Pa sad... ne znam baš je li u sridu ili uno@ prvotno napisa
Uf, ti odmah u sridu...
 |
|||
|
|
|||
Pa sad... ne znam baš je li u sridu ili uUf, ti odmah u sridu
Ovo s pravopisom je, po meni, stvarno skandalozno. Dok nema jednog pravopisa za jezik s par milijuna govornika, ništa od velike teme zaštite jezika. Pa tako... dok se oni svađaju hoće li bit ne će ili neće, ja si uzimam pravo drlabit po anglizmima, bez da osjećam stvarno moralno uputno da me iko od jezikoslovaca po tom pitanju dubi. Baš me zanima hoće li se ikad i kad će se suglasiti... i što će tada ostat od hrvatskog.
Po meni, prije nego što jezikoslovci počnu prstom upirat u govornike jezika, trebaju pogleda u zrcalo i jedni u druge i postić' konsenzus o tom pitanju. Dok god to ne naprave - oni su onako... za zabavne rubrike novina koji se samo onako zovu kultura, ne mogu ih svatit ozbiljno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.11.2012. at 11:39
Ovako nabrzaka, mislim da treba, ali i da ne bi bio puno od pomoći, jer ljudi (pogotovo mlađi) većinom vole preuzimati
anglizme i pohrvatiti ih ili ne-dok se ne promijeni stav u glavi i hrvatski jezik većinski počne voljeti i cijeniti,
mislim da nema zakona koji će to postići. Mislim da je tu potreban nekakav općedruštveni konsenzus, kojeg mislim,
trenutno nema.
I potpis pod Peterlin glede pravopisa.
Posljednje uređivanje od Dijana : 05.11.2012. at 11:41
Po meni, mladi vole nešto dokučivo. Ovo s dvije vrste pravopisa, može ovako... ako si pripadnik ovoga, ili onako, ako si pripadnik ovoga... jednostavno nije dokučivo i nije prijateljski prema govornicima jezika koji bi se i trudili poštovat pravila nekog pravopisa. Jednostavnije je onda odustat, od proučavanja i pamćenja 2 seta pravila, i koristiti se jezikom tehnologije, koji je brži, i onda imamo ono što imamo.
Nemam problem sa statusom hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, ni u EU, nemam problem ni s time da svatko pohađa školu koju hoće i na jeziku na kojem hoće, ali imam problem s hrvatskim jezikom među hrvatskim državljanima od kojih je većina polupismena pa, indirektno, imam problem i sa školama.
Vremenom sam se navikla nepismenost na forumu, u sms porukama, na FB-u (ali je uvijek uočim), a pogotovo kad neke novinarske, intelektualne ili ine zvijezde imaju polurazumljive statuse ili komentare. Inače, novinarstvo je moja mladenačka ljubav i smatram da, ako itko, onda novinari moraju biti pismeni, ali iluzije su mi se razbile i kad sam uvidjela da studenti novinarstva u velikom broju uopće nisu pismeni (radila sam s njima). Ili kad nedostatak pismenosti vidim uočim kod nastavnika i učitelja. Koma mi je i kad sam vidjela kako obrazovani čovjek na doktoratu iz društvenih znanosti piše "socijologija" i tako to.
Znam da većini to ne smeta, ali meni to uvijek bode oči, šta ću.
Veeeeliki potpis!
Moram priznati da sam bila itekako šokirana kad sam na fakultetu shvatila koliko je mojih profesora nepismeno.
Mislim da treba zaštititi hrvatski jezik, na neki način. Isto tako, slažem se s Peterlin da bi trebalo ujednačiti pravopis.
No, uza sve to, treba ljude opismeniti. Stvarno ne znam što se radi po tom pitanju u školama. Je li problem u učiteljima, programu ili naprosto nezainteresiranoj djeci? U svakom slučaju, muka mi je kad vidim s kakvom razinom (ne)pismenosti djeca završavaju gimnazije.Uvela bih nekakve jezične / pravopisne vježbe na SVE fakultete. Ne mora biti za ocjenu, ali se mora zadovoljiti kriterije.
