nije problem u dijelu "skupnica", barem meni, problem je u dijelu "elektro", budući da ni pošta nije elektro nego elektronička i elektro je uvijek straćenica elektrotehničkog, ne elektroničkog!? ILi? (makar je i to zanimljivo-elektronička pošta ili elektronička glazba je produkt elektronike?!-zašto onda elektronska glazba, greška ili? hm.) )
lista primatelja
sad ću ić proučavat stručno nazivlje i ludit :D :D
SABIRNICA je standardni izraz u elektronici i energetici, a s druge strane - vozilo se ne zove autosabirnica nego autobus! Izgleda da je u tehnici i u ranija vremena netko jako puno truda uložio da osmisli hrvatsko nazivlje za te stvari. Ipak, nije u svemu zaživjelo. Na kraju ipak neke stvari budu prihvaćene, a neke ne...
Ne sviđa mi se elektroskupnica. U online rječniku nalaze se slijedeće varijacije na temu:
"popis" mi se sviđa više nego "lista", jerbo je ovo drugo opet uvezena riječ...lista adresa, lista adresa (elektroničke pošte), popis korisničkih adresa, popis korisnika elektroničke pošte
Posljednje uređivanje od Peterlin : 25.02.2011. at 14:00
Ne znam jel' imaju dva pravopisa, možda i imaju, nisam upoznata.
Ali je poanta da su dali prednost svojem, a ne automatski preuzeli strano samo zato jer je strano pa je više fensi.
Ono, ustali u obranu vlastitog jezika.
Kad smo kod Nijemaca i njihovog Fernsehena, oni imaju, primjerice, Handy, imaju surfen itd. Mi imamo mobitel, koji je zgodan i koji čija je povijest malo "kalodontasta", tj. to je bio brand koji je postao generičko ime. Tako da... ustanci itd. Sve s mjerom i u suradnji svih živih, jer ako jedni krugovi nameću drugima, onda se dogode dva paralelna svijeta (obrazovanje versus ekonomija, jedan pravopis versus drugi), i nastane "rupa" za prodor tuđica (čitaj: anglizama). Ni jedan od ta dva svijeta nije bolji niti lošiji, ali i tu je potrebna... da sad malo krenem u ustanak-vode - pomirba (evo, taj je zaživio i ok mi je) odnosno suradnja.
Posljednje uređivanje od ina33 : 25.02.2011. at 13:22
Fernsehen sam navela jer je to direktan prijevod od televizija, fern=daleko, sehen=vidjeti, kao i naša dalekovidnica. A kod nas je dalekovidnica bila sprd. Jednostavno, skloniji smo sprdati se svome, daleko više od Nijemaca. No, bez daljnjeg prodire engleski i kod njih, no kod njih je puno razvijenija svijest da to nije dobro, i da se protiv toga valja boriti...upravo ono što nama nedostaje.
pa zar to nije čisto fonetički? ono-pokušaš izgovoriti neki otvornik ili zatvornik i sve je jasno.
A elektronička lista, tj. popis, po uzoru na elektroničku poštu, da ne kažem mejl?
![]()
Freja, ako će ti se dati elaborirati o otvornicima i zatvornicima, čekam i hvala![]()
Krumpirić, meni su samoglasnici i suglasnici isto bili jasni, ali vjerojatno si ti u pravu (nisam fonetičar). I hvala na odgovoru![]()
Posljednje uređivanje od Teica : 25.02.2011. at 13:54
Da probam ukratko:
1. nazivi za glasove otvornik i zatvornik su jasniji, prozirniji: otvornici nastaju tako da zračna struja prolazi kroz potpuno otvoreni govorni aparat, bez zapreka; zatvornicima nešto zatvara, priječi slobodan put (vjerujem da je djeci tako lakše);
2. otvornici su ujedno i samoglasnici, dakle, mogu "stajati" samostalno, nositelji su sloga; zatvornicima treba potpora, dolaze uz nešto (zato, npr. abecedu ili kratice izgovaramo a, be, ce...);
3. neki zatvornici također mogu nositi slog (npr. samoglasno/slogotvorno r - samoglasnik, ali ne i otvornik!)
Riječ je o pokušaju usustavljivanja nazivlja. Dakle, glasovi se dijele na otvornike i zatvornike, a kad je riječ o slogovima, razlikujemo samoglasnike (nose slog) i suglasnike (moraju stajati uz samoglasnik).
