Citiraj quinda prvotno napisa Vidi poruku
Stvar je (u teoriji) jednostavna: za početak treba im dozvoliti da snose posljedice svojih postupaka (naravno u skladu s njihovim godinama). Zatim, treba ih naučiti kako se nositi s porazima (kroz razne društvene igre), i na koncu, a to je ono najteže, ne treba uklanjati prepreke u njihovom životu već naučiti ih nositi se s njima.
Zar nisu neki roditelji u tekstu urgirali kod voditelja sportskog tima da im primi dijete u ekipu? Eto, to je primjer prepreke na kojoj su se roditelji "poskliznuli". Ili onaj primjer o sviranju instrumenta, dijete poželjelo svirati, dobilo gitaru, dijete se zasitilo, nitko ga nije silio... često zaboravljamo da su djetetove želje i potrebe dvije različite stvari... Ili, u mojoj okolini užasno prisutan fenomen roditeljskog učenja s djetetom, pisanja njegovih zadaća, od prvog razreda pa do fakulteta... sve dok roditelji mogu pratiti gradivo, a nakon toga plaćaju instrukcije (a neki, evo posljednjih dana ponovo o tom) i ispite.
Potpis. btw: mrzim "mi idemo u prvi/drugi/peti razrde" i zajedničko pisanje zadaća.