Bolje ne pitaj...

Mi smo s našom školom zadovoljni, ali taj cirkus s pravopisom smo imali već nekoliko puta.

I smeta me kad djeca od učiteljice čuju riječi kao što je npr. kompjutor ili još gore "komp" (pa moj sin kaže "Zar se taj uređaj ne zove RAČUNALO?" i time na sebe navlači ružne poglede, ne samo druge djece....

***
Nisam sve čitala, ali evo ovako - mi možemo puno napraviti odgojem djece - učeći ih hrvatski jezični standard (ili standard + govorni jezik s elementima dijalekta, kako to najveći broj ljudi i radi).

Isto, u svom poslu trebali bi se truditi koristiti tuđice što manje. Svojoj djeci govorim da tuđice koriste ljudi koji ne znaju pravu hrvatsku riječ, dakle to je problem NEZNANJA, a ne velike pameti ! A nisam jednom nastradala od vlastite djece ako se i meni zalomi koja tuđica ili se ne snađem dovoljno brzo (rekla sam jednom da kuhinjski ručnici imaju lošu perforaciju pa se ne mogu lijepo trgati i našla se u nebranom grožđu kad su me djeca prozvala da prevedem tu riječ "perforacija"... )

Mislim da su zapravo najveći problem mediji - puno različitih ljudi misli da može raditi novinarski posao (i lektorski), pa nas sa svih strana zasipaju neprevedenim ili poluprevedenim izrazima.

Svojevremeno sam čula (ne znam je li istina) da nekoliko zemalja tipa Finska, Izrael i Slovenija imaju državne komisije za jezični standard koje se bave time da osmišljavaju vlastite riječi za tehnološke novotvorevine... To mi je simpatično. Mi svi govorimo CD (compact disc) a Slovenci ga uredno zovu ZGOŠČENKA. To nije jedini primjer. Ali u našoj zemlji tradicionalno više vrijedi sve što dođe preko granice, pa i riječi i izrazi.... To je problem mentaliteta i nepoštivanja vlastite kulture.

Dok netko ne smisli štogod pametno i to ozakoni (a ne kao ovi naši jezikoslovci koji se mlate oko pravopisa već godinama - interes vrti svijet) ja ću se truditi imati jezični standard na umu u svakoj prilici i odgajati djecu da budu jezično osviješteni, koliko najbolje mogu.