zg]

Što se šarlaha tiče, u subotu je pedica rekla da će biti zarazan još 2-3 dana i da ne dolazimo u kontakt s njim. Danas ga baka čuva i čuvat će ga cijeli tjedan jer ja ne mogu sama s njih dvoje s obzirom da me ona ne pušta.

[anamix]

ja mislim da je stvar do djetetovog karaktera i potreba, a ne da smo mi koje smo nosale ili nosimo i dopuštale nacicavanje 100 sati nesposebnije. nisu sva djeca ista. ja imam prijateljicu koja je rodila curicu 5 minuta nakon mene. njena mala i moj mali su nebo i zemlja. on je uvijek bio 'problematičan' - te neće spavati, te stalno cica, te bi se nosio...sad kad je veći opet ima neke svoje faze, a ona je u svemu jednostavnija. od početka spava gotovo cijelu noć, puno je društvenija, maznija i puno manje vezana za prije svega mamu. ono što hoću reći je da nas nekad te usporedbe čak i izluđuju, ja sam se nebrojeno puta pitala pa zašto on ne bi odspavao bar 2 sata u komadu...ali to je tako. s druge tsrane, on je motorički jako napredan, priča svašta, sve ga zanima...ali je i dalje mamina maza