Propisujerayna prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Propisuje
propisuje, ali ne recept već lijek
baš sam jučer dobila mlade kad sam čula "die location" (izgovaraju: di lokejšn). zar ne može "der ort"? čini mi se da se mnogo engleskih riječi preuzelo u njemački jezik.Jučer mi upala u uho jedna "njemačka" riječ. Sad kad sam ju htjela napisati, nisam znala kako. Ispada da se piše gejetlaggt (čitaj: ge-džetlegd)
(bolje da ti ne govorim u kojoj emisiji sam to čula)
jel možda VOXbaš sam jučer dobila mlade kad sam čula "die location" (izgovaraju: di lokejšn). zar ne može "der ort"? čini mi se da se mnogo engleskih riječi preuzelo u njemački jezik.
(bolje da ti ne govorim u kojoj emisiji sam to čula
u zadnje vrijeme često gledam njemačke programe
i isto sam skužila da su preuzeli puno engleskih riječi.
jel možda VOX
u zadnje vrijeme često gledam njemačke programe
i isto sam skužila da su preuzeli puno engleskih riječi.uhvatila si me.
X.pogotovo za prevođenje je bitno biti svjestan da potpuni sinonimi ne postoje, jer ako si uvjeren da postoje, možda bolje da se ne baviš prevođenjem
Mali savjet za prirodnjake, jer koji put vidim da se baš prirodnjaci muče i zapinju, posebno u govoru, a imaju nevjerojatan fundus riječi - odustanite od potrage za savršenom inačicom. Drštvenjaci se "jezičinom" već nekako znaju izmotat i to nekako kuže bez da se verbalizira, i teku nizovi riječi... a prirodnjaci, premda možda objektivno čak nekim jezikom vladaju bolje od društvenjaka, znaju zapet na nekoj riječi... u potrazi sa savršenom inačicom, očekujući od društvenjaka da im uskoči s rješenjem ili da im amenuje riječ koju je u tom trenu iskopao njihov mozgovni softver. Tako da moja uputa prirodnjacima: samo vas to blokira, odustanite, riječ koju vam je iskopao u tom trenu mozgovni softver je super, inačica ionako ne postoji, tj. ne znaju je ni jezičari.
I, s obzirom na gore rečeno, što možda nije malo korektno, dajem im potpuno pravo da me otpile, kad frustrirana pitam "koji botun stisnit", ne želeći ponirati u dubine funkcioniranja neke mašine, mene isto tako lijepo referiraju na čitanje manuala
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.01.2014. at 08:37
I što se više na prvo rješenje mozgovnog softver budete oslanjali, to ćete biti tečniji i stvorit će se navika nezapinjanja na tome "jel' to ispravna riječ, ali baš koja to znači"? To jako vam blokira govor, a prava šteta, jer u pozadini je, po mom iskustvu, super znanje. Ali, to je ona borba sa "scio me nihil scire", a ne prihvaćanje toga - to je ključna razlika.
ma nije to ništa strašno
vidiš da se i meni dogodilo
ina33, dijagnoza je vjerojatno dobra. Vježbaš godinama da ti budu u jednoj rečenici sve informacije, a da se rečenica bude što je moguće kraća i počnu te mučiti neke greške koje su se razvile u jeziku i prihvaćene su, onda kreće i to silovanje jezika da bi bio što točniji. Nema tu nekog tumačenja zakona, mislim ono što je napisano, ništa preko toga. Zatim se javi neka diskusija kojoj se čudiš jer si sve rekao točno kako si mislio, ali je neki je interpreter u neopterećenom mozgu to slobodno protumačio pa se meni dogodi ona najgluplja diskusija na forumu o tome tko su klijenti neke turističke agencije.
Tipičan primjer je riječ tekućina (fluid). Ako napišeš tekućina, moraš još objasniti radi li se o kapljevitom (liquid) ili plinovitom (gas) stanju, jer sve što može teči kroz neki cjevovod je fluid ili tekućina. Onda ti je kraće napisati kapljevina ili plin ili ukapljeni plin (obično dušik) umjesto tekućina u kapljevitom stanju ili tekućina u plinovitom stanju.
Kad govorim na stranom jeziku, situacija je onakva kakvu ti preporučaš. Da ne narušim tečnu konverzaciju, koristim neke riječi i nisam sigurna u cijelo značenje te riječi, ali ne mogu drugačije.
