Ja sam razradila sebi u glavi (do određene mjere) ideju u koju sam se zaljubila, ali ono, stvarno se zaljubila. Ideja - mrak, meni barem.
Međutim, kad sam počela pisati brojeve, sastavljati tekstove, sakupljati informacije o porezima i pravilima, odjednom mi je dan postao tijesan.
Nekako sam se nadala da ću pronaći neku pravu mjeru između obiteljskih mogućnosti, svog zadovoljstva da nešto dodatno stvaram i radim, i posla.
Ali se bojim da sam odabrala preambicioznu ideju.
Uvijek se moram podsjećati da ako je stvar u tome da ću raditi 8 sati, onda mi se više isplati probati naći neki takav gospodski posao; i ako ću raditi neki jako angažirajući posao - onda djeca moraju nekome drugome. A onda više nisam mama doma, i moja djeca više nisu doma.
Eto, moja polazna točka me korigira.
Sad tražim dalje, nešto manje opsežno, nešto manje angažirajuće, sve u svemu nešto manje...
Search goes on...
Kako ste vi?
1. Kratka za početni kapital za nei opsežniji projekt
2. kad malo pogledam oko sebe, vidim da privatne poduzetnike posao drži u šaci, a oni nisu gospodari. To je u dobrom slučaju, ima i mnogo onih koji su na ozbiljnim tabletama čim stežu neki rokovi il se događaju pritisci. Ne želim tako funkcionirati. Znam da posao ne može biti bez stresa, al me ne smije daviti
3. dan za danom guram ono što sam započela, šljapka to, moglo bi bolje
Starije dvoje su u vrtiću, mali nije. Nitko ga ne čuva, napravim toliko koliko mogu - dok spava, dok ima dobre dane pa se malo sam zaigra..A inaće radimo zajedno - idemo u parkić pa usput odnesemo paketiće na poštu. Kada zagusti (bolesti i sl.) onda nam uskoci muž ili koji od muževih radnika. Imam nekakav backup bez toga ništa.
Ma, da nema njih išlo bih i bolje i bržeJa bih htjela otvoriti i fizički dućan sa takvom opremom koju imam na webu ali mi muž neda. Ma, ima pravo jer od njih troje je stalno netko ili bolestan, ili ga treba negdje voditi, ili..Ma, znate već kako je sa malom djecom. A ako se tome što radiš ne posvjetiš 100 posto ništa od svega.
Trenutno mi je ovako ok, ne oduzima mi previše vremena - cca 2 sata na dan plus odlazak na poštu, malo se maknem od djece i dječjih problema (što jako paše nakon 6 godina, lol), malo upotrebljavam mozak da mi ne zakržlja skroz) i tako...Ma, najteže je poćeti kada krene ideje same lete na kup i onda samo polako - jednu po jednu. Pomaže ako imaš nekoga tko ti može besplatno ( ili uz neku trampu) uskočiti sa realizacijom neke ideje ( tipa ja bih sada nešto šivalaali nemam pojma o šivanju pa će mi to raditi muževa sestra, dobit će nešto od toga, a ja ću to prodavati i tako...)..
A za Banana Republik se slažem((