bas to. lako je kad imas jednu rijec u nominativu, al kad imas recenicu u kojoj je barem 50 posto rijeci na engleskom malo je teze da sve budu u nominativu. a tek kad ih se deklinira meni to pregrozno izgleda. to je za mene nakaradno i silovanje jezika. zato sam sretna sto hrvatski izrazi postoje i sto tamo neko gore ipak pazi na to da oni postoje. u svakodnevnom govoru koristim engleske, a u neformalnoj pisanoj komunikaciji najčešće pišem po vuku.
Mrzim ubacivanje engleskog i antipatični su mi ljudi koji to rade jer mi ostavljaju loš dojam, ostavljaju mi dojam osobe koja poriče vlastiti identitet a pokušava progurati nešto što je modernije. Uglavnom baš ne volim to. . Ko što je Zdenka rekla, moramo njegovati svoj jezik.
Ja bi rekla i dijalekt. I volila bi da se od naše djece u školi ne traži isključiva upotreba književnog nego da se uči kao predmet a naša djeca da pričaju onako kako pričaju. Na taj način pojedini dijalekti vjerojatno nebi izumrli.
Zanimljivo, nisu dobre ni stare riječi ni nove, ako su hrvatske.
Još mi je zanimljivija čudna poveznica između sitosti i engleskog, odnosno gladi i hrvatskog jezika.
U svakom slučaju, postrojavam se uz nenormalne. Meni hrvatski jezik jako lijepo klizi iz usta, a pogotovo iz pera, to jest tipkovnice.
Pročitah na brzinu postove i slažem se sa Zdenkom.
Ne volim pretjerano kroatiziranje (i ono nije uvijek ni moguće, recimo u jednom je vrlo prodavanom medicinskom udžbeniku revni lektor šok nazvao krvotočnim urušajem, naravno da su i autori i studenti umrli od smijeha, i za očekivati je da izraz nikad nije prihvaćen).
Ono što mi smeta puno više od upotrebe tuđica je nepoznavanje pravopisa. Teško mi je vjerovati da generacija moga posinka (20 g.) zna savršeno na engleskome napisati baš svaku riječ koju znaju upotrijebiti i u govoru, a ne znaju razlikovati -č i -ć i -ije i -je u pisanju, i nemam opravdanja za to.
Kod mene je kao i kod ivarice.
U svakodnevnom govoru koristim sto mi se koristi, to u neformalnoj komunikaciji. Pismeno isto. Ako je neformalno, onda je ono sto je svakom razumljivo, pa sto god to bilo. U formalnoj govorim hrvatski, ali nisam prijateljica vatrozida. Osim ako ne pricamo o, recimo, pozaru.
Informaticki izrazi na hrvatskom me uglavnom zbunjuju. Iako se izuzetno dobro sluzim kompjutorom (pardon, racunalom ), ako mi netko podvali Prozore (!) na hrvatskom, onda ne znam gdje mi je glava, a gdje rep.
Netko je spomenuo da je jezik živ i da se mjenja. Da, slažem se ali ja kada sam otvarala temu mislila sam isključivo na ovo grozno forsiranje stranih riječi. Pobogu zašto meeting room ako može soba za sastanke?
Nisam doduše ni pristalica hrvatskog iz ranih devedesetih - zrakomlat, dalekovidnica i sl.
Po mom mišljenu ako se izuzmu neki stručni izrazi - ovo sve drugo mi liči na pokondirenost.
pinky, tebe je teško ne primijetiti, ima te puno na forumu.
A Green Room, da malo čekiramo šta ima novoga u Green Roomu, mislim da je to čak bilo na HRT-u?
A što je s našim celebritijima, umore se puno skačuć po eventovima...(više neg ja skačuć pinky za vrat )
Ili na forumu malo refrešam stranicu, apdejtam podatke, bacim pogled na kakav interesantan topić..onda
skočim malo do kakvog mola vidjet šta ima..downloadam si kakvu mjuzu..ajme koliko toga ima...