Ali svejedno sam svjesna svog siromašnog vokabulara i uživam slušati neke ljude koji odlično govore.
Jelena, zasto je bitno da recenica bude super precizna i kratka, ne kuzim, zasto si morala to vjezbati? Mislim, nisam ja uzalud ina-niz, jer ja sam prava suprotnost, ja mogu jos i do prezisnosti al do konciznosti nikako..
Bas i ne spada u hrv jezik al si me saf zaintrigirala.
Pa ako pišeš neki stručni tekst, udžbenik (npr. iz matematike), znanstveni tekst, seminar, izvještaj nema mjesta suvišnim riječima. Pogotovo kod sažetaka. Šibaš informacije, nema ponavljanja, nema okolišanja. Ja okrenem očima kad vidim da se nešto ponavlja unutar teksta od 100 strana. Netko mi krade vrijeme. Nije da to nitko ne radi, ali ako radi loš mu je tekst.
Kad sam prvi puta išla u Berlin držati kratko predavanje na nekoj konferenciji, pripremila sam okvirno predavanje, a onda sam planirala u hotelskoj sobi naštimati tajming. Mijenjaju se govornici u taktu 20 minuta. 15 minuta predavanje 5 minuta diskusija. Sljedeći! Ako si dulji onda si jako nepristojan, to se ne radi. Kako su u Berlinu većinom bili Nijemci i priučeni Nijemci, nije bilo problema. (U više izmiješanoj sredini, ništa ne funkcionira ako chairman nije ili iz Njemačke ili iz SAD-a, oni šibaju, nema zavlačenja, kod ostalih se razvuče i nitko više ne sluša zadnje govornike, ručak je hladan, mladići i djevojke s mikrofonima za pitanja bi doma itd.).
Uglavnom, isprobam predavanje u hotelu - 30 minuta. Ajme tko će to skratiti u 15 minuta, a moram sve informacije ubaciti. I malo po malo, dovela sam do 15 minuta, ne brzim izgovorom, nego konciznim rečenicama. Tako je to krenulo. Pa onda kad moraš napisati sažetak sa svim informacijama u 200 riječi itd. Sad reguliram tajming s brojem slajdova. Sad već znam. Zato ne mogu uopće više der Spiegel čitati. Njihova vijest o nekom socijalnom slučaju počinje u stilu - Padala je kiša, a vjetar je ljuljao grane. Iz nebodera se osjetio miris bakalara. Mene to nervira.
Doktorati se pišu u pravilu na 50 do 100 strana + Apendix, ako je baš neki kod u pitanju, konstrukcija nekog alata i sl. Sve preko 100 stranica se sigurno moglo skratiti. Jer ne možeš ti iz doktorata izvući više od 3 znanstvena članka koja ti stanu na 24-30 stranica. Znači toliko imaš informacija. Neki doktorati ovdje u RH imaju 200 stranica, a nemaju što objaviti u međunarodnom časopisu. Tu je onda skoro 200 stranica viška.
Posljednje uređivanje od Jelena : 24.01.2014. at 15:15
A gle što te njemački ponio
Slažem se s tobom da u znanstvenome diskurzu nema mjesta ponavljanjima, pleonazmima, svime što zagušuje čistu informaciju. No o doktoratima nije dobro tako generalizirati, jer to ovisi o struci i o vrsti doktorata. Zna se npr. da reprezentativni jezikoslovni i književni doktorati, kao i većina doktorata s društvenoga područja, imaju između 200 i 400 stranica, tehnički i prirodoslovni oko 100. Što je i logično, ako se malo bolje razmisli.
Konciznost u tekstu je umijeće, ali se da naučiti (to je zanat, nije to kao napisati roman). Svi mislimo da je bolje nadugačko i naširoko, ali nije. U našem se obrazovnom sustavu to ne uči - pišu se manje-više samo literarni radovi, gdje je više često bolje (ne uvijek). Pa se po uzoru na te literarne radove pišu referati. A to ne valja. Sad sam malo banalizirala priču, ali valjda se nazire poanta. Uglavnom, naježim se kad dobijem rad koji pokušava biti pjesma u prozi a bavi se na primjer računalnim oblikovanjem teksta ili jezicima u Europi.
Sve potpisujem, a boldano ističem kao posljedicu toga što se nisam precizno izrazila
Ponio me smartphone, ne njemački.
