Prestanite jesti ove pogacice od ražinog brasna. Cini se da lupaju u glavu ko alkohol.
 |
|||
|
|
|||
Prestanite jesti ove pogacice od ražinog brasna. Cini se da lupaju u glavu ko alkohol.
Fermentirale raže
Ahahahahahahhaaaaaaaaaaaa
Bit ce prije vatra sv. Ante...
Uh, to ne baca baš na veselje :D
Cubana ima na Sljemenu emisija kajkavstina ili tako nekako. Ide ili uto ili cet. Ne znam tocno jer znam da vozim klince na engleski kad je cujem. Iako nije moje narjecje znam je slusati jer mi je zanimljiva. Svasta sam naucila.
Pa postoji riblje brasno pa sta ne bi bilo i razino
Posljednje uređivanje od spajalica : 22.11.2015. at 19:55
vertex prvotno napisa
A mozda, ja sam zapamtila samo da je nesto lisergicno u pitanju.
Ipak su bolje suze svetog Lovre.
Pa da, stvarno, postoji riblje brašno!
A postoji i kostano.
Kao i zobeno. Pridjevi tvoreni sufiksom -eni rijetki su od osnova s jednim zavrsnim suglasnikom (drveni, kaveni...), taj je sufiks cesci kod pridjeva od dvosuglasnickih osnova (vatreni, crkveni, jetreni, drustveni...) zato su mozda cudni.
Ne stignem vas pratitiv
Posljednje uređivanje od vikki : 22.11.2015. at 20:04
Da, njega sam napisala pa izbrisala izbrisala da ne krenemo s boleštinama dalje.
Možda bi riblje bilo dobro za neke lchf pogačice? Možda od jegulja, da bude masnije?
Posljednje uređivanje od vertex : 22.11.2015. at 20:06
Balgavaona?
Jesi sigurna? :gemišt:
Znam da je raž, napisala sam brašno od raža ali ne od raže (sirius). Zar je i ovaj izraz netočan? Ne kaže se od raža?
Prestat ću se truditi i preći na forumsku komunikaciju, manje ću se crveniti
Zapravo, ne bi li bilo logicnije da je razovo brasno?
Dobro, razumijela sam da ne može ražino jer ispada da je od raže.. ali mi ražeNO i zobeNo i dalje asocira na neku radnju- kao kuhano i prženo. Ne bi li se moglo onda nekako logičnije reći a da to asocira da se radi o vrsti brašna, pa recimo- kad već mora ostati E da od raži ne bi postala raža, meni bi bilo logičnije: ražEVO, ili slično?
Hahaha, ova muka po brašnu je baš simpa.
To ti je zato što su riječi raž i zob imenice ženskog roda.
Ražovo ili raževo bi značilo da se radi o muškom rodu, ali opet ne bi bilo ispravno - kao kad bi rekli "pšenicino" umjesto pšenično.
Posljednje uređivanje od Danka_ : 22.11.2015. at 20:30
na netu i kuharicama pronalazim "kuhani proso" ?
nije li kuhano proso (srednjeg roda)?
Je.
trpezarija
Ahhh... ne radi mi multiquote.
MartinaP, alga, bilo bi logičnije da je ražovo jer se većina pridjeva dobivenih od imenica za oznaku biljaka dobiva sufiksom -ov, -ev, -in. Zato rekoh da je raženo i zobeno rijetka tvorba. No tako je uvriježeno, a i uvriježenost je jezični argument.
Danka, i imenice ženskog roda u ovom slučaju često imaju sufiks -ov: maslinova grančica, malinov sok (nije malinin), lipov cvijet, vrbova šiba, kupinovo vino...
Zuta, HJP je rječnik hrvatskog jezika, ne isključivo standardnog, u njemu ćeš naći i pomidoru, i paradajz i rajčicu. Slažem se s onim o osnovama znanja i u hrvatskom, i u tablici množenja, i u osnovama iz drugih osnovnoškolskih predmeta.
Malinin sok bi bilo analogno onome što sam spomenula, pšenicino brašno
Sufiks -ov kojeg nema kod raži i zobi ima veze s time što te imenice, iako ženskog roda, ne završavaju na -a (u nominativu)?
Kaae, mislim da to nema veze s forsiranjem standarda, nego su to jednostavno loši filmovi i serije. Javna tv treba držati do standarda, jer su njezini gledatelji i čakavci, i kajkavci, i štokavci, i svi su učili standard pa ga mogu razumjeti, no to se dakako odnosi na televizijske sadržaje političkog, informativnog i sl. tipa, ne na filmove i serije.
