 |
|||
Sanja prvotno napisa
Čitam topic o KC i MPO i ne mogu vjerovati koliko često ljudi pišu Božija, Božije...
Ili velikim slovima riječi koje bi se trebale pisati malim, npr. nazivi religija.
Nije li "Božije" srpski?
baš kao i "dečije"?
Upravo čitam jednu knjigu na srpskom, i stalno se ponavlje "božije".
Je, Jennifer, srpski (mislim da i u Bosni tako kažu).
Ali često vidim da ljudi govore/pišu hrvatskim, a rabe taj nesretni i nepotrebni "i".
"Default" je osnovna postavka necega, ili kako se to obicno radi. Ljudi izraz cesto koriste umjesto npr. automatski.
Mene bode u oči naslov Žena od pomorca.
Može li ono od otpasti?
ne ispravljamo pravopisne ni gramatičke pogreške korisnicaMene bode u oči naslov Žena od pomorca.
Može li ono od otpasti?
svakome njegovo znanje i pismenost na čast
žena od pomorca, pa tako se govori u Dalmaciji, ne?
baš će neka Dalmatinka reći pomorčeva žena
Ali gramatički je neispravno jer u ovom slučaju prijedlog od označuje da je žena građena od pomorca.
a dobro, Bože moj, našle se žene od pomoraca da skrate vrijeme dok im nema mornara kod kuće
gramatički ili ne
pravilno je pomorceva zena bar ja mislim mada ruzno zvuciMene bode u oči naslov Žena od pomorca.
Može li ono od otpasti?
Žena pomorca bi isto moglo. Mene isto bode u oči, ne volim kad naslov teme ima gramatičku ili pravopisnu grešku, nakon toga ni ne otvaram tu temu
ne
Sve X.
Upravo tako, a još me i "štrecne".
Gle, gle, jezičnih li purista!
Treba li Hrvatskoj Zakon o zaštiti jezika?
Potaknuta temom na pdf-u škola: Ići u nehrvatsku školu (u Hrvatskoj) http://forum.roda.hr/threads/76930-I...u-(u-Hrvatskoj) odnosno raspravom koju sam ja tamo - bez puno uspjeha - pokušavala udaljiti od trenutnih osobnih izbora/preferencija na širi društveni kontekst postavljam pitanje trebaju li Hrvatskoj konkretne administrativne mjere u cilju promicanja, zaštite i očuvanja hrvatskog jezika?
U usporedbi s nama (geografski, demografski i jezično) bliskom Slovenijom, njenim odnosom prema slovenskom jeziku moj je dojam da se Hrvatska vrlo nemarno da ne kažem maćehinski odnosi prema hrvatskom jeziku. Slovenija primjerice ima zakon o slovenskom jeziku: http://www.uradni-list.si/1/content?id=50690; unutar Ministarstva obrazovanja SI postoji Služba za slovenski jezik: http://www.mizks.gov.si/si/delovna_p...ovenski_jezik/ te je u Sloveniji samo strancima omogućeno pohađanje "stranih" odnosno međunarodnih osnovnih škola (što je bio kamen spoticanja na gore spomenutoj temi)
Osim Slovenije i Poljska, Estonija, Francuska, Irska, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka.... imaju zakon o zaštiti svog jezika.
Hrvatski jezik u Republici Hrvatskoj zaštićen je Hrvatskim Ustavom. Članak 12. Ustava govori da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik. Na toj se rečenici zaustavljaju i skrb i briga i zaštita koju Republika Hrvatska pruža jeziku svojih građana.
Mnogi strahuju i pribojavaju se što će se dogoditi ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju jer se otvara pitanje položaja hrvatskog jezika u EU, te položaja hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj.
Paradoksalno, ali što se tiče položaja hrvatskog jezika u EU, stvar je čini mi se poprilično jasna. Hrvatski postaje 24. službeni jezik Unije. Problem nastaje u vezi položaja hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj gdje je puno toga nedefinirano.
Mislite li da treba poduzimati konkretnije mjere/aktivnosti u zaštiti hrvatskog jezika?
Da, treba.
A prije toga treba joj jednoznačni pravopis.
Uf, ti odmah u sridu
Ovo s pravopisom je, po meni, stvarno skandalozno. Dok nema jednog pravopisa za jezik s par milijuna govornika, ništa od velike teme zaštite jezika. Pa tako... dok se oni svađaju hoće li bit ne će ili neće, ja si uzimam pravo drlabit po anglizmima, bez da osjećam stvarno moralno uputno da me iko od jezikoslovaca po tom pitanju dubi. Baš me zanima hoće li se ikad i kad će se suglasiti... i što će tada ostat od hrvatskog.