Nego, ja govorim šire, ne o doktoratima, prijevodima zakona (tu, eng., npr. voli i ponavljanja i redundancu formulaičnih izraza) itd. Govorim o učenju jezika i korištenju u društvenom kontekstu (rasprave u životu, uključivo forumima, umjetnost itd.). U krajnjoj liniji, najmanje ponavljanja i najkraće je u powerpointu, ali najmanje možeš skužit što se htjelo reći. Redundancija je dobra, ona je životna stvar, od jezika do organa (šteta što imamo jedno srce i mozak), ali drugo imamo uduplo, ili nešto preuzima funkciju nečeg drugog ako to drugo ne radi, isto kao što i mozak nađe riječ sličnog značenja.
Hoću reći, ne moramo tu strogost poslovno-stručnog jezika perpetuirati u socijalnim i umjetničkim kontekstima. A prepostavljam da je učenje stranog jezika došlo ranije od pisanja doktorata.
Nisam pratila raspravu od početka pa se odmah ograđujem, a i nisam sigurna da sam dobro shvatila. ina33, ali i u učenju jezika moraš se prilagoditi funkcionalnom stilu, zar ne? A ako govorimo o neformalnom, privatnome pisanju, tada nitko ni ne dvoji o tome da se tamo toleriraju i zalihosnost, i ponavljanja, i poštapalice u govoru... Engleski dopušta nešto u jednome stilu, hrvatski nešto drugo. Jetici se razlikuju i po tome. Zato bi se na višim razinama učenja stranoga jezika pozornost trebala posvetiti i tome, što se, srećom, često i radi (znam za engleski). Pa se dogodi da naši ljudi bolje znaju napisati molbu za posao ili sažetak za referat na engleskome nego na hrvatskome.
A ako je PP-prezentacija nerazumljiva, onda je možda loše napravljena. To ne bi trebalo imati veze s ekonomičnošću jezika. Poanta PP-prezentacije ionako nije da se iz nje iščitava cjeloviti tekst nego je ona, tj. trebala bi biti, samo podsjetnik govorniku i vizualni pomagač slušatelju. Iskreno, smatram da je dobra PP-prezentacija ona koja ništa ne znači kad se čita, ali je sjajno pomoćno sredstvo govornikovu usmenom izlaganju. Još jedna pojava koja je česta kod nas, a potpuno pogrešna - kad se na prezentaciji nalazi sve ili skoro sve što izlagač govori.
slažem se s tobom skroz na skrozNisam pratila raspravu od početka pa se odmah ograđujem, a i nisam sigurna da sam dobro shvatila. ina33, ali i u učenju jezika moraš se prilagoditi funkcionalnom stilu, zar ne? A ako govorimo o neformalnom, privatnome pisanju, tada nitko ni ne dvoji o tome da se tamo toleriraju i zalihosnost, i ponavljanja, i poštapalice u govoru... Engleski dopušta nešto u jednome stilu, hrvatski nešto drugo. Jetici se razlikuju i po tome. Zato bi se na višim razinama učenja stranoga jezika pozornost trebala posvetiti i tome, što se, srećom, često i radi (znam za engleski). Pa se dogodi da naši ljudi bolje znaju napisati molbu za posao ili sažetak za referat na engleskome nego na hrvatskome.
A ako je PP-prezentacija nerazumljiva, onda je možda loše napravljena. To ne bi trebalo imati veze s ekonomičnošću jezika. Poanta PP-prezentacije ionako nije da se iz nje iščitava cjeloviti tekst nego je ona, tj. trebala bi biti, samo podsjetnik govorniku i vizualni pomagač slušatelju. Iskreno, smatram da je dobra PP-prezentacija ona koja ništa ne znači kad se čita, ali je sjajno pomoćno sredstvo govornikovu usmenom izlaganju. Još jedna pojava koja je česta kod nas, a potpuno pogrešna - kad se na prezentaciji nalazi sve ili skoro sve što izlagač govori.
i dodajem, tj. vraćam se na prijevode. Oni koji znaju provodit, ti prevode značenje a ne riječi pa su sinonimi potpuno nebitni. trebaš dobiti samo istovjetno značenje. to će nekad značit da nećeš upotrijebiti niti jednu riječ iz originala (tj. prijevod riječi) a značenje će, za čitatelja na stranom jeziku, biti 'isto' kao i značenje za čitatelja izvornika.
ovo se, naravno, ne odnosi na književno prevođenje, ali se odnosi na sve druge vrste prijevoda, pa i tehničke
osim toga, u prijevodu je jako bitno pogoditi ono što freja kaže, tj. funkcionalni stil, način pisanja itd. Ima jako puno loših prijevoda baš zbog toga što se često taj aspekt zanemaruje. prečesto. npr. neki medicinski stručni članak, preveden na engleski u hrvatsko-medicinsko-stručnom-stilu. Epic fail
Eng pocinjemi ucit rano, osn skola, koji je to stil, ono dolazi obitelj brown obitelji white, i evo vec prve frustracije-how do you do? Na te pocetke sam mislila ne na ff faks i standarde za prevodjenje kao profesiju.
Ina33, u tome i je problem, što se u nekom trenutku pocnes tako izrazavati. Odnosno ako poput mene nikad nisi bio posebno vješt, a onda ispečeš zanat i navikneš se na sličan način komunikacije u uskom krugu ljudi, onda te povremeno začudi kad te izvan tog kruga ne razumije masa ljudi. Nije to ni često, ni dramatično, al dogodi se.
imam jednu dvojbu.
množina imenice sudac: suci ili sudci?
uvijek sam mislila da je ovo prvo ispravno, ali vidim sad po netu da se često koristi i ova druga varijanta.
uopće se ne kuži da sam gledala rukomet i da su me suci naljutili
I jedno i drugo. Do 90-ih je bilo suci, poslije obje varijante. Ne znam kako je sad po novom pravopisu IHJJ-a, ali mislim da su opet dopuštene obje varijante.
Isto, dakle i suci i sudci.
može i jedno i drugo, ovisno o tome što više volišimam jednu dvojbu.
množina imenice sudac: suci ili sudci?
uvijek sam mislila da je ovo prvo ispravno, ali vidim sad po netu da se često koristi i ova druga varijanta.
uopće se ne kuži da sam gledala rukomet i da su me suci naljutili
a net nije relevantan izvor, na njemu možeš naći puno bedastoća
kao što si i sama rekla, može i suci i sudci sudac G sudca <suca>, V sudče <suče>, mn. N sudci <suci>
to se uvijek lako provjeri na www.pravopis.hr ili http://hjp.novi-liber.hr/ (tako dobiješ sve moguće varijante hehe)
ne postoje ni za najednostavnije stvari, jednostavno ne postoje i treba se pomiriti s time
:inspirirana prevoditeljica:
mislim, ako mi ne vjeruješ, nađi 2 riječi koje imaju identično značenje hehe
pogotovo za prevođenje je bitno biti svjestan da potpuni sinonimi ne postoje, jer ako si uvjeren da postoje, možda bolje da se ne baviš prevođenjem
joj, ovo mi je baš zanimljivo
pišite još tome, pliz
na poslu često moram nešto prevodit (a nisam te struke) pa se često krvim sa šeficom koja inzistira na "što točnijem" prijevodu, što u njenom slučaju znači, što doslovnijem, a meni to onako intuitivno, nije "logično"
jezik, po mom poimanju, nije puka nomenklatura, iako to ljudi često tako poimaju, to mi je dosta, onako, filozofski zanimljivo.
znam da nije relevantan, ali mi je nešto prirastao srcumože i jedno i drugo, ovisno o tome što više voliš
a net nije relevantan izvor, na njemu možeš naći puno bedastoća
znači, mene i dalje suci nerviraju
Jelena, svima nam se to dogadja, i u materinjem jeziku, a meni isto na mom cronglishu pa onda opalim nanizanku i gestikulaciju pa bude ok. Osim mozda onim koji predaju hrv, ali ti isto vjerojatno fulavaju kontekstualne registre pa zvuce hoch mozda bez namjere. Kad govorim o tom zapinjanju na tocnoj rijeci mislim primarno na govorni jezik di se precizni popiknu na zelju da nadju savrseni par. Pa nekako zelim porucit parafrazirajte, nema veze, nepotrebni su tako visoki zahtjevi oko preciznosti i konciznosti...opustite se.
