E, ovo kao da sam ja pisala.... A isto tek sad dolazim u poziciju da kod svoje djece vidim nešto slično... Tek kad prevale desetu godinu polako se izgradi ta unutarnja motivacija. Vjerojatno ranije i nisu spremni, osim ako su baš baš onak istinski daroviti za nešto...cvijeta73 prvotno napisa
ne brini, opet neće valjati i djeca će onda otvarati topike, vid me di sam sad, zašto o zašto me moji nisu tjerali nego me pustili da radim što me volja.
kao mm.
ja sam isto imala kao dijete tu neku unutarnju motivaciju. i išla sam na sto i jednu slobodnu aktivnost, od jutra do mraka. živjela sam u centru grada i to mi je bila - zabava. nisam imala baš neke mogućnosti za slobodnu igru s vršnjacima.
a ove koji nemaju nikakvu unutranju motivaciju, osim kako iskamčiti što više buljenja u ekran i što više letanja po kvartu s biciklom, mislim da treba utjerati.
trenutno sam, dakle, skroz u suprotnoj fazi od tebe :D
a sjećam se da sam prije par godina neke druge ideje promovirala po forumu
Ja sam napokon dočekala dan da moj mlađi sin lije krokodilske suze jer ne može na dodatnu povijest (ima solfeggio u tom terminu) i da stariji traži tatu da ga vozi na atletiku u sportski klub jer mu je u školi društvo na atletici prebebasto. Nitko ih više ne tjera, sad moram paziti da si sami ne natrpaju previše. Ali ako djeca mogu i žele, ne vidim razloga zašto ne bi išli na dodatni jezik, zbor, informatiku, programiranje...štajaznam... Što bi radili? Visili pred tv ili računalom? Pa bolje im je ovako - na svim tim aktivnostima imaju društvo i baš kako je cvijeta napisala - to im je zabava.
 |
|||
Odgovori s citatom