Jezik nam se osiromašuje jer se prvenstveno mi stariji odnosimo prema njemu u stilu
"nije nas briga ni da nestane, bitno da mi imamo šta jest i pit".
Pa kad bi to bila garancija da će MM ovaj mjesec dobiti sve zaostatke i da ćemo od sada pa na dalje biti bez brige hoćemo li imati šta jest i pit, istog bi trena progovorila na njemačkom.
Važnije od jezika je imat šta jest i pit. Meni, koja se ne cijenim dovoljno.