:idealist:
Posljednje uređivanje od mishekica : 05.11.2012. at 15:55
Da, treba ljude opismeniti, ali kako kad ima učitelja kojima zapinje pravopis ... Bilo je već topica o tome. Djeca su također nezainteresirana, a često od roditelja nemaju pomoć i podršku jer i ovi ne znaju. Mislim da je internet i mobilna mreža (sms poruke) dodatno unazadio pismenost. Gnjavim svoje sinove da se ne smiju ugledati na ono što vide napisano na internetu (a sve češće se to odnosi i na tiskovine) nego ih učim da sustavno koriste pravopis. A onda se opet vraćamo na to - koji pravopis??? Skidam kapu profesorici hrvatskog jezika koja je mog mlađeg sina i cijelu njihovu generaciju uputila na pravopis i sustavno ih uči kako se time služiti, kao i rječnicima i drugim izvorima.Veeeeliki potpis!
Moram priznati da sam bila itekako šokirana kad sam na fakultetu shvatila koliko je mojih profesora nepismeno.
Mislim da treba zaštititi hrvatski jezik, na neki način. Isto tako, slažem se s Peterlin da bi trebalo ujednačiti pravopis.
No, uza sve to, treba ljude opismeniti. Stvarno ne znam što se radi po tom pitanju u školama. Je li problem u učiteljima, programu ili naprosto nezainteresiranoj djeci? U svakom slučaju, muka mi je kad vidim s kakvom razinom (ne)pismenosti djeca završavaju gimnazije.
:idealist:
Kad me doma pitaju djeca znam li ja njemački, kažem da nešto znam, ali da nisam pismena na tom jeziku (razumijem, mogu čitati, ali imam puno problema s rodovima imenica i glagolskim vremenima, pa se ne usudim pisati službene dopise i poruke iako mi je znanje jezika relativno dobro za neformalnu usmenu komunikaciju). Na hrvatskom i engleskom sam relativno pismena, ali ako nisam sigurna, provjeravam pravopis.
Nekako svi, svaka nova generacija odraslih, voli prebacivati odgovornost na mlade....
E, slažem se.
Nek se usaglase sto je to hrvatski jezik, tj. sto treba stititi pa nek stite i zakonom i mačem.
Mislim da nam ne treba nekakvo bijesno usaglašavanje da bi umjesto neke engleske riječi pod normalno upotrijebili hrvatsku, npr. u duhu ovog foruma
nikad mi nije bilo jasno zašto se piše npr. "co-sleeping", umjesto "zajedničko spavanje" i još masu stvari.
jer je kraće i često lakše razumljivo. tamo gdje bi trebala upotrijebiti 5 hrvatskih riječi, upotrijebiš jednu ili dvije strane i sve je jasno.
npr. texting = slanje sms poruka. a i to je tek udomaćeni anglizam.
u mojem poslu npr. hrvatska terminologija skoro uopće ne postoji. tamo gdje postoji, često se radi tek o djelomičnom prijevodu engleske riječi, i/ili te izraze nitko živ ne razumije, ili ne postoje kratice koje se inače pretežno koriste.
Ja sam na tragu onog što kaže Zuska; mene osobno je zastrašila jedna poznanica koja mi je prošli tjedan počela pričati o palatalizacijama ije je blablabla odnosno kako je taj dio svog udžbenika savršeno naučila napamet. Ako je jezik matematika, onda ona zaslužuje peticu, ali jezik nije matematika.
