Citiraj Bodulica prvotno napisa Vidi poruku
I ja se nadam .

Malo su mi više te "faze" i "darovita djeca" postale izgovor za nemoć roditelja u nekim situacijama. Iako ne isključujem ni jednu ni drugu mogućnost, bojim se da je ipak puno više djece iz tih kategorija koji su ajmo to pojednostavljeno reći "van kontrole".
Pa istina je, baš je tako kako kažeš.... Iskusila sam to i sama (čak imam i papire, he he he he....). Kad sam odvela dijete na testiranje psihologu zbog nekih čudnih stvari koje su mi se pojavljivale kod njega, ustanovili su da je darovito. Ma bistri su moji dečki, ne poričem, ali ima moj stariji jednog prijatelja koji je istinski darovito dijete - državni prvak u šahu, istinski genijalac za matematiku... E, kad čovjek TO vidi, onda ovi naši tzv. daroviti derani ispadaju sasvim obični znatiželjni klinci, što u biti i jesu. I ništa više! Koja crna darovitost... Ako je darovitost imati sve pet, onda ja ne znam što je istinska darovitost. To ne znaš dok se ne sretneš s tako nečim... Budući da sam imala mogućnost usporedbe, i te kako mi je jasno da ovi moji ne spadaju u taj minimalni broj istinski darovite djece. Ne čeznem za tim, da se razumijemo... Ali ako platiš testiranje sposobnosti parsto kuna, velika je vjerojatnost da će ti reći da je dijete darovito (ili darovito na nekom području). To je poslovna mudrost - i ja bih tako napravila... Jer svako dijete ima neka područja koja mu idu bolje nego drugima. Naše je da to prepoznamo i iskoristimo za motiviranje djece da mogu bolje i na ostalim područjima.

Btw. većina djece treba ipak više nadzora i "dihanja za ovratnik" nego trenutno dobivaju. To što su bistri ne znači da mogu sve sami. Ne mogu... Trebaju uvježbavati disciplinu i strpljivost, ne zbog nas nego zbog njih samih. Nitko od nas nije centar svemira, brate mili... Evo, moj mlađi (koji je nedavno super napisao inicijalni test iz matematike) dobio je jučer prvu jedinicu iz iste. Zašto? Zato jer ne zna prepisati s ploče (a nisu dobili kopirani test). I sad se ja pitam da li trebam mahati profesorici pred nosom s njegovim papirima iz Suvaga (elementi disleksije) ili da ostavim sve kako je... Namjerno sam pustila ovu školsku godinu da vidim kako će ići i potiho rekla razredniku da ne kanim obilaziti profesore i upirati prstom. Dijete se obzirom na dijagnozu odlično snašlo. Nitko nije ništa primijetio. Uostalom, tko će u životu za njim hodati s papirima iz Suvaga? Sad sam mu rekla da zamoli profesoricu nek mu pročita naglas da on zapiše, ako se ponovi takva situacija. Budući da će njega pratiti ta stvar za sva vremena, moje nije da cimam profesoricu za rukav da dijete ne razlikuje d i b ili da će 316 s ploče često prepisati kao 361, da ne može čitati titlove i slično? On se mora naučiti snalaziti u životu uzimajući te stvari u obzir. I gotovo. Ja sam zadovoljna da u petom razredu sve štima, a jedinicu iz matematike ćemo iskoristiti da djetetu pomognemo osvijestiti na što treba obratiti pažnju. Možda, moooožda odem na predmetne informacije, čisto da ženi objasnim u čemu je štos, jer ponekad izgleda kao da te klinac namjerno zeza i namjerno krivo prepisuje zadatke, a nije tako... Cilj nije dobiti pet nego naučiti dijete da sam uzima u obzir trikove svog mozga i dvaput provjeri. Ta jedinica će meni baš dobro doći i taman mu je trebala, da se i sam ponovno uvjeri na što treba paziti.

Eto, to je samo primjer. Dijete je godinama moralo duplo raditi da savlada gradivo (jer učiteljica nije vjerovala da on ne može prepisati s ploče ) pa smo imali homeschooling, ali se isplatilo.