Zasto su kineske majke superiorne

[Peterlin]

neću se previše petljat ali klinčev kolega ove godine krenuo u muzičku istovremeno na klavir i klarinet više nego uspješan je, istina je da je mali iz glazbene obitelji.

To je normalno. Dijete bira između onoga što ga okružuje. Predškolska dob je vrijeme kad djetetu treba ponuditi svašta. U glazbenoj obitelji glazbeni instrumenti su nešto s čim dijete živi, uvijek na dohvat ruke, pa nije čudo da to bude i njihov odabir.

Školska dob je vrijeme kad se već polako iskristalizira što im odgovara, a kako rastu djeca, trebali bi rasti i osjećaj odgovornosti i svijest o tome da započeto treba završiti do kraja.

Netko će od glazbene odustati u roku 2 godine, netko će završiti samo osnovnu (kao moja djeca) ali neki će gurati dalje i to će im biti mogući temelj budućeg zvanja. Upravo tako i treba biti.

Moji su u predškolskoj dobi išli na gimnastiku, na dječji zbor (to je bio totalni promašaj i brzo smo odustali), školu plivanja, školu klizanja i rolanja (pokazalo se dobro - obojica znaju i vole), školu tenisa (promašaj), engleski (pogodak), informatiku (pogodak), glumu (pogodak) i tako dalje.

[Lili75]

Moji su u predškolskoj dobi išli na gimnastiku, na dječji zbor (to je bio totalni promašaj i brzo smo odustali), školu plivanja, školu klizanja i rolanja (pokazalo se dobro - obojica znaju i vole), školu tenisa (promašaj), engleski (pogodak), informatiku (pogodak), glumu (pogodak) i tako dalje.

kak ste sve to utrpali u 2 godine pred školu, bome ste isprobavali meni je ok to isprobavati i u osnovnoj ne nužno sve u predškolskoj.

Sad kad sam vidjela dječji zbor, pomislila sma koliki bi to bio promašaj za mene, kad pjevam bolje ti je kloni me se, da nemaš traume do kraja dana al zato "guzam" za 5

[Peterlin]

kak ste sve to utrpali u 2 godine pred školu, bome ste isprobavali meni je ok to isprobavati i u osnovnoj ne nužno sve u predškolskoj.

Sad kad sam vidjela dječji zbor, pomislila sma koliki bi to bio promašaj za mene, kad pjevam bolje ti je kloni me se, da nemaš traume do kraja dana al zato "guzam" za 5

Dječji zbor je bio promašaj - kvartovski zbor, ali mom mlađem se nikako nije sviđalo kako dreče.

Ostalo - to su sve standardni vrtićki programi, čija je prednost u tome da ne traju cijelo polugodište, nego su kraći. Vrtić je imao ugovor sa klubom Medveščak i štajaznam, škola rolanja je trajala 4 tjedna, škola klizanja isto toliko, moji su išli u vrtićki program Zagi (dopuna standardnom programu), išli su u Sokol na gimnastiku nekoliko godina. Škola plivanja na Utrinama traje tri tjedna. Nije to nešto dugoročno.

Dugoročni programi su strani jezik ili recimo ona priprema za upis u glazbenu školu (kako li se to zove? predškolski ili početnički solfeggio? To se upisuje dok klinci još ne znaju pisati, kao priprema za upis u glazbenu školu) Ostalo sve traje po par tjedana, taman dovoljno da djeca vide da li im se to sviđa.

Cjelogodišnji programi koje su isprobali prije polaska u školu:
- engleski jezik (engleska grupa u vrtiću) - samo mlađi sin, 2 godine
- Sokol - gimnastika, obojica više godina (3 ili 4 sezone, 2x tjedno)
- Zagijev sportski vrtić - obojica, 2 sezone, u sklopu vrtića

Ostalo su sve bili kraći programi.

[jelena.O]

To je normalno. Dijete bira između onoga što ga okružuje. Predškolska dob je vrijeme kad djetetu treba ponuditi svašta. U glazbenoj obitelji glazbeni instrumenti su nešto s čim dijete živi, uvijek na dohvat ruke, pa nije čudo da to bude i njihov odabir.

očito nisam napisala da klinac ide u 8 razred, ali nikad nije kasno

[šafran]

očito nisam napisala da klinac ide u 8 razred, ali nikad nije kasno

Doista vjeruješ da nikada do 14 godine nije uzeo instrumente u ruke koje su mu doma na dohvatu, a dolazi iz muzičke obitelji?
Ne kažem da nije moguće, ali mislim da se možemo složiti vrlo malo vjerojatno.