Jen, oko doslovno-nedoslovnog pisanog imaj na umu ciljanu publiku a ne ljepotu teksta. Opcenito, sto si veci strucnjak u materiji vise si slobode u parafr mozes dozvolit. Ako nisi strucnak doslovno je sigurniji put....pusti umjetnicki dojam, osim ako ne pises za jezicare, ukljucivo strogocu epic faila. Ja sam tu pragmaticar i unatoc svijesti da je parafraziranje najkvalitetnije, nemoj se u to upustat ako u strucnoj materiji ne plivas savrseno.
Pogotovo ako si u biznisu u kojem te zelja da to stilski zvuci lijepo i prirodno moze odvuc na stranputicu da ne znajuci fulas znacenje a ono je turbo bitno jer tenetko moze tuzit zbog toga. Dakle, i tu sve ovisi o kontekstu a ja ne mislim da se prevodjenja moraju lacat samo prevoditelji jer je to jednostavno neodrzivo kao i zahtjev da hrv pisu samo prof hrv, u puno toga smo postali kvazi bilingvalni sa svim plusevima i minusevima toga i nece prevod uvijek bolje jer se cesto dogadjaju bas fulavanja smisla zbog nepozn opasnosti materije unatoc lijepom stilu i jeziku.
ina, krivo si me shvatila, ne govorim o stilskom pirlitanju teksta, već baš o cilju bolje razumljivosti kod ciljane publike.
Boljr razumijevanje je krajnji cilj, alda ne opterecujemo hrv topic mozes slobodno ako ti se da par primjera na pp, jer ti i tvoja sefica ocito imate razilazenje oko toga sto ce ciljana publika bolje skuzit tj sto je tocnije.
Posljednje uređivanje od ina33 : 25.01.2014. at 16:36
Zna li tko kada i zasto je promijenjeno da se redni broj kad je napisan rimskim brojem, pise s tockom? Kad sam ja isla u skolu pisalo se bez tocke. Samo su arapski isli s tockom.
Posljednje uređivanje od Jelena : 06.04.2014. at 22:58
Zaživjelo je vjerojatno s reprintom Babić-Finka-Moguševa "Hrvatskoga pravopisa" početkom devedesetih. A prvo izdanje je izašlo 1971. (samo što je bilo zabranjeno). Nema je u Anić-Silićevu pravopisu (ako se dobro sjećam). Dakle, nisu se nužno promijenila pravila, nego su se promijenili preporučeni pravopisi.
Hvala, Freja.
Imam jos dva pitanja, kakva interpunkcija bi trebala stajati u ovoj recenici izmedju "pitanja" i "kakva"?
Drugo je pitanje vezano uz sinonime standard ili norma. Tj. engleski standard se prevodi u njemacki die Norm. Postoji Zavod za norme i Normoteka u Vukovarskoj u ZG. Rijec standard se totalno izbacuje, buduci da podsjeca na Jugoslavenski standard, JUS. Istovremeno se hrvatski sluzbeni jezik naziva standardnim. Jesam li ja nesto pobrkala ili je to nasilno istiskivanje standarda i normiranje umjesto standardiziranja malo preradikalno?
Molim vas, sto je ispravno:
dva usta ili dvoja usta?
Dvoja usta.
Hvala!
Trebam pomoć.
Radi se o hrani, kada se u prehrambenoj industriji upotrebljavaju aditivi da bi se pokrila slaba kvaliteta osnovnih namirnica (što nije dopušteno), to se zove patvorenje. E sad, patvorenje je krivotvorenje, falsificiranje, no ne mogu za hranu reći da je krivotvorena (prije 3-4 godine sam imala isti taj termin i uopće se ne mogu sjetiti koji je na kraju izraz upotrijebljen).
Imate kakvu ideju kako bi se to dalo nazvati, svaka pomoć je dobro došla
Drugo, članak na srpskome u kojemu stoji: Zrnastu hranu treba zamijeniti kabastom. Što upotrijebiti umjesto, kabasta (ajmo, moderatorice s dohrane koje ste dobre s jezikom
Koliko ja znam kabasto znaci nesto krupno,nezgrapno,predpostavljam da u se u ovom kontekstu misli na hranu koja je krupnija od zrnaste.
Znam, u Anićevom je rječniku, ali ne znam koji bih izraz upotrijebila a da dobro zvuči.
zašto ne bi smjela napisati da je hrana patvorena? za med se kaže da je patvoren.
Posljednje uređivanje od čokolada : 25.10.2014. at 21:55
Zato što prema našim rječnicima (savjetnicima) nije naša riječ, srbizam je. Točnije, ne da nije naša, nije standardna.
Mozda
Znastu hranu treba zamijeniti krupnijom?
Poznajem samo izraz kruta hrana. Kruta hrana je dosta netočan izraz. Prvo ne postoji kruto stanje, nego čvrsto stanje, a krutost je nešto drugo (otpor deformaciji pri naprezanju). A i zrno je u čvrstom stanju. Tj. zrno je često puno bliže čvrstom stanju, nego kuhani krumpir ili mrkva.
Iz engleskog se bulk prevodi s "u masi". Meni bi u ovom slucaju smisao bio time pogodjen, al ne znam tko je krajnji korisnik teksta. Bulk ima kompleksno znacenje. Za velik dio ljudi koji ga koriste, ako je nešto bulk, zanemaruje se utjecaj sučelja. To može biti i kada se rade neki numerički proračuni pa se neki kontrolni volumen promatra, može biti i kad razlikuješ svojstva nano od mikročestica, gdje je kod nano veliki omjer površine i volumena i sučelje ima veliki utjecaj. Ali ima i druga poznatija/razumljivija znacenja.
A za patvorenje lažiranje?
Posljednje uređivanje od Jelena : 26.10.2014. at 03:47
Ili prikrivanje nečega?
Slabo sam ti shvatila ovo :D ali što mi se više vrti po glavi čini mi se ok krupna hrana.
Na koga misliš pod krajnjim korisnikom teksta? članak je za stručni časopis, čitaju ga agronomi i veterinari.
A za patvorenje nisam pametna, što se mene tiče može i ostati kao stručni termin u tom području, no radi se o udžbeniku pa ne bih voljela zbrljati, bilo da ostavim tako bilo da zamijenim s nečim što nikako ne paše.
vikki, budući da hrana ne može biti patvorena (srbizam), može li biti "umjetna"?
E pa ako je strucni, mislim da bi bio dobar potez uvjezbavati ekipu u, za neke od njih, novi izraz :D
Primjer:
Nanočestice srebra imaju baktericidno djelovanje. Srebro u masi nema.
Silver nanoparticles have a bactericidal effect. Bulk silver does not.
Pošto prijevod riječi bulk totalno fali kod nas, cini mi se da ga ljudi rado prihvacaju, nisam primijetila otpor.
Ja sam shvatila da se kod nas koristi zrnato, krupnozrnato i sitnozrnato, a ne zrnasto, a vidim da medicinari koriste zrnasto i ako trazim analogije zrnasto ima vise smisla.
Zrnato i zrnasto nije isto, zrnato je nešto što se sastoji od puno zrna, a zrnasto je nešto što nalikuje na zrno (zrna). U ovom tekstu treba biti zrnato, a ne zrnasto.
Nije loš prijevod u masi, no ja kao laik ne bih shvatila o čemu se radi. Bez obzira na to što se radi o stručnom jeziku, trebao bi biti što razumljiviji širem čitateljstvu. Baš ću sutra pitati veterinare koji se bave prehranom životinja što misle o tom (i tvom prijedlogu).
Teice, mislim da ne bi moglo umjetna jer npr. ne možeš reći da je jogurt umjetan ako je malo lošije kvalitete pa su mu dodali šećera i ostalog da to prikriju. Ili možda i možeš, ali nisam čula još to.
Iako se za neke druge stvari kaže umjetno (umjetna koža umjesto prave u kožnoj galanteriji).
Najgore mi je kad mi nešto nije u uhu i mislim da ne valja, a uopće ne mora biti tako (tako sam bila uvjerena da ne postoji pridjev kunićji, a on je sasvim u redu).
Jogurt sa secerom je na bazi mlijeka i ima potrebne bakterije, bez obzira sto je "friziran". Umjetna koža je načinjena od polimernog materijala, obično je to poli(vinil-klorid), a sirovina je sol i nafta, a ne pajcek.
Ja se skroz slažem da treba ostati razumljivo skoro svima. Ipak, cesto me muci koliko se ulazi u netocnost zbog toga pa si mislim, mozda ljudi nauce nesto ako se koristi ispravan izraz, al s druge strane razmisljam dok govorim s npr. svojim roditeljima da ne ispadne da se pravim vazna jer razlikujem npr. otapanje i taljenje, hlapljenje i isparavanje, pa svjesno upotrijebim krivi izraz.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom