Citiraj cvijeta73 prvotno napisa Vidi poruku
trenutno škola mu je jednostavno preslaba obaveza. ide svaki dan na trening. ali i dalje ima užasno, previše slobodnog vremena.
i nije to nikakvo kvalitetno vrijeme koje provodimo zajedno......

ja sam isto imala kao dijete tu neku unutarnju motivaciju. i išla sam na sto i jednu slobodnu aktivnost, od jutra do mraka. živjela sam u centru grada i to mi je bila - zabava. nisam imala baš neke mogućnosti za slobodnu igru s vršnjacima.
a ove koji nemaju nikakvu unutranju motivaciju, osim kako iskamčiti što više buljenja u ekran i što više letanja po kvartu s biciklom, mislim da treba utjerati.
trenutno sam, dakle, skroz u suprotnoj fazi od tebe :D
a sjećam se da sam prije par godina neke druge ideje promovirala po forumu
Pa da, ali očito nam se mijenjaju situacije, ovise i o dobi djeteta, i o njegovom karakteru, o školskom gradivu,
opterećenja nisu uvijek ista.
Moj dojam o slobodnom vremenu je sasvim drugačiji. U petom razredu kreću novi predmeti, dok ona to sve polovi, a hoće sve, i nastavnici ih onda sami još upisuju na dodatno, kad tri puta tjedno odradi treninge po sat i pol (uključi odvoz-dovoz), još na to dodaj odbojku, dramsku sekciju i izviđače (oni još i putuju), pa rođendani za vikend...ne vidim puno zaista slobodnog vremena za nešto što bi se nazvalo slobodna, neobavezna igra i druženje s prijateljima, nediktirana. Pa ako ćemo i s obitelji.
Nema tu Tv-a ni kompjutera, mislim na landranje vani po parku, naprosto slobodno bauljanje koje, po mom mišljenju, isto djeci treba. I nismo u centru, prigradski je kvart pa oni mogu stvarno "lunjati" od jednih do drugih prijatelja.

To "s obitelji" isto govori da trenutno nismo u istoj situaciji jer sam ja na porodiljnom, dakle, doma.
Tako mogu sve nadzirati, a da sam na poslu vjerojatno bi mi bilo draže da su negdje organizirano zabavljene nego da "hvataju krivine" kojekuda ili da bulje u ekran, što bi vjerojatno radile dok nikog nema doma.

(vidi se da sam doma i po tome što se aktivno zanimam, npr., za detaljno čišćenje tepiha i tuš kade, inače bih se brinula samo kako štogod staviti u usta i leći, krepana, da preživim još jedan dan)

Svejedno, načelno, mišljenja sam, kao i naše cenjene dječje psihologinje, Buljan Flander i Kocijan, da je djeci dovoljna jedna izvanškolska aktivnost, dvije maksimalno, ako su baš neki talenti.
Školskog gradiva je previše, treba im ostaviti da slobodno vrijeme bude zaista slobodno. Kompjutera i TV-a nikad više od sat i pol dnevno (ukupno) i to je to. Toga se držim.