Nisam za muštranje djece (tako su to moji roditelji zvali kad bi komentirali druge roditelje ispred vlastite djece pa mi je ostao izraz, a očito i stav). Možemo to svakako objašnjavati, ali to se po mom mišljenju u 90% slučajeva svodi na roditeljske ambicije prema određenom društvenom ili materijalnom statusu te na želju za kontrolom tuđeg života.

Naravno, ne treba ovaj moj stav brkati s nekim potpunim odsustvom vodstva. Djecu treba osjetiti, poznavati i uskočiti puno puta na puno različitih načina da bi im pomogli da negdje idu naprijed, a drugdje da eventualno malo prikoče, ako treba.