Ne znam zemlju za koju je ovo točno... Pa naše sad izvlače iz Libije, nije baš bastion demokracije, zar misliš da svi Hrvati govore jezik koji se govori u Libiji (ne znam koji je njihov materinji). Odakle ti info da bi za dolazak i poslovanje u stranoj zemlji nužno morao znati jezik te zemlje? U, recimo, internacionalnim korporacijama di se seliš svakih 4 godine s jednog dijela svijeta u drugi, ako si na direktorskom položaju - Rusija, Kina itd. - pa sad tko bi svladao sve te jezike, sve da je i lingvisitički genije, ne bi stigao ništa od upravljanja i poslovanja radit osim učit kinesko pismo. Plus, neka ostane nešto kruha i prevoditeljima, neka i oni nešto rade, iako nam je eng., de facto, postao lingua franca tj. to je današnji esperanto.
Ja sam primjer tih anglizama, mene u RL-u skontalo (nik - koji je izraz za to ispravan) po korištenju riječi "default". To i ina33 nizanje. Na poslu sam službenija, ali forum nije posao. Vatrozid itd. - kroz to bi se bilo teško probijati. Onu riječ elektronešto to uopće ne znam što je, to bi morala guglat, ili bi autor maila morao atačirat svoj neki glosar ili pitat druge kolege stila psst, što mu to znači? Anglizmi su nas zasuli kako se prevaljuje na nas svijet kapitalizma, tj. zasuli su cijelu svijet - markting, IT itd.
Doduše, definitvno je čudno kad me MM pita da li da attachirati napiše s č i ć i kako da napiše neki pojam - obično je "rješenje" ma ostavi u italicu.
Kao što je nekad bilo hoch govoriti njemački - Krležini tekstovi. Možda će ovo jednog dana biti i naša povijest?
Mislim da je (onako, čisto laički) za hrvatski jezik gora nepismenost č i ć i ije i je, i konitinuirane borbe pravopisa ne će i neće zadatci i zadaci, nego anglizmi, ono... dođe ti, valjda, da odustaneš od svega i samo stisneš F7 za kontrolu pravopisa....
Malo karikiram, ali više od anglizama (koji utječu i na mene i na MM-a zbog posla), mi bode oči, ne mogu reći baš smeta, ali ono, zapara mi oko ta neka osnovna ije i je i č i ć nepismenost na hrvatskom.
Do prodora anglizama je došlo i promjenom društvenog uređenja, pogotovo u ekonomiji, jer smo imali jednu vrstu ekonomije i ekon. teorije, a sad je krenula sva sila termina suprotnog sustava koji nije iz našeg organski izrastao, nego smo imali tsunami. Isto tako marketing, isto tako PR, a IT je pokorio sve, cijeli svijet, i nešto veći jezici se tu bolje drže (franc, njemački), nego ovi manji od par milijuna ljudi.
Ja mislim da nas engleski neće baš pokoriti, nasilno hrvaćenje mi je koji put nespretno, kao i svi ti pusti anglizmi (ruku na srce, njih ne primjećujem toliko, ja sam fakat time preplavljena), ali gore mi je od toga što se konačno u zemlji od 4 mlijuna ljudi ne mogu složiti je li ne ću ili neću, i mislim da je to jednako loše, kao i anglizmi, pa onda se samo pojačava taj cijeli kaos oko toga kako se nešto piše.
U stvari, najbitnije mi je u svemu da se ljudi razumiju, da komunikacija nije opretećena i ne moraš se probijati kroz šumu čudnih izraza, pa dok sve to shvatiš treba ti vremena.
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 00:28
X
Ovo potpisujem. I u tom svjetlu pitam - kad se koristite tuđicama, jeste li sigurni da vas svi razumiju? Generacija vaših roditelja? Neka starija rođakinja iz manjeg mjesta? Djedovi i bake? Nisam baš sigurna. Meni je ovakva pretjerana uporaba engleskoga kakvoj svjedočimo svakodnevno svojevrstan oblik diskriminacije dobrog dijela stanovnika Hrvatske koji ne zna engleski. I opet, jedno je kad je riječ o privatnoj komunikaciji, ali kod nas to više nije dio samo razgovornoga jezika.
Hrvatske riječi nam trebaju upravo stoga da bismo se razumjeli!
A pitanje neću ili ne ću, zadaci ili zadatci više je političko nego jezikoslovno. Ni jedno nije ni točno ni netočno. A traži se samo dosljednost u primjeni. S druge strane, topić (i slične pokondirene tuđice) je primjer čistog neznanja, opće (ne)kulture. No kad ne bismo htjeli biti tako "in", ne bismo se ni sramotili, jer bi nam dovoljna bila tema.
Kad se raspravlja o jeziku, trebalo bi gledati malo šire, ne samo iz vlastite perspektive. Hrvatski standard je mišljen da nam služi svima, bez obzira na dijalekt/narječje/sociolekt/idiolekt/žargon kojim govorimo, cilj mu je da se međusobno razumijemo. Hrvatski (pre)zasićen anglizmima baš i ne ispunjava tu svoju svrhu.
Ina33-niz.
Par primjera iz marketinga (što bi to bilo na hrv.?).
Jedan di je super nastao pohrvaćeni (ali lokalni izraz) - create buzz - napravit šušur (da se o nečemu priča). Super mi je termin i sučelje, primjerice.
Svijet marketinga ne funkcionira na standardu. Na standardu jako malo ljudi uopće govori, a marketing se obraća ljudima u njihovim svakodnevnim situacijama, nekom prosjeku ili nekakvim nišama (evo, ni to ne znam kako bi rekla, a možda je to OK i već sraslo s hrvatskim)?
Evo, meni više od anglizama, recimo, smeta taj standardni jezik koji je u brojnim (neslužbenim) situacijama neprirodan - notoran HNK-ovski stil glume "Ti ni ne znaš tko sam ja" itd. Ali, to sve više nestaje, koliko shvaćam, i probija se taj "svakodnevni govor", što god to bilo.
E, a ljude iz Dalmacije onda smeta što je "svakodnevni govor" zagrebački, pa da su samo "glavni redikuli" u crtićima Dalmatinci, i da je jedini glavni lik koji govori splitskim Popeye, a svi drugi govore u ZG slengu, tj. splitski govor je rezerviran za lika "prvu pratilju", a nikad za glavnoga.
Pa me onda nerviraju igračke za djecu koje imaju krive naglaske - avion itd.
Hoću reći da "hrvatski jezik", kao i svi drugi, je nešto živo, što se svaki dan mijenja, svakog sigurno nešto smeta u njemu ili tretmanu njega. I OK su mi stavovi da se zaštiti, ali ne po cijenu stručnog i svakodnevnog nerazumijevanja (primjer "elektronešto"). A pomoglo bi da se i dogovore oko pravopisa, smanjilo bi razinu konfuzije. Ako su se mogli Nijemci dogovoriti oko scharfes S-a, onda ni to ne bi trebalo biti takav nepremostiv izazov.
Pa neću (ne ću) baki govorit o firewallu itd. To nju niti ne zanima. Znam ja da je pravilno i jedno i drugo - ne ću i neću itd.. U jeziku brojnosti 4 milijuna plus dijaspora, smatram da postojanje dvije varijante i sva ta vitičasta kompliciranost - što spada u dosljednost skupine A, a što u dosljednost skupine B samo dodaje na vatru konfuzije i neznanja, i iako su sigorno ta dva sustava izašla iz ljubavi prema jeziku (valjda), ne rade mu dobro.
Pa kad se jezikoslovci oko toga ne mogu dogovoriti i puštaju da ih i oko ne ću i neću politika dira, onda sam i ja labavija u strogosti prema svom "defaultu" i "firewallu".
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 00:51
Jezikokslovci bi, prema meni, trebali biti primjer, a kad su se oni zapetljali u svoja neću i ne ću, onda mi je malo čudno da se čude nama koji ćemo napisat neču ti doč na fejs. Karikiram, naravno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 00:54
Evo, ja znam što je elektroskupnica koju je spomenula puntica (vidim da se svi osvrćete na taj primjer pa da ne ispadne da je to nešto što je tamo neki čudak smislio). I naš glavni informatičar tako piše i govori. Dakle, riječ dolazi iz struke, pa ako struci nije mrska, zašto bi bila nama "laicima". I vjerujem da će s vremenom biti sve češća u uporabi. I uručak je mnogima bio smiješan pa ga sad već posvuda ima.
elektroskupnica = mailing-lista
uručak = handout
Iskreno, oba su mi totalno smiješna, i uručak (vuče na ručak i doručak), a ovaj elektroskupnica bolje mi je da šutim. Elektroskupnica mi je stvarno razine zrakomlata i onoga... samokrijesa i brzoglasa i hitroreza.
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 01:00
Naravno, o ukusima se ne rasrpavlja, a konačni test će bit koliko će to zaživjeti i hoće li bit uspješno kao tipkovnica i sučelje.
Preplavljen si anglizmima onoliko koliko dopustiš da budeš preplavljen (i meni je to struka pa nisam preplavljena-jer jednostavno ne želim biti
preplavljena i više volim svoj jezik od onog kojeg sam studirala) i želim i
da moje dijete govori što više hrvatski, a što manje neku čudnu mješavinu hrvatskog i engleskog.
I draži mi je zrakomlat od npr. posearchaj si malo. Imaju i Nijemci Hubschrauber za helikopter, pa šta.
I pisanje č i ć (miješanje) me toliko ne smeta, jer ostaje u okviru
hrvatskog. Nisu svi nešto puno čitali, ili jako dobro pazili na satu
Evo, ako je glavna svrha jezika tj. komunikacije da te netko razumije, a ne jezična čistoća i ljepota, mislim da me na mom poslu sutra nitko ne bi razumio da napišem "svima u elektroskupniku šaljem uručak". Možda bi me razumjeli za par mjeseci, za koju godinu, ali sutra ne, a zvala bi me šefica i pitala što mi je, što sam to napisala. Iskreno, elektroskupnik i uručak ne bi razumjela niti generacija naših baka i djedova, niti moji mama i tata, za ovaj skupnik bi možda mislili da je to neka sklopka. Dakle, njima bi bilo svejedno je li hrvatski izraz ili eng. riječ, a na poslu me ne bi razumjeli.
Znači, propustila bih osnovnu svrhu komunikacije (po meni je to prenošenje poruke, a ne kreiranje novih riječi).
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 01:22
Odnosno, moj je primarni interes da me ovi kojima govorim razumiju, a ne jezik kao takav (nije mi to posao, a ne znam jesu li uručci i elektroskupnici neka sreća - fali mi tog uvjerenja da je to super).
I što je to konačan test, i gdje on počinje i gdje završava? Jezik se neprestano stvara i mijenja.
Ovo vrijeme teške korupcije u Hrvatskoj ne ide na ruku onima koji žele u Hrvatskoj više hrvatskog,
a manje engleskog jezika. Kad dođu
bolja vremena, bit će i više prostora i više sluha za hrvatski. Bit će mislim manje stava "ne bi mi smetalo
ni da propadne."
Mene taj konačan test toliko ne zanima. Meni je u fokusu da me danas i sutra razumiju. Konačnim testom i kovanjem / prevođenjem i brigom o širenju upotrebe riječi neka se bave jezikoslovci (kad razriješe ne ću i neću, tj. možda da prihvatimo obje varijante - i eng. i hrv. - šalim se, ali ono... je li normalno postojanje više standardnih varijanti pisanja? Možda je, ali meni se to ne čini normalno i dobro).
A, nota bene, nema veze korupcija i spominjanje hrvatskog jezik. Odnosno, meni se čini upravo suportno, ali to je sad već politički stav ili fakt, ne znam procijeniti. Misim na kreatora hitroreza.
Tj. jedno s drugim nema veze, niti su bolji ovi koji inzistiraju na hrv. , ili ovi koji puštaju anglizme, to nema veze s korupcijom.
Kako nema veze, korupcija je ogromna (bila, nadam se), ljudi su ogorčeni, poduzeća u kojima se
najviše kralo počinju s Hrvatski(a,o), ljudi traže izlaz iz loše situacije, zaziva se MMF, nema se
povjerenja u hrvatsko bilo što..i to uistinu nije plodno tlo niti za zadržavanje postojećeg fonda
hrvatskih riječi a kamoli za kovanice.
Jer, strani kapital trenutno rula u Hrvatskoj.
Ma daj, nemoj pretjerivat - anglizmi imaju veze s korupcijom? Tj. nije propast hrvatske ekonomije uzrokovao engleski jezik, nego će prije bit da je hrvatska ekonomija uzrokovala propast hrvatskog jezika.
Kako se očuvao onaj neki dijalekt ladin, koji se priča u sjevernim djelovima Italije? Vjerojatno je u tome udjela imalo i to što su i ekonomski opstali, imali dobro vodstvo, i, u krajnjoj liniji, možda i sreće.
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 01:51
Ne razumiješ me. Ne kažem ja da je engleski jezik uzrokovao propast hrv. ekonomije, već da je propast hrvatske
ekonomije bila vrlo plodno tlo za prijem anglizama.
Naravno! Ekonomski jači jedu slabije, u svim aspektima. Sad treba probat obrnut trend, i sumnjam da će ga obrnut samo jezikoslovci. Tj. važnije od jezika će bit da nam je ekonomija ok, ako ekonomija bude OK, moći ćemo se s više mira bavit uručcima i sličnim stvarima. Ali, nekako... ne ulijeva mi povjerenje evo samo taj aspekt nedogovora oko ne ću i neću. Da ćemo se konsolidirat (hrv. riječ - pregrupirati?) i krenuti dalje u nekom (zajedničkom) smjeru.
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 01:55
Tako je, ekonomija (privreda) je ključna. Ali koliko je do nas, mislim da bi se trebali
truditi da barem u svom okruženju koristimo hrvatske riječi, gdje možemo.
Misliš na gospodarstvo ?
Posljednje uređivanje od ina33 : 24.02.2011. at 02:08
Cure, a kakva je situacija sa školama, s obzirom da vrijede dva pravopisa?
Naša cura je još mala pa stvarno nemam pojma kako to u praksi funkcionira, a zanima
me.
Tko određuje kojeg će se pravopisa u školi pridržavati?
Ravnatelj/ravnateljica? Svaki profesor/profesorica hrvatskog jezika za razrede kojima
predaje? Ili?
U vrijeme mojeg školovanja nisu postojala takve dvojbe niti je bilo puno izraza iz
informatičkog područja (učili na Orlovima...sredinom 80-ih).
Posljednje uređivanje od Teica : 24.02.2011. at 02:24
Bolje ne pitaj...
Mi smo s našom školom zadovoljni, ali taj cirkus s pravopisom smo imali već nekoliko puta.
I smeta me kad djeca od učiteljice čuju riječi kao što je npr. kompjutor ili još gore "komp" (pa moj sin kaže "Zar se taj uređaj ne zove RAČUNALO?" i time na sebe navlači ružne poglede, ne samo druge djece....
***
Nisam sve čitala, ali evo ovako - mi možemo puno napraviti odgojem djece - učeći ih hrvatski jezični standard (ili standard + govorni jezik s elementima dijalekta, kako to najveći broj ljudi i radi).
Isto, u svom poslu trebali bi se truditi koristiti tuđice što manje. Svojoj djeci govorim da tuđice koriste ljudi koji ne znaju pravu hrvatsku riječ, dakle to je problem NEZNANJA, a ne velike pameti ! A nisam jednom nastradala od vlastite djece ako se i meni zalomi koja tuđica ili se ne snađem dovoljno brzo (rekla sam jednom da kuhinjski ručnici imaju lošu perforaciju pa se ne mogu lijepo trgati i našla se u nebranom grožđu kad su me djeca prozvala da prevedem tu riječ "perforacija"... )
Mislim da su zapravo najveći problem mediji - puno različitih ljudi misli da može raditi novinarski posao (i lektorski), pa nas sa svih strana zasipaju neprevedenim ili poluprevedenim izrazima.
Svojevremeno sam čula (ne znam je li istina) da nekoliko zemalja tipa Finska, Izrael i Slovenija imaju državne komisije za jezični standard koje se bave time da osmišljavaju vlastite riječi za tehnološke novotvorevine... To mi je simpatično. Mi svi govorimo CD (compact disc) a Slovenci ga uredno zovu ZGOŠČENKA. To nije jedini primjer. Ali u našoj zemlji tradicionalno više vrijedi sve što dođe preko granice, pa i riječi i izrazi.... To je problem mentaliteta i nepoštivanja vlastite kulture.
Dok netko ne smisli štogod pametno i to ozakoni (a ne kao ovi naši jezikoslovci koji se mlate oko pravopisa već godinama - interes vrti svijet) ja ću se truditi imati jezični standard na umu u svakoj prilici i odgajati djecu da budu jezično osviješteni, koliko najbolje mogu.
Odlično da si dala baš ovaj primjer. Što je "krvotočni urušaj" naučila sam prije desetak dana, kada je moj prijatelj, kardiolog, objašnjavao da je šok upravo to, urušavanje krvotoka. Nisam sigurna da će taj termin zaživjeti u medicinskoj praksi, ali je činjenica da u sebi nosi više informacija nego šok.
Što se tiče elektroskupnice, privitka, poslužitelja, itd. i na mojoj mreži je to prihvaćeno i u svakodnevnoj je upotrebi.
Zrakomlat mi nije baš jako draga riječ, ostajem radije kod helikoptera, ali se pitam po čemu je gora od chopper.
Drago mi je da je Peterlin uvela slovenski u diskusiju. Slovenci svom jeziku pristupaju bez kompleksa manje vrijednosti koji je primjetan u odnosu prema hrvatskom jeziku.
Porijeklo elektroskupnice stvarno ne mogu dokuciti. Kako god da je okrenem, razmisljam o elektricnoj energiji, sklopkama i strujnim krugovima. :/
Ja sam jedna od onih koja podržava hrvatski jezik, odnosno što manje korištenja stranih riječi i kratica u našem svakodnevnom, a pogotovo službenom govoru.
A dok se sjetim naših vrlih televizijskih i radijskih novinara....
Već ste napisali hrpu primjera, ali jedna stvar meni nije jasna... kada krivo govorimi ili čak pišemo nazive naših mjesta.
Najbolji primjer je na izvještajima HAK-a svakodnevno - "čvor Kraljevački Novaki je zatvoren" (na potezu od Zagreba prema Varaždinu).
Mjesta se zovu KraljeVEČKI Novaki, kao i Sesvetski KraljeVEC, a ne KraljeVAC. Zanimljivo je da promentni znak obavještava o čvoru Kraljevečki Novaki, a tabla HAC-a o radovima ima napisano Kraljevački Novaki.
A u službenom govoru, moram priznati da pola toga ne razumijem ili mi ide jako na živce: utility, FYI, ASAP, lider, brain storm,....ne mogu se svega niti sjetiti.
Baš sam neki dan bila na jednom okruglom stolu i ostala sam iznenađena jezikom koji su naši saborski zastupnici, predstavnici ministarstava i raznih fondova koristili u predstavljanju programa.
Jasno mi je da danas manje više svi govore strane jezike( i sama ih govorim dva), ali i dalje mi nije jasno da koristimo toliko tuđih riječi u našem jeziku.
....
Teice, službeno je na snazi još uvijek pravopis iz 1996., 4 izdanje Babić-Finka_moguš, ali se već nekoliko godina u školama primjenjuje Školski pravopis ( Sanda Ham i suradnici). S tim školskim pravopisom ja nisam na "ti", ne koristim ga i radim po ovome gore navedenom. Također, jasno i glasno mi je to dopustio moj savjetnik, treba samo biti dosljedan u primjeni. To i radim, to tražim i od djece. Tako da kod mene još uvijek važi: domaći rad, domaća zadaća, ali i domaći uradak :D
Privitak i poslužitelj su (postale) uobičajene riječi (meni su to dobri primjeri), elektroskupnik i uručak nisu, uručak bi kod nas neki znali što je (prevoditeljski odjel), a elektroskupnik ne bi znao, mislim, doslovno nitko.
Sad, je li pitanje samo toga da ti se uho privikne ili ne, činjenica je da se na nešto ne privikne i da to odumre s odlaskom konkretne politike (pučanstvo, samokrijes, brzoglas, zrakomlat i ne sjećam se više koji je bio pokušaj za televiziju... a, dalekovidnica), a nešto ostane živjeti (izvješće, Europa).
Koja će bit sudbina elektroskupnika i krvotočnog urušaja, vidjet ćemo.
Inače, to ne bi trebao biti osobni izbor svakog profesora, ravnatelja i sl. To određuje Ministarstvo. Dakle, preporuča se koristiti taj Školski pravopis, ali nije krivo ako se još uvijek "držimo" 4. izdanja. Osobno, većina moje djece piše "neću" zajedno, a ne odvojeno, zadaci, a ne zadatci; po meni bilo bi samo kontraproduktivno to im ispravljati kao netočno, jer se oni time služe dugi niz godina, odmalena tako uče, kao i ja, na kraju bi sve pomiješali i ne bi naučili puno!A uostalom to i nije netočno ako se zna koji je pravopis još uvijek služben. Po meni ispravno je držati se jednoga i biti u tome dosljedan. Npr. ako mi učenik napiše grješka, onda nema u drugoj rečenici pogreška ili vrednovanje. Drži se jednoga, dakle: grješka, pogrješka, vrjednovanje ili greška, pogreška, vrednovanje.
Najnovije vijesti sa stručnog skupa na kojem sam nedavno bila ( iako na porodiljnom) kažu da će Splitsko sveučilište tražiti da se na svim fakultetima i za sva zanimanja uvede predmet Hrvatski jezik. Tako bi možda i bilo kakvih pomaka u nepismenosti naših učenika, kad bi mu i profesor iz geografije ispravio new York u New York! Ovako mi je većinom trud uzaludan...