Kako u školi rade podjelu riječi na slogove, nemam pojma. Govore li i tada o otvornicima i zatvornicima? Je li to sad još teže djeci, također ne znam, ali znam da je studentima lakše s otvornicima i zatvornicima kad moraju opisivati kako koji nastaju.
a di sam ja od fonetičara![]()
nego kad izgovaram samoglasnike i suglasnike jasno mi je zašto se tako zovu, to sam htjela reći.
Kad smo kod "nametanja" hrvatskog prijevoda umjesto preuzimanja tuđice, već je u samom tom izrazu izražen zapravo dominantan stav kod nas - naše se treba nama samima nametnutii, a ne prihvaćati. Meni je to tužno, da jednostavno ne postoji više dobre volje da se prihvate domaće riječi, nekako vjerujem i da bi nas to više povezalo.
i a zakaj, tako te lijepo čitati opet na forumu!
Posljednje uređivanje od Dijana : 25.02.2011. at 14:15
Ja mislim da bi nas povezalo više racija, a manje emocija (ozbiljno to mislim). Ono, manje bi bili jedna opcija protiv druge i više bi radili na nečemu zajedničkom. Manje bi bili gorljivi i možda bi to bilo bolje. A možda i ja brijem, to je moj dojam.
A zakaj, pozdravljam te i ja!
Posljednje uređivanje od ina33 : 25.02.2011. at 14:36
Popis primatelja mi je super. Možda grupa primatelja elektroničke pošte. Ali, tu se vidi ta zgusnustost hrvatskog i ekonomičnost eng. Neke elektroničke forme pridonose kraćenju svih jezika, samo to ovi raspisaniji teže podnose - powerpoint, mail, sms.
Istestirala na par ljudi iz mojeg okružja rečenicu "svima u elektroskupniku šaljem uručak", rezultat su uglavnom suze (od smijeha, ne od tuge), ali svi pamete da šire kao foru, možda se i tako raširi.
Gle, ako već, onda daj barem napiši kako je: elektroskupnICA, ne elektroskupnik. Nije da je bitno, ali nije ni nebitno ako se već oko te jedne riječi razvila cijela rasprava.
Nisam njezin zagovornik, ali ovo je igra pokvarenog telefona. Na kraju će ispasti tko zna što deseto.
Usput budi rečeno, za uručak se usuđujem tvrditi da već je prihvaćena riječ (bez obzira što je svi nisu svjesni). Bila sam, na primjer, nedavno na jednom skupu u jednom ministarstvu i najnormalnije su sudionicima dijelili uručke. Nitko, ali nitko od desetak predavača, nije podijelio "handoute".
Moram još nešto nadodat (ina-anđeo): počela sam se smijati i nekim "našim" rečenicama.
Ma samo ti nama nizaj, ina. Meni je odmah lakse... ubijati vrijeme tu na poslu.
Koji vrag je, zapravo, urucak? Attachment? Sto fali privitku? Dodatku? Prilijepku? Cemugod?
ova tema me podsjeća na onu epizodu lud zbunjen normalan, kad fazlinović dođe svom prijatelju, profesoru valjda na filozofskom, da je on izmislio nazive mjeseci na - bosanski, manjak, žumanjakpa ga ovaj potjera kroz vrata
slažem se s onima kojima su neke novotvorevine - jednostavno smiješne, i vjerujem da nikad neće biti prihvaćene. a neke, s druge strane sigurno hoće.
na puno novih riječi sam se već navikla, recimo za stakeholdere - dionici. to mi je sad sasvim normalna riječ, a na početku mi je bila čudna. ali, ne i smiješna.![]()
a jadnog li skupa kad ima jedan list papira kao uručak
joj, još se smijem ovom manjku i žumanjku, ne zamjerite![]()
Daj pojedi manjak i zumanjak za rucak. Pa onda proslijedi urucak.
Idem sad sutjeti u kutu. (Ne pada mi na pamet bolja rijec za urucak.)
dobih hrpu materijala i handouta u zadnje vrijeme, ni jedan urucak
mi smo ocito zaostali ovde na jugu
i MM je na elektroskupnica izbacio sabirnica - oboje smo inace elektronicari
Mislim da novotvorenice, pogotovo one koje pokrivaju tehničko, tehnološko, informatičko i sl. područja, ubija njihova sporost: mi se već naviknemo na nekakav engleski ili drugi izraz, onda se novotvori naš koji nam je onda sprdnja. Da smo televiziju od prvoga dana kada je postojala zvali dalekovidnica, sada bi nam to bila normalna riječ! Ima i onih koje to nikako ne mogu postati. U tvorbi novih riječi nužna je suradnja jezičara i struke (u informatičkom nazivlju informatičara itd.).
Uručak sam i ja imala prilike primiti, ali ne i izreći: mislim da nije najuspjelija riječ, nekako mi je višeznačna (svašta možeš dobiti u ruke) i kao da je rezultat silovanja. Nadnevak mi je dugo bockao uho, ali mi je sada sasvim OK. Pravo mjerilo uspješnosti novih riječi mora biti upravo to:
njihova općeprihvaćenost.
Majko mila, pa gdje vi svi radite s tim handoutima, firewallima, stakeholderima... Ja ni ne znam što je to!
Sjećam se nekakvih particija o kojima je MM pričao sa svojim frendom, mrzila sam ih tada jer nisam pojma imala o čemu pričaju.
Inače, i ja sam nenormalna, uglavnom
Ok, ne koristim zrakomlat, brzoglas, domjenak i to, ali sam apsolutni protivnik attachmenta (jesam dobro napisala?), eventa i sl. To mi je preužasno.
I malo zanimljivosti za hrvatskojezikoljupce
http://www.facebook.com/pages/%C4%8C...13657748671600
kad već raspredamo o jeziku, moram reći da sam šokirana nepoznavanjem osnova pismenosti ljudi koje susrećem po internetu (koja li je ono domaća riječ za internet?).
ne idem sada u cjepidlačenje, već spominjem nepoznavanje osnova: da se ne kaže SUMLJATI već sumnjati (odakle to lj, pitam se) da se ne piše NEJDEM već ne idem, da se rječca ne piše odvojeno (čast iznimkama), da se superlativ piše zajedno, dakle nije NAJ VEĆA već najveća...
svašta mogu podnijeti, vrlo sam tolerantna, nisam gramatički nazi, ne pišem ni sama pravopisno/gramatički ispravno jer je ovo ležeran oblik komunikacije, ali kad vidim ove 3-4 greške, sve mi dlake na tijelu skoče...
Pinky, i meni se koža naježi kada takve stvari pročitam.
A tek SMS poruke: neki sve pišu malim slovom, pa nema točke......
Pinky i Berlin, i mene to smeta. Jako.
Ali se onda smirim i zaključim da ti ljudi to ne rade da bi meni napakostili ili digli tlak, nego zbog toga što stvarno ne znaju kako je ispravno.
A zašto ne znaju?
Razloga može biti više i zbog toga sam ja odlučila (koliko god da me smeta) da neću nikoga "suditi" po njegovom poznavanju ili nepoznavanju hrvatskog jezika.
Moja dobra prijateljica, npr., nije imala priliku naučiti ni hrvatski pravopis i gramatiku niti puno drugih stvari koje bi svakom djetetu trebale biti omogućene...
Posljednje uređivanje od Teica : 14.03.2011. at 04:23
Zbog ovih razloga ja mlađega sina doma sustavno učim i provjeravam kako zna hrvatski (i matematiku i prirodu i sve ostalo) jer u školi to ne ide kako bi trebalo, ali to je već druga tema... Nemaju svi roditelji ni vremena ni smisla za to, a iako je većina škola i učitelja ok, nađe se i onih koji svoj posao odrađuju tako da im prođe radno vrijeme (ta ista tema).
Smatram da ljudi ipak trebaju biti pismeni, to je dio opće kulture. Isto tako, trebaju biti u stanju prepoznati što je hrvatska riječ, a što tuđica, ali to ne ide preko noći.
Freja i Smajlich, puno hvala!
Tek sam sad vidjela vaše odgovore - zbog toga se zahvaljujem sa zakašnjenjem!
Kaže li se nivo ili razina?
Može se reći i jedno i drugo, ali razina je hrvatska riječ (nivo je galicizam).
odlična tema, da se o stručnim terminima raspravljati, ali kada me pozovu na "LATE NIGHT SHOPPING u WEST GATE SHOPPING CITY" i shvatim da je u čitavoj reklami samo U hrvatsko, zaista sam tužna.
To je rezultat averzije prema hrvatskim riječima. I pomodnosti. I pokondirenosti. I neznanja. I još koječega. Počne s riječju-dvije, a završi cijelim sintagmama. I ja sam nekad bila tolerantnija prema tuđicama, ali ovaj primjer zorno pokazuje zašto ih ipak ne smijemo olako puštati u svoj jezik.
ok, ovo je tragikomično
no općenito sami nazivi tih centara... avenue mall, city center, west gate, king cross... wtf(a ja sam kao otvorena prema tuđicama. bar kad je elektroskupnica u pitanju
)
ono kužiš coach nas je prvo vodio na team building da podignemo team spirit i onda smo svi zajedno išli u late night shopping i nakon toga potegnuli all-nighter uz hardcore clubbing.