Sjetila sam se još jedne meni interesantne crtice sa početaka sviranja. Puno je pjevala, izmišljala tekstove, ali nikad to nije zvučalo onako ko oni klinci na talent natjecanjima gdje padneš u trans kad dijete od 5 godina zapjeva, u biti je dosta falšala, čak na momente i kreštala. Kada smo počeli sa sviranjem, i kod gitare i klavira ide uvijek neki tekst uz to. Bez pjevanja odsvira super, uz pjevanje koma, totalno falša. Ja reko dijete ček, ajmo probati ton po ton, opalimo ton i ona ga uopće ne može uhvatiti. Mislili smo da nema baš sluha, makar je sviranje tehnički išlo super. Trajalo je jedno par mjeseci vježbanja, da bi najednom krenulo, glas joj sada u potpunosti usklađen sa tonom. Sada to sve zvuči jako lijepo, milozvučno, iako joj još tu i tamo pobjegdne. Primjetila sam pod zadnje da se počela igrati sa glasom i tonovima, eksperimentira.