Možda je to vama normalno, ali dopustite mi da kažem da u Kanadi nismo nikad učili engleski na taj način, nego su se trudili u školi nam gajiti ljubav prema pisanoj riječi, ne prema pravopisu kao setu pravila koje treba naučiti nego kao dio onog što te čini pismenim, ne samo puko čitanje nego i razumijevanje, korištenje onog naučenog. Mi smo već u drugom razredu (dakle, sa 7 godina) imali svi mape za kreativno pisanje gdje smo radove koje smo napisali (ne nužno na zadanu temu) skupljali. I tako svake godine do 8. razreda.
Dakle, ne mislim da nam treba zakon nego nam treba sustavno riješenje i preokret u načinu na koji koncepiramo svoj jezik i načinu na kojem ga prenosimo na nove naraštaje. Možda ne bi škodilo imati državni ured za jezike, kao ovaj primjer kolokvijalno nazvanu "policijsku službu za jezik" (koja zapravo to nije).
Ti bi se trebali onda prvo na svoje okomit i neka se fino dogovore oko pravopisa jezika za 4+ milijuna govornika.... na način da bude 1, a ne eventualno još 3 pod-struje, što bi se "prodalo" kao bogatstvo jezika - po meni više pravopisa to nije.
Pa... power point je, što se toga tiče, format koji ne odgovara niti njemačkom. Ne znam kako je kod njih situacija, ali mi se čini da ne postoje naši problemi - em je veća zemlja, više govornika, a složili su se oko pravopisa.
I... poznavajući naše okruženje, brijem da se ta služba ne bi niti mogla ustanovit - vjerojatno bi se pokefali ovi "ne ću" i "neću" oko fotelja u toj službi. Tako da... ne bojim se jezične policije, na žalost.
Ajde dobro još taj co-sleeping, al kad čitam o koslipanju, bondanju, srčanju, mejlanju..nastavite niz, neminovno se gubi hrvatski jezik, a rađa nekakav hibrid.
Meni bi bilo super da postoji neka služba (usuglašena, dakako) poput one (za interne upotrebe) na HTV-u gdje možeš postavljati pitanja i oni ti odgovore. Ona ista služba koja nam uvijek ispravi riječ "porod" u "porođaj"
Da, tamo i ja znam pogledati.Meni bi bilo super da postoji neka služba (usuglašena, dakako) poput one (za interne upotrebe) na HTV-u gdje možeš postavljati pitanja i oni ti odgovore. Ona ista služba koja nam uvijek ispravi riječ "porod" u "porođaj"
Mislim da konsenzusa ni na jednu temu neće biti (osim, evo, EU - tu smo postigli konsenzus) dok je zemlja rascjepkana 50-50 između desnice i lijevice, tako da je ova tema... stvarno čisti filozofski kutak, kako ja to vidim. Ono, iskreno ja bih se šokirala da se donese jedan pravopis u nekih tipa 10 godina. U međuvremenu ostaje F7 za spellcheck i nada u bolje sutra.
Za ljubitelje hrvatskoga jezika preporučam knjigu "Riječi s nahtkasna i kantunala" od Nives Opačić, ja je čitala prošlo ljeto i uživala, riječ je o jako zanimljivim esejima.
Evo kratak opis sa Superknjižare:
"Nova knjiga Nives Opačić, neumorne promicateljice hrvatskog jezika koja već desetljećima sustavno razgrće hrvatske jezične magle i rješava naše jezične sumnje, sigurno će razveseliti ne samo one koji od pisanja i govorenja žive nego i sve one koji jednostavno ne žele biti neodgovorni i ravnodušni prema vlastitu jeziku. Opsežna, aktualna i zanimljiva, puna izvrsno napisanih priča o riječima te nadasve korisna - sve se to, posve opravdano, može reći za novu knjigu profesorice Nives Opačić."
A evo i jedan jako zanimljiv blog na kojeg treba škicnuti s vremena na vrijeme
http://bujicarijeci.com/
Uživajte!
Posljednje uređivanje od Zuska : 05.11.2012. at 13:39
Meni se Opačićka jako sviđa - da sam ja vlast, na nju bi delegirala odluku o jednom pravopisu i "jezičnu policiju".
Na stranu nekoliko pravopisa... treba citati. Knjige. Mislim da je tako najlakse steci "osjecaj" za jezik.
Da. Ali s tim u vezi postoji mali problemčić, a taj je da su lektori gotovo iščezli iz pripreme knjige za tisak, a jezična kvaliteta se sve više srozava. U prijevodima (čak i lektoriranim!) sve češće se susrećem s doslovnim prijevodima engleskih fraza (pa tako imamo "najbolji film ikad" i slične nebulozne tvorevine), a s gramatikom hrvatskog jezika imaju problema i prevoditelji i mnogi pisci koji pišu na hrvatskom jeziku. Već je skoro normalno da se ne razlikuju "kći" i "kćer" (pa i kod nekih vrlo uvaženih književnika je to uobičajeni feler).
O lošim izdanjima dječjih slikovnica da ne govorim. To mi je još i najgore, jer baš djeca su ta koja uče iz knjiga, a danas imaju idealnu priliku da nauče krivo, "jer tako piše u knjizi".
Jedan primjer koji me nedavno zgrozio nalazi se u udžbeniku hrvatskog jezika za 2. razred osnovne škole (izdanje Školska knjiga, ne znam napamet broj stranice
Uglavnom - ja sam u svoje doba učila pravila hrvatskog jezika i stjecala osjećaj za jezik i stil čitajući knjige. Danas to više ne bi tako lako išlo. Čitati, to da, prvenstveno klasike i kvalitetne prijevode (koliko ih još ima), ali ne smije se ni ono što je pročitano uvijek doslovno preuzeti kao pravilo.
Da, prije je bilo jednostavnije - znala su se pravila, i nije bilo sve te brze komunikacije, a danas srozavanje ide iz tri područja - nije gotovo prebacivanje znanja, iz jednog sustava (komunizam) u drugi (jako puno utječe na leksik tipa marktinga, ekonomije), imaš jako propulzivne i brzo mijenjajuće industrije (IT, nije to kao inženjerstvo nekad), imaš političku podjelu zemlje na dva pola (desni-lijevi, vidljivo u svakom segmentu koji se tiče obrazovanja - ne ću i neću), imaš globalizaciju i nove medije koji zahtijevaju sažetu komunikaciju.
Zato mi se čini da je baš potreban konsenzus i svjestan napor - a nema toga, ali ima puno lamentiranja i "taborenja" oko jezičnih pitanja.
Inače, ja sam na stranu deskriptivnih gramatika i uvijek će me iznervirati one "duhovitosti" "Mogu na WC? Ne znam, probaj", ali ne na način da pravila nema.
Ljudi sve manje čitaju, ovo što čitaju čitaju na način spuštenih kriterija (novinarstvo stila "Severina ima novu frizuru"), engleski je svuda.
Kad smo kod jezičnih struktura "najbolji film ikad", meni je notorna Peppa Pig crtić i doslovni prijevod "as good as" formi.
Tako da... Mislim da možemo puno lamentirati, ali da nam treba nacionalni konsenzus, ne na način istupa ovaj jezikoslovac... pa istupa ovaj jezikoslovac... pa je ovaj izdao svoj pravopis, pa onaj, pa daju intervjue i slično.
Sve ovo potpisujem. I dodajem, po ne_znam_ni_ja_koji_put, kako me strašno smeta pogrešna uporaba bi/bih.Da. Ali s tim u vezi postoji mali problemčić, a taj je da su lektori gotovo iščezli iz pripreme knjige za tisak, a jezična kvaliteta se sve više srozava. U prijevodima (čak i lektoriranim!) sve češće se susrećem s doslovnim prijevodima engleskih fraza (pa tako imamo "najbolji film ikad" i slične nebulozne tvorevine), a s gramatikom hrvatskog jezika imaju problema i prevoditelji i mnogi pisci koji pišu na hrvatskom jeziku. Već je skoro normalno da se ne razlikuju "kći" i "kćer" (pa i kod nekih vrlo uvaženih književnika je to uobičajeni feler).
O lošim izdanjima dječjih slikovnica da ne govorim. To mi je još i najgore, jer baš djeca su ta koja uče iz knjiga, a danas imaju idealnu priliku da nauče krivo, "jer tako piše u knjizi".
Jedan primjer koji me nedavno zgrozio nalazi se u udžbeniku hrvatskog jezika za 2. razred osnovne škole (izdanje Školska knjiga, ne znam napamet broj stranice
Uglavnom - ja sam u svoje doba učila pravila hrvatskog jezika i stjecala osjećaj za jezik i stil čitajući knjige. Danas to više ne bi tako lako išlo. Čitati, to da, prvenstveno klasike i kvalitetne prijevode (koliko ih još ima), ali ne smije se ni ono što je pročitano uvijek doslovno preuzeti kao pravilo.
Što se tiče prijevoda, žalosno ali istinito, ponekad je prvo što kažem o nekoj pročitanoj knjizi da sam iznenađena kvalitetom prijevoda.
Kao, wow, nije bilo doslovnog prevođenja fraza, prevedeno je u duhu hrvatskog jezika.
Uživam u Hrvatskom radiju i njihovim pričama za djecu - tad tek, u biti, skužiš kako je predivan i pun taj jezik. Opet, neki hoch-purizam i gluma stila HNK, ono "ti ni ne znaš tko sam ja" - to mi se ne sviđa. Tako... ja pokušavam naći nešto što mi se sviđa pa izložiti dijete tome - ako netko ima kakvu preporuku, dajte.
Audio knjige u izdanju Medus biro d.o.o. (posuđujemo u knjižnici):
- Andersenove bajke (čita Dubravko Sidor)
- Grimmove priče (čita Dubravko Sidor)
- Priče iz davnine (čitaju Dubravko Sidor i Mira Bosanac)
- Mali princ (to se ne sjećam tko čita, ali isto netko od stare generacije spikera Hrvatskog radija)
- Poštarska bajka
Ima i za veću djecu lektire u audio formatu (nisam posuđivala, vidjela sam na polici u knjižnici): Alkar, Duga, Crni mačak... Evo tu poslušajte: http://medus.hr.lin6.c-a.hr/?page_id=22
Inače, ima Hrvatska knjižnica za slijepe gomilu tih audio materijala (moja mama je član već par godina jer više ne može čitati, pa imam popis jer joj ja uglavnom naručujem, inače mi uopće ne bi palo na pamet) ali mislim da se tamo ne može upisati ako nemaš dijagnozu (smetnje vida ili disleksija). I to su uglavnom kvalitetne snimke - čitaju glumci i spikeri, ne bilo kako.
Da se samo nadovežem - moja mama i svekrva jako prigovaraju hrvatskom jeziku u domaćim sapunicama i općenito tv produkcijama. Žene su doma, obje imaju smetnje vida pa su prisiljene gledati domaće serije jer teško čitaju titlove. Kažu da je to katastrofa - da često ne mogu razumjeti ni hrvatski jezik.
Dijelim mišljenje kad je u pitanju sinkronizacija animiranih filmova - rijetko koja valja.
Inače, kad je radio u pitanju, tu situacija (još) nije tako loša, pogotovo HR1,2,3 i Sljeme. Kod ostalih ima svega, nisam uvijek oduševljena, ali ne slušam puno radio (uglavnom u autu) pa nemam baš dobar pregled.
Nemojte me kamenovati zbog ovog što ću napisati - meni se sviđaju te nove jezične tvorevine, hendlanje, mejlanje, lajkanje itd jer uvode novu dimenziju u uštogljeni književni jezik.
Volim kad ina33 napiše polu engleski post pa mi treba 5 iščitavanja prije nego shvatim što je pjesnik htio reć.
A da sam polu-pismena, jesam. Što ću, tako je u mojim krajevima. I ne smeta mi to. Jezik je znanost, pa ostavljam književni jezik onima kojima je to struka.
Čuj, to su ti dvije različite kategorije... Jedno je govorni jezik (danas je ovdje hendlanje, mejlanje i slično... prije 100 godina bile su riječi tipa nahtkasl, cajtungi, šlafrok i slično, opet iz pretežno korištenog stranog jezika).
Književni jezik trebao bi biti čist. To NIJE jezik foruma i ulice, to čak nije ni jezik novina, to je jezik ozbiljnije literature - udžbenika, stručnih knjiga i lijepe književnosti.
Izraelci imaju čak poseban ured koji za sve novotvorevine izmišlja riječi u duhu hebrejskog jezika. Nisu ni Slovenci puno drugačiji - kod njih se cd zove "zgoščenka", tv serija se zove "nadaljevanka" ili "nanizanka", čak se i tepih (njem. Teppich) zove preproga. Daleko smo mi od toga, ali naš mentalitet nam nikad neće dozvoliti da imamo tako nešto. Mi uvijek mislimo da je nešto tuđe odmah i bolje.
x. Forum nije mjesto za službeni jezik, barem meni nije. Isto tako, meni to nije film ili kazalište, sve što je preuštogljeno meni je dosadno i neprirodno (ako se ne radi o klasičnim prestavama), zato smo i otkazali HNK pretplatu, sjećam se da smo MM i ja na kraju s jedne predstave tog hoch (književnog) jezika u neprirodnom kontekstu izašli, dosta nam je bilo.
I u literaturi (beletristika) se dozvoljava svakodnevni jezik.
U službenoj komunikaciji ne - ne pišem niti ja službeno "mejlnut ću" ili takve stvari... doduše, ne pišem niti ono... zaboravila već ono nešto elektroskupnik itd. jer mi je primaran motiv komunikacije da me primatelj razumije, a ne da tešem jezik, a mojim primateljima bi zazvečalo u ušima na te kovanice jer kod nas ne žive, plus ne bi me razumjeli.
Slažem se s navedenim tvrdnjama.
Čitala sam neku knjigu o domaćinstvu, čini mi seU jednom mi je trenutku došlo da pošaljem dopis izdavačkoj kući i tražim objašnjenje.
Jezik može živjeti i u dijalektima i u uličnom/forumskom jeziku, ali od današnjeg "filozofiranja" na temu ne će i neće, ljudi ne znaju č i ć, ije i je, jednostavno... toliko je demotivirajuće istraživati u koju ćeš gramatiku gledati, barem meni, a mogu mislit djeci. Hrvatski jezik i pravopis ispada nešto nedokučivo, nesavladivo, neprilagođeno današnjem (brzom) vremenu, ono, ispada da trebaš biti mr.sc. za napisati dopis.
Peterlin, hvala na linkovima!!!
Ali barem je č i ć jednako u svim pravopisima.
Nemam pojma. To će me pravopisno ludilo u svojoj punini dočekat za par godina, dotad - F7, osim ako se ne dogovore stila "Ecce jedan hrvatski pravopis!!!!!" Nema šanse da istražujem, prije nego me država prisili preko škole za moju malu, 2 seta pravila, i ko je što predložio i zašto, kako se to mijenjalo kroz stoljeća i desetljeća, i na koji povijesni link se to naslanja, i što je, zapravo, izvorno-hrvatskije. Već ni odvojena negacija nije jedinstvena, postoje dvije varijante podcijenjen i potcijenjen, meni dosta da od toga odustanem. Ja prihvaćam ovo što mi prihvati F7, posluhnem one jezične savjete na radiju, lijepo mi je kako pričaju spikeri s Hrvatskog radija i bok. Ali... zato rado i ja filozofiram - kud svi, tud i ja, pa čim krene filozofija - evo i mene da je veselije, a usput poberem kakav koristan link, kao ovo od PeterlinAli barem je č i ć jednako u svim pravopisima.
Posljednje uređivanje od ina33 : 06.11.2012. at 14:15
č i ć je isto u svim oblicima pravopisa
Ludilo
Ja sa svojim prije xx godina usvojenim pravopisom sasvim dobro uspijevam pregledavati maloj zadaće i ispraviti joj pravopisne pogreške, ne vidim tu
nekog tako velikog prijepora.
Super, ja ću onda sasvim zaobići ove novei službene i držati se mog seta usvojenog u glavi što sam i ja učila pred više od xx godina.
Ina, ovo ti je ona koja zagovara pisanje ne ću i zadatci
Učenica je Stjepana Babića koji je jednom izjavio da mu nije jasno zašto se časopis Bug tako zove kad postoji lijepa hrvatska riječ Stjenica.
Jezikoslovci inače smatraju da je pravopis marginalno pitanje u jeziku, a više se brinu zbog (nekontroliranog) prodiranja anglizama u leksik, ili zbog oblika koji nisu u duhu hrvatskog jezika, npr. kad imenica stoji gdje bi trebao biti pridjev (internet stranica umjesto internetska stranica ili čokolada mlijeko i jagoda mlijeko). I tako...
Posljednje uređivanje od Jurana : 06.11.2012. at 15:27
Prenosim quindin post:
evo jedne optimistične vijesti (barem što se broja pravopisa tiče): http://www.slobodnadalmacija.hr/Kult...6/Default.aspx
Ajme, vrišššttttt!!!! Genijalna fora. Zato je meni drag topic Hrvatski jezik, ovo moram svojoj IT ekipi poslat.
Jurana, hvala.
još jedna tema o hrvatskom jeziku, ha?
ne znam dal da vas preacim na neku od postojećih, jer smo već jako dobro raspravile o puno toga, i problematizirale nekoliko stvari
ili da nastavimo ispočetka?
nego, meni je 1. nenormalno da se standard zove Hrvatski KNJIŽEVNI jezik - jer bi onda to trebao biti upravo to, tj. pisani jezik. Mislim da bi bilo 100 puta normalnije da se zove Hrvatski standardni jezik
2. o pravopisima neću ni govorit
3. o jezičnoj politici bolje da šutim, jednako mi je bedasto i pretjerano korištenje anglicizama kao i pretjerano korištenje i forsiranje hrvatskih 'izmišljenih' riječi koje doslovno siluju hrvatski jezik i trajno oštećuju mozgove govornika
4. ne kužim nepismenost. Ok, masu ljudi je nepismena unatoč dugogodišnjem školovanju, što upravo jako puno govori o školskom sustavu. ALI pobogu, u programima za pisanje (npr. word) postoji provjera pravopisa. Pa kad fulaš č i ć lijepo ti podcrta, označi crvenim pa vidiš da nešto nije u redu. Imam nula tolerancije za nepismeno napisane službene dopise
5. novine izostavljam iz svih kategorija. Ne vrijedi utrošiti niti jednu jedinu riječ na njihov jezik
našla sam temu, ima 19 stranica, možemo tamo nastaviti
http://forum.roda.hr/threads/63547-Hrvatski-jezik
Posljednje uređivanje od puntica : 06.11.2012. at 16:55
Mislim da je jedinstveni pravopis potreban - zbog djece koja uče, lektora i svih onih koji trebaju pisati na književnom jeziku.
No jezik sam po sebi nije znanost kako je netko napisao, već živa materija koja se uvijek mijenja. Svaki je jezik hibrid svih prethodnih utjecaja i promjene su nužne, i to baš u smislu preuzimanja naziva, prilagođavanja melodiji i stilu jezika, pa su mi tako mejlanje, handlanje, brija i sl- sasvim prihvatljivi. Volim slang i varijante govornih jezika, poznavanje narjećčja, slenga, drugih jezika nudi bogatsvo izričaja. Volim naći izraz koji točno opisuje ono što mislim pa čak i kad je na drugom jeziku. Npr. nekad mi treba baš izraz behar (cvast nije baš nešto, mislim da je to najbliže), brav (braf - njem. dobar, ali "kao Bane dobri sin" - tog tipa) ili trču (na to mm šizi jer smatra nepravilnim, ali je slang iz Posavine i označava kretanje kokoši - ili djece- na sve strane bez smjera).
Književni jezik je također hibrid, govorno nepostojeći jezik, stvoren da pomiri različita narječja i služi kao lingua franca u jednoj državi. Koristim ga u službene svrhe, npr. u službenim mailovima pišem prilog, a ne attachment i sl., no ne govorim književnim jezikom u svakodnevnoj komunikaciji. Književni jezik nije nužno jezik literature (osim stručne i udžbenika), dobar dio beletristike koristi govorni jezik kraja iz kojeg je pisac.
Hoćemo li se onda prebaciti na novu temu, ili?
Samo sam htjela javno reći kako me strahovito ljuti "novokomponovana" sintagma IZ RAZLOGA ŠTO, a popularizirala se, rekla bih, putem Večere za 5. "Predjelo mi se nije svidjelo iz razloga što ne volim šampinjone. / Ani ću dati ocjenu 7 iz razloga što nije bila jako opuštena. / Mislim da bi Krešo mogao pobijediti iz razloga što je profesionalni kuhar..."
(ne gledam to više, tek toliko
I sad je ta fraza ušla u sve pore naših života.
Mene nervira BITI ĆE. Znam tko je počeo, pokojni Račan. Iako mi je bio jedan od dražih političara, popularizaciju BITI ĆE mu neću oprostiti
A jako me veseli što je sad dopušteno u knjževnom ZADATCI, PODATCI i sl. Do valjda 6.og osnovne su mi to stalno ispravljali u zadaci, podaci dok napokon nisam na silu usvojila.
Slažem se sa svime, naročito s ovim boldanim dijelovima. Što se standardnog jezika tiče, mislim da se na FPN (studij novinarstva) baš tako i zove predmet. Naziv "književni jezik" (za)ostao je iz nekih drugih vremena.još jedna tema o hrvatskom jeziku, ha?
ne znam dal da vas preacim na neku od postojećih, jer smo već jako dobro raspravile o puno toga, i problematizirale nekoliko stvari
ili da nastavimo ispočetka?
nego, meni je 1. nenormalno da se standard zove Hrvatski KNJIŽEVNI jezik - jer bi onda to trebao biti upravo to, tj. pisani jezik. Mislim da bi bilo 100 puta normalnije da se zove Hrvatski standardni jezik
2. o pravopisima neću ni govorit
3. o jezičnoj politici bolje da šutim, jednako mi je bedasto i pretjerano korištenje anglicizama kao i pretjerano korištenje i forsiranje hrvatskih 'izmišljenih' riječi koje doslovno siluju hrvatski jezik i trajno oštećuju mozgove govornika
4. ne kužim nepismenost. Ok, masu ljudi je nepismena unatoč dugogodišnjem školovanju, što upravo jako puno govori o školskom sustavu. ALI pobogu, u programima za pisanje (npr. word) postoji provjera pravopisa. Pa kad fulaš č i ć lijepo ti podcrta, označi crvenim pa vidiš da nešto nije u redu. Imam nula tolerancije za nepismeno napisane službene dopise
5. novine izostavljam iz svih kategorija. Ne vrijedi utrošiti niti jednu jedinu riječ na njihov jezik
Slažem se i sa ovim komentarom o nepismenosti. U današnje vrijeme to je u biti nepristojnost/nemar i kao takav nedopustiv u službenom dopisivanju. Pitam se da li ljudi shvaćaju koliko je npr. molbi za zaposlenje odbačeno zbog tog "trivijalnog" razloga...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom