Zasto su kineske majke superiorne

[Peterlin]

Oprosti, pisala sam misleći na prosječno dijete prosječnih sposobnosti (o kakvima se u tekstu o kojem smo raspravljali i radi). Dijete s posebnim potrebama potrebuje naravno i poseban pristup.

Svjesna sam kako je ta linija između pomoći ili ne pomoći djetetu skliska: s jedne strane želja da dijete uspješno svlada gradivo (stekne znanje), a s druge pitanje, ukoliko ja rješavam probleme njemu namjenjene kakvu mu poruku šaljem? (nisi sposoban to učiniti sam... ) Govorim o prosječnoj djeci.

Ne postoji tako nešto kao što je prosječno dijete. Toga nema. Ista ti je stvar - kod svakog (pa i uvjetno prosječnog) djeteta treba prepoznati njegove jače i slabije strane i na tome graditi...

Ja imam dva sina na blizu. Starijem nisam zavirila u torbu otkad je izašao iz boravka niti smatram da to treba. Mlađi je druga priča, on treba sustavno uvježbavanje radnih navika. NE treba da netko s njim radi zadaću, ali takvo je dijete (neorganizzirano iznutra) da mu treba reći: E, sad složi knjige za sutra na hrpe na stol, pa provjeri imaš li sve, pa provjeri pernicu, informativku, ključeve... pa spremi!" On nije bio sposoban to sam od sebe činiti, ali smo ga "dresirali". Tako i djeca s pp bilo koje vrste trebaju uvježbavanje.

Ja i danas kontroliram mlađem sinu zadaće iz matematike (njemu je problem vizualna disleksija, pa u 90% slučajeva pogriješi u prepisivanju) ali sad se i tu vidi napredak. Bilo ga je bitno naučiti da se sam provjerava. A on je u nekim stvarima (verbalno izražavanje, strani jezici) debelo iznad prosjeka. Dakle, prosjek je umjetna kategorija.

Cilj cijele priče je osposobiti dijete da samostalno funkcionira. Kod svakog djeteta to će zahtijevati nešto drugo. Moj stariji zbog svoje motorike sad u šetom razredu mora opet (ili još uvijek) vježbati rukopis da bude čitak, jer bez toga ne može na natjecanje iz xy predmeta iako zna kompletno gradivo. Tako je to.... Prosječnog djeteta nema pod kapom nebeskom. To je samo statistička kategorija.