vid šta su se odmah sjatile :D ne, krivo ste me shvatile sve redom, odnosno ja sam se krivo izrazila.

Ima stvarno situacija i trenutaka i za guranje i za puštanje.
to svakako.

dakle, kad sam pisala o nesputanoj igri, nisam imala na umu zusku i legendarne čepiće D: nego činjenicu da i za tu nesputanu igru treba osigurati neke uvjete. moji su stalno po kvartu, da, ali da živim negdje drugdje, ne znam koliko bih recimo m, s nekih 7-8-9 godina puštala samu po vani. i, kao sad, s prozora se derala dođi doma na večeru :D
pitanje je koliko bi imali prostora za nesputanu igru. plus ovo što kaže tang. njima je trening isto igra.

drugo :D
imala sam na umu svog j, da, ali ne u smislu da mi nije drago da je u kafiću. nego je činjenica da i uz školske obaveze i uz svakodnevne treninge (ok, to se ne odnosi na ovu godinu kad sam napisala da i sama imam dvojbe :D) opet je imao brdo slobodnog vremena.
do nedavno, kad je bila zima, zabava mu je bila komp.
od nedavno, bez obzira na godišnje doba, zabava su mu kafići.
da nema tog treninga, ne znam kako bi profitirao u odnosu na tu vašu slobodnu igru :D
a ipak ne bi imao neke sasvim posebne sportske trenutke koje ovako ima.
isto i m.
tri puta tjedno ima trening od 6-8, u školi je do 4, ali uopće ne primjećujem da joj manjka slobodno vrijeme. u dane kad ima trening, pojede nakon škole, u 4i pol je vani i vani je do 6.
u dane kad nema trening, pojede nakon škole i vani je do osam :D
i, iz te perspektive, kad silly piše da je uskratila svojoj treninge tri puta tjedno, čini mi se da ju je na taj način ipak ograničila, a s nejasnom dobrobiti, ako me razumijete. jer m je sva sretna nakon recimo revije, kad cijeli bazen plješće i viče hura i bravo. to su trenuci koji su - lijepi, posebni, koje će sigurno pamtiti.
a za koje se treba malo pomučiti
treće.
ovo s maratonom je bilo u smislu j, i muke s njim da ga se svakodnevno tjera da se makne s kauča i ode na trening. naravno da je to za mene jako važno, ti zajednički trenuci, naravno da mislim da je primjer koji im mi dajemo a u principu, možda i najvažnije od svega u odgoju.
no, čini mi se nedovoljan poticaj za onaj tren kad se radi nečega moraju žrtvovati i pomučiti, kad im se neda i kad bi odustali.
pišem iz perspektive sporta jer o muzičkoj nemam pojma, ali kako čitam to je tu negdje.
ne vjerujem da se ancinoj djeci baš uvijek vježba instrument, bez obzira što vide upornu i posvećenu majku im :D

uf, hebem ti forum i pisanje, da smo na kavi odmah bi to razjasnili, ovako moram radit i ako sam opet nešto krivo napisala, tako će i ostati