Recimo mene su uvijek "učili" da ne iskačem, da budem pristojna i tiha, da puštam druge ispred sebe, da se ne hvalim i ne pokazujem znanje, da učim i stječem zbog sebe, a ne zbog sela. Pa sam tako neke prilike u životu propustila da ne pokvarim taj lijepi okvir u kojeg su me stavili. Kasnije, kad postaneš samostalan i više ne možeš kriviti roditelje za sve, ipak u tebi ostane ta ugrađena kočnica - stalan nepromjenjiv dio tebe.