Kod nas su mediji (tiskani, TV i radio) nakon 2. svj. rata proširili standard, dijalekt je onda izgubio na važnosti. No dogodilo se zatim da se počinje snimati na dijalektima, te i oni postaju "legitimni". Početkom 70-ih se miejnja taj odnos prema dijalektima, kad se snima čakavsko-ikavsko Malo misto, pa kajkavski Mejaši i Gruntovčani, štokavsko-ikavski Prosjai i sinovi... Na glazbenoj sceni u isto vrijeme Splitski festival i V. Vukov i Oliver s čijim Galebom se smatra da prestaje vrijeme monopola standarda u kulturnom i zabavnom izričaju u medijima. Osamdesetih (Azra) uzor postaju gradski i subkulturni žargoni, devedesetih riječki i istarski ča-val (Šajeta, MIK). Dijalekti prestaju biti simbol zatucanosti i postaju znak urbanosti.
Cubana, tu je nekako kajkavski ostao po strani. Dominantna su središta iz trokuta Zagreb-Split-Rijeka. I točno je da kajkavski polako nestaje kao komunikacijsko sredstvo. No oni koji se bave time kažu da ipak neće nestati, nestat će termini vezani uz starinski način života (kao i kod čakavskog i ikavice), a novi će se izrazi (prije svega anglizmi) uklopiti u kajkavski jezični sustav. To se događa i s drugim jezicima i njihovim varijantama u Europi, nije hrvatski izoliran slučaj. I oni imaju problema s nestajanjem pojedinih narječja.
Kad sam govorila o ispravljanju/neispravljanju, ja definitivno ne govorim kao moji roditelji (koji su, uostalom, iz različitih yu regija pa ni oni ne govore jednako), a niti će moje dijete govoriti poput mene (štokavski ijekavski), sigurno će biti neka varijanta kajkavca. U tom smislu nisam ni razmišljala o držanju do korijena, jer su i moji korijeni s više strana, igrom slučaja je prevladao jedan.
Alga, ako se služiš četirima jezicima
Može biti da ima.
vikki puno ti hvala na ovako opseznom i detaljnom postu.Uzivala sam citajuci ga.Kaae, mislim da to nema veze s forsiranjem standarda, nego su to jednostavno loši filmovi i serije. Javna tv treba držati do standarda, jer su njezini gledatelji i čakavci, i kajkavci, i štokavci, i svi su učili standard pa ga mogu razumjeti, no to se dakako odnosi na televizijske sadržaje političkog, informativnog i sl. tipa, ne na filmove i serije.
Kod nas su mediji (tiskani, TV i radio) nakon 2. svj. rata proširili standard, dijalekt je onda izgubio na važnosti. No dogodilo se zatim da se počinje snimati na dijalektima, te i oni postaju "legitimni". Početkom 70-ih se miejnja taj odnos prema dijalektima, kad se snima čakavsko-ikavsko Malo misto, pa kajkavski Mejaši i Gruntovčani, štokavsko-ikavski Prosjai i sinovi... Na glazbenoj sceni u isto vrijeme Splitski festival i V. Vukov i Oliver s čijim Galebom se smatra da prestaje vrijeme monopola standarda u kulturnom i zabavnom izričaju u medijima. Osamdesetih (Azra) uzor postaju gradski i subkulturni žargoni, devedesetih riječki i istarski ča-val (Šajeta, MIK). Dijalekti prestaju biti simbol zatucanosti i postaju znak urbanosti.
Cubana, tu je nekako kajkavski ostao po strani. Dominantna su središta iz trokuta Zagreb-Split-Rijeka. I točno je da kajkavski polako nestaje kao komunikacijsko sredstvo. No oni koji se bave time kažu da ipak neće nestati, nestat će termini vezani uz starinski način života (kao i kod čakavskog i ikavice), a novi će se izrazi (prije svega anglizmi) uklopiti u kajkavski jezični sustav. To se događa i s drugim jezicima i njihovim varijantama u Europi, nije hrvatski izoliran slučaj. I oni imaju problema s nestajanjem pojedinih narječja.
Kad sam govorila o ispravljanju/neispravljanju, ja definitivno ne govorim kao moji roditelji (koji su, uostalom, iz različitih yu regija pa ni oni ne govore jednako), a niti će moje dijete govoriti poput mene (štokavski ijekavski), sigurno će biti neka varijanta kajkavca. U tom smislu nisam ni razmišljala o držanju do korijena, jer su i moji korijeni s više strana, igrom slučaja je prevladao jedan.