Muž i ja sviramo gitare, mala je samoinicijativno uzela tu veliku gitaru u ruke da bi nam održala koncert sa 3 i pol godine. Snimili smo to čak jer je trajalo skoro sat vremena, nije prestajala lupati po žicama i klepati pjesmice iz glave. Prije toga je prčkala po gitari od kada je propuzala. Klavir smo kupili planirano sa njenim rođenjem, sviramo ga i ja i muž, ali površno i samouko. Note sam naučila čitati uz malu. Gitara i klavir su bili sastavni dio njenog života od rođenja.
U 5 godini života moja curka je bila u izrazitoj ne fazi, vjerojatno ništa prema onome što nas čeka u pubertetu. No, upravo kako je Peterlin i primjetila, i ja se jako slažem sa takvim gledanjem na stvari, djetetu ponuditi dok su još mali, kad malo porastu razbistrit će se samo od sebe. Ako se ne ponudi, neće se ni znati, ni mi roditelji, a ni djeca, za što su sve sposobni i gdje bi mogli ostvariti najbolje rezultate, možda i vrhunske.

ALi naravno na to ne treba gledati kao na neko pravilo, ili odmah krenuti na ocjenjivanje koliko je loše ili dobro, stvar je jednostavno gledanja na stvari i slobodnog izbora.

Dijete koje ne dolazi iz muzičke obitelji, malo je vjerojatno da će baš u pubertetu sa 14 godina imati volje početi svirati nešto toliko zahtjevno kao što je klavir i još biti u tome vrlo uspiješno. I Maksim Mrvica je, iako ne dolazi iz glazbene obitelji, počeo znatno ranije.

A takav jedan odabir za svoje dijete nema mnogo veze sa ambicioznošću roditelja, već mnogostrukom koristi. Klavir je vrlo specifičan instrument, a sviranje bilo kojeg instrumenta apsolutno je pogrešno uvijek i isključivo vezati za talent. Sviranje bilo kojeg instrumenta ima jako veliki učinak na izvedbu mozga, njegovu strukturu, kako on radi, percipira, zaključuje, čak se i emocionalna percepcija mjenja, kapacitet usvajanja novih stvari se širi, jača samoupozdanje, discipliniranost, utjeće na snalaženje u okruženju, osjetila su izoštrenija, jača koncetraciju, utjeće na ustrajnost itd.. A što je najbolje od svega, u toj najranijoj dobi sve to kroz igru i bez velikog opterećenja, i kada je dječji mozak u najeksplozivnijoj razvojnoj fazi. Osim toga naš mozak je vrlo plastičan, a inteligencija itekako savitljiva, nešto na što se treningom može utjecati.

Iako sam sam vrlo budan roditelj svoje djece, ja ne mogu znati kakav točno potencijal čuči sve u mojoj djeci, a krenuti u njegovo otrkivanje sa 10 ili 12 godina je ipak moždaa malo kasno.
Živimo u svijetu kakvom živimo, materijalističkom, granica između bogatih i siromašnih se jako izoštrava. I dan danas kao i uvijek prije, gleda se tko što vozi, gdje tko živi u kojem kvartu iz kakave kuće dolazi, tko što ima, koje roditelji imaju obrazovanje, a i djedovi, da gleda se pedigre, kao i uvijek. Možemo se mi praviti ludi i uvjeriti se da nije tako, ali jest,i što je igra globalnija, to je i selekcija surovija. A materijali obrazovnih ustanova sve opširniji i zahtjevniji. Velika razlika u odnosu na školovanja prije 30 ili 50 godina, a upitno je koliko su se kapaciteti mlađih naraštaja pomakli i proširili sami od sebe.

Ne znam, vremena se mjenjaju, gdje idemo, ne znam ni to. Ali znam da za još koje desetljeće obični smrtnik neće više moži doći do managerske pozicije, osim pukom i velikom srećom, pošto se mladi naraštaji top managera, doktora itd.. iz odabranih obitelji već sada treniraju u posebnim privatnim školama, gdje ne možeš ući iz naprosto samo jednog razloga, ne možeš si pruštiti. Oni u svojim školama uče kako novac sačuvati, umnožiti, kako prodati, kako biti prodavač i to od 1. osnovne. Dok naša djeca u našima uče još uvijek samo kako ga potrošiti, kako biti konzument, tj. ovca za šišanje. Nama kao roditeljima je više na pameti kako djeci pružiti što dulje i bezbrižnije djetinjstvo, njima da do 10 godine zna već mešetariti na burzi. Međutim pogrešno je misliti da ti roditelji imaju biž u rukama, fora je u tome što ga nemaju, sve je to igra, samo na ponešto drugačijim poljima.

A ja, odnosno mi, svojoj djeci samo želimo otvoriti svaku šansu koliko nam naše mogućnosti dozvoljavaju. A dovoljno će biti da tokom života dobro iskoristi samo jednu.
Osim toga od viška znanja i sposobnosti glava sigurno ne boli.

Znam da se neki neće složiti sa ovakvim razmišljanjem, na koncu ne možemo svi razmišljati isto, i dobro je da je tako. Samo ovdje ima vrlo malo mjesta za postavku, moje je razmišljanje i ono što radim bolje od tvoga.