Peterlin, Zdenka
Svaka je na mjestu.
Ja bih rado da zagovornici anglizama i drugih tuđica barem prihvate činjenicu da ako se već tim riječima koriste, da bi ih trebalo prilagoditi hrvatskome sustavu. A u hrvatskome sustavu ne postoji ch za č (attachment), ne postoji w (web, software, download) itd. Ali tim istima koji vole tuđice jednako je mrsko pisati atačment, biznis, cunami, mejl. I meni je, ali zato radije odabirem hrvatsku riječ gdje god je to moguće. Pa su mi je daleko draži privitak, e-pošta, uručak i elektroskupnica.
S druge strane, prihvatili smo džez, lazanje, kul itd. Dakle, jasno je da je riječ o neutemeljenom otporu prema novome i drukčijemu.
Može li mi tko objasniti, od zagovornika tuđica, zašto je internet bankarstvo (tu bi se, ako ništa drugo, barem morala pisati crtica između dijelova složenice) bolje od internetsko bankarstvo? Ili internet stranica od internetske stranice? Prve inačice (da, meni je i to sasvim normalna hrvatska riječ!) nisu u skladu s tvorbom riječi u hrvatskome jeziku, druge jesu, ali su druge znatno rjeđe od prvih
Činjenica je da se maćehinski odnosimo prema svojemu jeziku. Dobrim dijelom tome pridonosi što se danas svatko laća pisanja i prevođenja. Pa kad ne znaju kako bi preveli nešto s engleskoga, ostave to u izvornome obliku umjesto da u dogovoru sa strukom donesu odgovarajuća rješenja. Protok informacija danas je iznimno brz, no to nije izgovor da se ne pronalaze odgovarajuće zamjene za strane riječi. Niti to znači da se baš svaka riječ mora zamijeniti hravtskom, pogotovo ako je ona već uvriježena u hrvatskome jeziku.
Stalno se prozivaju jezikoslovci. No ne može sav teret biti na njihovim leđima. Ako se struka ne uključi u rješavanje poteškoća s nazivljem, ne može biti dobrih rješenja niti će ona zaživjeti. Ali to sam ponovila već nekoliko puta pa neću više.
Dodatna je poteškoća što mislimo da više vrijedimo ako pokazujemo svoje "znanje" engleskoga. A kao što je Peterlin rekla, iza toga se zapravo skriva neznanje ili u najmanju ruku linija manjeg otpora.
Netko je spomenuo ladino. Mali jezici/dijalekti opstaju jer se o njima vodi briga, jer ih se poštuje. To se ne može ostvariti ako im se niječe svaka mogućnost imenovanja novih pojmova.
nemam ništa protiv samo razmišljam...zar studenti koji dođu na fakultete ne bi trebali već od prije poznavati pravopis, pa koji god da znaju, dobro je?
a ne znaju. nepismeni su. ja mislim da se pravopis treba naučiti u osnovnoj školi, u srednjoj raditi na izražavnju, pisanju seminara ili čega već, a na faxu to već znati. ja se nekad stvarno ne mogu načuditi kad vidim ljude koji su završili fax a ne razlikuju č i ć, a da ne govorim da ne znaju napisati tekst od pola stranice koji ima glavu i rep?! kako je to moguće?
Zaporka nije novitet i nije novouvedena riječ. Npr. šezdesetih godina 20. st. postojala je u bankama štednja uz zaporku (račun - štedna knjižica nije bila na ime nego se prilikom dizanja novca morala navesti ta zaporka), i nije bilo drugog izraza za to, a svakako nije bio sprd.
Jezik mora pratiti razvoj tehnike i tehnologije, nove riječi nastaju, neke stare se gube. I Šulek je u 19. st. stvarao nove riječi jer se pojavila potreba za njima. Neke su uspjele i zadržale se (kisik, dušik, ugljik), neke nisu (smrdljik).
[QUOTE=Freja;1823922]Svaka čast, Smajlich! Nadam se da će moje dijete u školi dobiti učiteljicu/profesoricu poput tebe. [/QUOT
Freja, hvala ti!
Da, zaporka je nije novotvorenica, već oživljenica. Dakle, nekad je već postojala i koristila se, a onda se vratila u aktivni leksik.