Alga, ako se služiš četirima jezicima
Ja se mutno sećam da se tim sufiksom -eni grade tzv. gradivni pridevi: drveni, gvozdeni, pleteni, glineni, ledeni itd., pa zato i raženi i zobeni, jer takvi pridevi označavaju da je nešto sastavljeno, izgrađeno od nečega (raženo brašno, drvena stolica, ledeni breg...) a da se sufiksom -ov izražava uglavnom pripadnost nečemu.
Raževo brašno (osim što bi značilo da je raž muškog roda) bi značilo da je to brašno koje pripada raži, a ne ono koje je napravljeno od raži, kao što bi drvova stolica bila valjda neka čiji se vlasnik zove Drvo?
Tako smo mi učili u davna SH vremena, ali ne znam da li je to objašnjenje primenljivo i na raž....
U Njemackoj su prije 20 godina zapoceli reformu pravopisa. Taman kad se poceo uvoditi, ja sam ga pocela uciti. Tada me nerviralo sto mi svi ucitelji objasnjavaju kako je prije bilo, a kako je sad. Ne drzim pretjerano do tradicije, a ovdje me izludjivalo. Dovoljno je tesko i bez toga kako je prije bilo. Neke stvari bolje razumijem u njihovoj kulturi, al dalo se i bez toga.
Danas Nijemci i dalje to vide pretjeranom akcijom. Odnosno, jezik je pojednostavljen strancu, ali se udaljio od Nijemaca. Meni je super, ali vjerujem da me ista stvar u hrvatskom ne bi razveselila. Doduse, kad bi promjene bile vodjene logikom, a ne politikom, mozda bih lakse prihvatila.
Zgodan interview kako je danas s novim pravopisom. Bavarski ministar koji je gurao promjenu danas kaze da je bilo pretjerano.
http://www.zeit.de/2015/31/neue-rech...rm-deutschland
Alga, ako se služiš četirima jezicima
U drugim jezicima se isto događa sve ovo o čemu pričate. Ja sam prilagodljiva, prihvatim promjene i usvojim ih bez da analiziram, jer to nije moje područje- ja se jezicima samo služim. Ljudi koji se time bave vjerujem da imaju svoje razloge za to. I ja sam primjerice pričala Njemački prije i poslije reforme. Pa tako se recimo izbacilo iz puno riječi scharfes es ( ß ) i uvelo se pisanje ss ili ponegdje čak i sss i inače po tri dupla slova. Prilagodim se- i vozi dalje. A da na Tv-u ima polemika oko toga i nostalgičara i teoretičara i rasprava- pa ima, ali kao što kažem, ja ne spadam među njima. Tako recimo u talijanskom se gubi tvorba sa „congiuntivo“ to je recimo vrijeme koje bi na Hr bi zvučilo: AKO BI BILO lijepo vrijeme, onda bi išli… prije se govorilo se ci fosse, a sada se sve više kaže se ci sarebbe i to se tolerira i prestalo se smatrati greškom, (evo pitanja- primjetila sam da puno njih zbog straha srbizma piše griješka- pa točno ili netočno?). Još uvijek nije službeno izbačeno iz govora, i tu ima polemika i nostalgičara i priča oko očuvanja jezika i osiromašivanja zbog mladih naraštaja koji nemaju pojma sa lijepim congiuntivom.. a ja..ja ga koristim (congiuntivo, mislim) dok netko službeno ne objavi da je službeno i izbačeno. Evo, tako vam ja. Onda se Hrvatskom dogodi tipkovnica, uporaba i meni čudna blagovaonica (ok, to se nije dogodilo, nego nisam znala) – pa ja proširim svoj vokabular. Jedino mi je ponekad – evo baš ću reći šteta- kada se neke riječi koje su zajedničke sa mnogo jezika pohrvate, ali uvrstim ih u svoj riječnik, a to je recimo: kopija. tal: copia, eng: copy, njemački Kopie, francuski: copie i bilo je hrvatski kopija a sad je – izvornik. pa kaže Alga lijepo izvornik. I tako.
Što se još događa u našoj obitelji: koristimo u nekim trenucima riječ (na primjer koja označava neki osjećaj) iz nekog jezika dok govorimo drugi jer u tom trenutku ta riječ puno bolje opisuje to stanje nego postojeća riječ na tom jeziku. Od tuda meni razmišljanja o brašnu.. a šta ću, kada me asocira na radnju raženja brašna…
Govorim ja i narječjem ovog područja. Ali djecu nisam tome učila. Pomislim ponekad i ja- šteta bi možda bilo da se to izgubi. Da, jezike treba njegovati, ali ne protiviti se promjenama, globalizaciji, pojednostavljenju… moje mišljenje je da se time se ne gubi identitet, nego obogaćuje, mijenja, globalizacijom smo ionako građani svijeta.
izvornik bi bio original, ne kopija.
Ma da, mislila sam na PRESLIKA. Ispričavam se.
p.s. i kod originala vrijedi isto što i za kopiju: njem: original, tal. originale, franc. original, engleski: original hr- original koji je postao izvornik (samo svaka od tih riječi ima drugačiji naglasak/način čitanja). Ali kod riječi kopija se lijepše vidi štih (hmm, stich germanizam?) ili osobni tač (haha, anglicizam) svakog jezika: dodavanjem IJ ili Y ili K taj je izraz bio nekako – u svakom jeziku - nacionaliziran. Pa je ok. Kao i evropske norme, koje imaju svaka svoj nacijonalni dodatak.
Alga, ovdje u Italiji gdje sam ja uredno se koristi congiuntivo i njegovo se koristenje smatra, ajmo tako reci, znakom da je osoba boljeg obrazovanja...ali ja ga cujem kod svih. Jest da bi meni bilo lakse da ga nema
Posljednje uređivanje od Charlie : 23.11.2015. at 14:00
Ma znam da se koristi, i ja ga koristim, pričam o diskusijama o "novim generacijama" koji ga navodno ne koriste, o transparentima „ ubijate nam congiuntivo“ i sličnim problemima. Kao odgovor Vikki da li ima i u drugim jezicima istih problema kao i u Hr.
Molim pomoć:koja je umanjenica od "brijeg" i uvećanica od "mrav"?
Je li
"Na primjeru dvije materijalne točke..."
ili
"Na primjeru dviju materijalnih točaka..."?
Brežić i mravina, mislim. Rijetke su pa čudno zvuče.
Vertex, ovo drugo (genitiv množine).
Posljednje uređivanje od vikki : 24.11.2015. at 13:55
Hvala vikki. Povjeravam nešto kolegi koji je pismeniji od mene pa sam mislila da mu je možda ipak točno :D
ja bi za brijeg najprije napisala briježić
vikki, jel može ?
Tako je netko pitao za patka pa mu je drugi netko odgovorio "paaaaatak" uz popratnu gestikulaciju širenja i dizanja ruku
Gradivno značenje mogu imati i pridjevi na -ov: glogov kolac, bambusov štap, jelova greda...
Pridjevi na -en su opisni, a na -eni odnosni (pismen se odnosi na čovjeka koji zna pisati, pismeni na npr. ispit; služben je netko tko je ukočen, formalan, službeni je npr. dokument ili put itd.).
No problematična je ta podjela pridjeva. Tradicionalna je podjela bila na opisne, gradivne i posvojne; kasnije su došle druge (opisni, odnosni i posvojni; opisni i odnosni). Ne može se uvijek odvojiti odnosno i posvojno značenje na temelju sufiksa. Npr. kod Bandićevih fontana pridjev nije posvojni jer one nisu njegove, on je samo dopustio da se izgrade.
Briježak da, ali briježić ne jer se krati slog. Kao cvijet - cvjetić - cvijetak.
Meni je brijezak jedino pao na pamet. Ovog drugog se ne bih sjetila.
Sinak je napisao brježić i mravurina
Ja bih rekla mravcina :D
Hmmm, ne. Jer to ZVUČI KAO mrav junak koji je spasio mravinjak.
E sad kao kod pitanja brašna- ako puno ljudi misli da bi nešto trebalo zvučati drugačije, to bi trebao biti temelj za uvođenje promjena u jeziku.
(Sva-sreća-da-smo-na-filozofskom-a-Alga-prestaje-sa-analizom-jezika-časna-pionirska ).
Posljednje uređivanje od alga : 24.11.2015. at 19:51 Razlog: ispravljam gramatiku - zuta -
A meni mravčina zvuči k'o mrcina
Dobro razmislja. Brjezic je i ispravno ako su ucili prema dosadasnjem pravopisu koji je dopustao dvojne oblike (greska-grjeska), a -urina jest sufiks kojim se tvore uvecanice (pticurina), jedino nije tako cest i, ovisno o kontekstu, ima nekakvo stilsko obiljezje, nije neutralan.Sinak je napisao brježić i mravurina
Da, učiteljica bi prihvatila i brežić i brježić.
Evo kako se to pamti kroz stihove - Luko Paljetak:
Ježić Ubodežić
Peo se na brježić.
Napadao snježić....itd.
Super, možda već i kuži, ima osjećaj za kraćenje sloga, nekima to brzo sjedne.
brežuljak ?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom