Dajte savjet. Ne znam kaj da vise radim. Pospremam, kuham, dojim, peleniram, i nigdje osmijeha. Di je ono blesavo nasmijano biće od pred devet mjeseci...
Hilfe!
Sad Fish...
 |
|||
|
|
|||
Kako protiv postporođajne depresije?
Dajte savjet. Ne znam kaj da vise radim. Pospremam, kuham, dojim, peleniram, i nigdje osmijeha. Di je ono blesavo nasmijano biće od pred devet mjeseci...
Hilfe!
Sad Fish...
Sjećaš se ovoga??mamma san prvotno napisa
....i nemoj se uvrijediti (i vrijeđati) ako skužiš da "malo drugačije" reagira na apsolutno SVE!
...i nemoj joj reći da ćeš joj platiti kozmetičare, frizere, pedikere i ostalo, jer joj ti želiš najbolje..naime, misliti će da ti je ružna...
...puno je ljubi, mazi i ne hvali je samo kao majku, već joj govori da ti je ONA prekrasna...(moraš znati da žene (iz)gube samopouzdanje nakon poroda i osjećaju se nepoželjnima...
...pusti je neka se ona izjasni što hoće učiniti sa bebom, a ti ukoliko se ne slažeš, usmjeri je nježno u pravcu u kojem želiš. U protivnom, doći će do uragana.
...ukoliko urla ne tebe, ne ljuti se . Jer on vjerovatno već u toku urlanja se pita: Đizus kaj ja to radim??
...nemoj se iseliti u drugu sobu, samo zato što se beba budi po noći. Njoj treba i tvoje prisustvo. Pomogni joj po noći. Dodaj joj bebu i pridrži je nakon dojenja (ako će je mama dojiti).
Vjerovatno si shvatio iz gore navedenog da tvojoj ženi osim fizičke pomoći (najbolje tvoje, bake držite po strani što više - ako možete), najviše treba tvoja podrška.
Sretno!
Na žalost sve smo prošle "barem malo depresije i malo euforije"...
ono što je mene mučilo:
1. jesam li dobra mama? (zašto mi svi pametuju? ne činim ništa dobro?)
2. izgledam grozno...nikako se riješiti šlaufova...on sigurno proučava one glupe komade....
3. od prije poroda mi nije rekao ništa lijepo. samo priča o bebi.
4. više me ne grli. grozna sam mu.
itd..itd...
Moraš imati puno strpljenja (čeličnih živaca). SVe će se vratiti na svoje, ali tvoja žena nikad više neće biti "ona stara". Tu je beba. Ali ona će početi funkcionirati na "stari" način tek nakon par mjeseci (ja godinu dana) nakon poroda.
Samo nemoj lupati vratima, kad nešto "izlane". Nemojte se svađati oko gluposti. Njoj treba puno strpljenja, puno ljubavi i puno pažnje...u njoj divljaju (ali divljaju!!!) hormoni, koje muškarci teško mogu zamisliti...
Samo je voli...
za početak pročitaj ovo da vidiš s čim se boriš:
Baby blues, postporođajna depresija i psihoza
pa onda ovo da vidiš kako pomoći:
Poslijeporođajna depresija - PPD
pa možda i ovo (da vidiš kako su se druge mame s foruma borile s depresijom):
kako se nosite s depresijom?
i ima tu još puuuuuuuuno topika na tu temu....
glavno je da se puno puno volite
nema ti tu pomoći :/
znaš kak se kaže strpljen spašen. to ti jedino preostaje.
živčeke u kanticu, pa na pecanje.
mudriji i pametniji od mene rekoše mi da treba 6 tjedana da se hormoni vrate u normalu. kod bucke je to fala bogu trajalo kraće, pa se nadam da će i kod mihe brzo proći.
drž' se i ak' ste za kakvu zajedničku šetnju, javite se.
i to postavi post čovjek koji kad beba zaplače ode spavat u dnevni boravak pod izlikom "dušo, ja moram radit, ti se možeš cijeli dan izležavat s njim..."
ma, mislim... postporođajna depresija... a da ja malo odem sa svojim curkama na pivu, za promjenu? hvala ljubavi!
ribafish!ne bi ti bili u kozi trenutno!!nadrapao si!!
bit će sutra panirani oslić ala ribafish
meni to više liči na postporođajnu agresiju a ne depresiju
zbogom riba
it was nice knowing you
znao sam da ce tri tjedna bez pive i izlaska bit premalo...
hvala za savjete i isprika kaj sam bio tu.
ne vracam se vise. hvala za sve!
Isusek, Isusek
ribafish
hihihi :smajllll
sve smo mi prošle neku nenormalnu fazu uzbrkanih hormona i emocija (zamisli samo šta sve organizam jadan prolazi..)..ja se još nisam oporavila :tužno
eh da,i svi oni
Dragi novopečeni roditelji
Ovaj podforum nisam puno proučavala jer nakon rođenja prvog djeteta nisam baš ni znala za Rodin forum; tako da ne znam da li se ova tema već sto puta spominjala.
Kad ovo čitam imam flashbackove svojeg postporođajnog iskustva. S jedne strane tu je golema sreća, ponos, euforija. Stigla je beba i naprosto ne možete vjerovati da ste sami stvorili to malo, savršeno ljudsko biće.
Ali postoji i tamna strana (brrr..) svega toga. Na koju se teško pripremiti. Mladi roditelji su pretrpani obavezama, strahovima, novostečenom odgovornošću. Naravno da i prečesto počinju kriviti jedan drugog za sve. Svaki misli da onaj drugi nedovoljno radi. Umorni su, neispavani, živčani, a sex kao sredstvo zbližavanja ne dolazi u obzir (niti mami pada na pamet, čast izuzecima).
Prelako se razići u tom trenutku. Nekim čudom smo MM i ja ostali zajedno nakon čitave godine svađanja (pred bebom), glasnih i tihih zamjerki, uzajamne ljutnje i osjećaja da nam ovaj drugi čini nepravdu. Sad čekamo drugu bebu. Tko zna hoće li nam iskustvo pomoći ili ćemo opet jedan drugog mrziti i gristi (povremeno naravno). Ja se nadam da hoćemo.
Beba donosi ogroman pritisak na par, i samo si treba dati vremena i puno puno tolerancije (znam da nije lako). Nemojte da vas razdvoji ono što vas spaja. Sve će doći na svoje. I sve je ovo normalno (barem meni).
Možda pretjerujem, ali dajte si šansu i nemojte prelako odustati jedan od drugog (ovo u stvari ja govorim sebi prije 2,5 godine. Ako se netko prepozna u mom iskustvu, ne dajte se, proći će!)
miha...miha...ne se ljutit na dragoga...
imaš pored sebe čovjeka koji je odlučio da ti hoće olakšat sve, pa se na sve i prpremao, uključujući i promejne raspoloženja...
Nema ih puno koji bi se uopće potrudili raspitat na nekom 'babskom forumu' kako olakšat, kako se nosit s promjenama...
Pusam vas oboje i malog slatkiša Roka, da se sve brzo vrati u neku novu normalu
Budi srecna sto imas bebicu... Pomisli samo kako bi ti bilo da si je nosila 9 meseci izgubila....
i to postavi post čovjek koji kad beba zaplače ode spavat u dnevni boravak pod izlikom "dušo, ja moram radit, ti se možeš cijeli dan izležavat s njim
al kao sto neko rece moj se ne bi potrudio raspitat na forumu!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom