Meni je neverovatno kako autorka teksta pripisuje sebi zaslugu za to što je njena ćerka naučila da svira dotični komad, a ona sama nije ništa pozitivno uradila da joj u tome pomogne nego joj je samo otežala pritiskom i vikom. Nisam nikada svirala, ali sam se bavila sportom u kome su kordinacija pokreta i brzina veoma važni i znam kako je teško naučiti novu motornu veštinu. Neosporno je da treba, nekada i veoma dugo, vežbati dok stvar ne legne, ali je i odmor jako važan. Pametnije bi postupila da je detetu dala 20ak minuta pauze, da radi nešto što sa muzikom nema nikakve veze, pa da se onda vrati muzici. Čini mi se pre da su njena deca uspela uprkos nje, a ne zbog nje. Svako od nas bira za svoje dete neke aspekte u životu koje će prezentovati kao važne. Meni je, na primer, bitno da moje dete bude akademski uspešno i da nauči da kvalitetno uči i razmišlja. Stoga ću biti spremna da tome posvetim svoje vreme i pažnju, jer smatram da školovanje kod nas nije naročito kvalitetno. Jasno je da uspeh na bilo kom polju zahteva mnogo rada, samo mislim da postoje bolji načini da se dete motiviše od vike i ponižavanja. Postaviti visoke ciljeve, da, ali i zaista pomoći detetu da ih dosegne, to je, po meni, dobro roditeljstvo.