Da probam ukratko:
1. nazivi za glasove otvornik i zatvornik su jasniji, prozirniji: otvornici nastaju tako da zračna struja prolazi kroz potpuno otvoreni govorni aparat, bez zapreka; zatvornicima nešto zatvara, priječi slobodan put (vjerujem da je djeci tako lakše);
2. otvornici su ujedno i samoglasnici, dakle, mogu "stajati" samostalno, nositelji su sloga; zatvornicima treba potpora, dolaze uz nešto (zato, npr. abecedu ili kratice izgovaramo a, be, ce...);
3. neki zatvornici također mogu nositi slog (npr. samoglasno/slogotvorno r - samoglasnik, ali ne i otvornik!)
Riječ je o pokušaju usustavljivanja nazivlja. Dakle, glasovi se dijele na otvornike i zatvornike, a kad je riječ o slogovima, razlikujemo samoglasnike (nose slog) i suglasnike (moraju stajati uz samoglasnik).
Kako u školi rade podjelu riječi na slogove, nemam pojma. Govore li i tada o otvornicima i zatvornicima? Je li to sad još teže djeci, također ne znam, ali znam da je studentima lakše s otvornicima i zatvornicima kad moraju opisivati kako koji nastaju.






Odgovori s citatom