Po meni, prije nego što jezikoslovci počnu prstom upirat u govornike jezika, trebaju pogleda u zrcalo i jedni u druge i postić' konsenzus o tom pitanju. Dok god to ne naprave - oni su onako... za zabavne rubrike novina koji se samo onako zovu kultura, ne mogu ih svatit ozbiljno.
Posljednje uređivanje od ina33 : 05.11.2012. at 11:39
Ovako nabrzaka, mislim da treba, ali i da ne bi bio puno od pomoći, jer ljudi (pogotovo mlađi) većinom vole preuzimati
anglizme i pohrvatiti ih ili ne-dok se ne promijeni stav u glavi i hrvatski jezik većinski počne voljeti i cijeniti,
mislim da nema zakona koji će to postići. Mislim da je tu potreban nekakav općedruštveni konsenzus, kojeg mislim,
trenutno nema.
I potpis pod Peterlin glede pravopisa.
Posljednje uređivanje od Dijana : 05.11.2012. at 11:41
Po meni, mladi vole nešto dokučivo. Ovo s dvije vrste pravopisa, može ovako... ako si pripadnik ovoga, ili onako, ako si pripadnik ovoga... jednostavno nije dokučivo i nije prijateljski prema govornicima jezika koji bi se i trudili poštovat pravila nekog pravopisa. Jednostavnije je onda odustat, od proučavanja i pamćenja 2 seta pravila, i koristiti se jezikom tehnologije, koji je brži, i onda imamo ono što imamo.
Nemam problem sa statusom hrvatskoga jezika u Hrvatskoj, ni u EU, nemam problem ni s time da svatko pohađa školu koju hoće i na jeziku na kojem hoće, ali imam problem s hrvatskim jezikom među hrvatskim državljanima od kojih je većina polupismena pa, indirektno, imam problem i sa školama.
Vremenom sam se navikla nepismenost na forumu, u sms porukama, na FB-u (ali je uvijek uočim), a pogotovo kad neke novinarske, intelektualne ili ine zvijezde imaju polurazumljive statuse ili komentare. Inače, novinarstvo je moja mladenačka ljubav i smatram da, ako itko, onda novinari moraju biti pismeni, ali iluzije su mi se razbile i kad sam uvidjela da studenti novinarstva u velikom broju uopće nisu pismeni (radila sam s njima). Ili kad nedostatak pismenosti vidim uočim kod nastavnika i učitelja. Koma mi je i kad sam vidjela kako obrazovani čovjek na doktoratu iz društvenih znanosti piše "socijologija" i tako to.
Znam da većini to ne smeta, ali meni to uvijek bode oči, šta ću.
Nekako svi, svaka nova generacija odraslih, voli prebacivati odgovornost na mlade....
Nek se usaglase sto je to hrvatski jezik, tj. sto treba stititi pa nek stite i zakonom i mačem.
Pa sad... ne znam baš je li u sridu ili uUf, ti odmah u sridu...
Mislim da nam ne treba nekakvo bijesno usaglašavanje da bi umjesto neke engleske riječi pod normalno upotrijebili hrvatsku, npr. u duhu ovog foruma
nikad mi nije bilo jasno zašto se piše npr. "co-sleeping", umjesto "zajedničko spavanje" i još masu stvari.
E, slažem se.
jer je kraće i često lakše razumljivo. tamo gdje bi trebala upotrijebiti 5 hrvatskih riječi, upotrijebiš jednu ili dvije strane i sve je jasno.
npr. texting = slanje sms poruka. a i to je tek udomaćeni anglizam.
u mojem poslu npr. hrvatska terminologija skoro uopće ne postoji. tamo gdje postoji, često se radi tek o djelomičnom prijevodu engleske riječi, i/ili te izraze nitko živ ne razumije, ili ne postoje kratice koje se inače pretežno koriste.
Ja sam na tragu onog što kaže Zuska; mene osobno je zastrašila jedna poznanica koja mi je prošli tjedan počela pričati o palatalizacijama ije je blablabla odnosno kako je taj dio svog udžbenika savršeno naučila napamet. Ako je jezik matematika, onda ona zaslužuje peticu, ali jezik nije matematika.
Možda je to vama normalno, ali dopustite mi da kažem da u Kanadi nismo nikad učili engleski na taj način, nego su se trudili u školi nam gajiti ljubav prema pisanoj riječi, ne prema pravopisu kao setu pravila koje treba naučiti nego kao dio onog što te čini pismenim, ne samo puko čitanje nego i razumijevanje, korištenje onog naučenog. Mi smo već u drugom razredu (dakle, sa 7 godina) imali svi mape za kreativno pisanje gdje smo radove koje smo napisali (ne nužno na zadanu temu) skupljali. I tako svake godine do 8. razreda.
Dakle, ne mislim da nam treba zakon nego nam treba sustavno riješenje i preokret u načinu na koji koncepiramo svoj jezik i načinu na kojem ga prenosimo na nove naraštaje. Možda ne bi škodilo imati državni ured za jezike, kao ovaj primjer kolokvijalno nazvanu "policijsku službu za jezik" (koja zapravo to nije).
Pa... power point je, što se toga tiče, format koji ne odgovara niti njemačkom. Ne znam kako je kod njih situacija, ali mi se čini da ne postoje naši problemi - em je veća zemlja, više govornika, a složili su se oko pravopisa.
Ti bi se trebali onda prvo na svoje okomit i neka se fino dogovore oko pravopisa jezika za 4+ milijuna govornika.... na način da bude 1, a ne eventualno još 3 pod-struje, što bi se "prodalo" kao bogatstvo jezika - po meni više pravopisa to nije.
I... poznavajući naše okruženje, brijem da se ta služba ne bi niti mogla ustanovit - vjerojatno bi se pokefali ovi "ne ću" i "neću" oko fotelja u toj službi. Tako da... ne bojim se jezične policije, na žalost.
Ajde dobro još taj co-sleeping, al kad čitam o koslipanju, bondanju, srčanju, mejlanju..nastavite niz, neminovno se gubi hrvatski jezik, a rađa nekakav hibrid.
Meni bi bilo super da postoji neka služba (usuglašena, dakako) poput one (za interne upotrebe) na HTV-u gdje možeš postavljati pitanja i oni ti odgovore. Ona ista služba koja nam uvijek ispravi riječ "porod" u "porođaj"
Da, tamo i ja znam pogledati.Meni bi bilo super da postoji neka služba (usuglašena, dakako) poput one (za interne upotrebe) na HTV-u gdje možeš postavljati pitanja i oni ti odgovore. Ona ista služba koja nam uvijek ispravi riječ "porod" u "porođaj"
Mislim da konsenzusa ni na jednu temu neće biti (osim, evo, EU - tu smo postigli konsenzus) dok je zemlja rascjepkana 50-50 između desnice i lijevice, tako da je ova tema... stvarno čisti filozofski kutak, kako ja to vidim. Ono, iskreno ja bih se šokirala da se donese jedan pravopis u nekih tipa 10 godina. U međuvremenu ostaje F7 za spellcheck i nada u bolje sutra.
Za ljubitelje hrvatskoga jezika preporučam knjigu "Riječi s nahtkasna i kantunala" od Nives Opačić, ja je čitala prošlo ljeto i uživala, riječ je o jako zanimljivim esejima.
Evo kratak opis sa Superknjižare:
"Nova knjiga Nives Opačić, neumorne promicateljice hrvatskog jezika koja već desetljećima sustavno razgrće hrvatske jezične magle i rješava naše jezične sumnje, sigurno će razveseliti ne samo one koji od pisanja i govorenja žive nego i sve one koji jednostavno ne žele biti neodgovorni i ravnodušni prema vlastitu jeziku. Opsežna, aktualna i zanimljiva, puna izvrsno napisanih priča o riječima te nadasve korisna - sve se to, posve opravdano, može reći za novu knjigu profesorice Nives Opačić."
A evo i jedan jako zanimljiv blog na kojeg treba škicnuti s vremena na vrijeme
http://bujicarijeci.com/
Uživajte!
Posljednje uređivanje od Zuska : 05.11.2012. at 13:39
Meni se Opačićka jako sviđa - da sam ja vlast, na nju bi delegirala odluku o jednom pravopisu i "jezičnu policiju".
Veeeeliki potpis!
Moram priznati da sam bila itekako šokirana kad sam na fakultetu shvatila koliko je mojih profesora nepismeno.
Mislim da treba zaštititi hrvatski jezik, na neki način. Isto tako, slažem se s Peterlin da bi trebalo ujednačiti pravopis.
No, uza sve to, treba ljude opismeniti. Stvarno ne znam što se radi po tom pitanju u školama. Je li problem u učiteljima, programu ili naprosto nezainteresiranoj djeci? U svakom slučaju, muka mi je kad vidim s kakvom razinom (ne)pismenosti djeca završavaju gimnazije.Uvela bih nekakve jezične / pravopisne vježbe na SVE fakultete. Ne mora biti za ocjenu, ali se mora zadovoljiti kriterije.
:idealist:
Posljednje uređivanje od mishekica : 05.11.2012. at 15:55
Da, treba ljude opismeniti, ali kako kad ima učitelja kojima zapinje pravopis ... Bilo je već topica o tome. Djeca su također nezainteresirana, a često od roditelja nemaju pomoć i podršku jer i ovi ne znaju. Mislim da je internet i mobilna mreža (sms poruke) dodatno unazadio pismenost. Gnjavim svoje sinove da se ne smiju ugledati na ono što vide napisano na internetu (a sve češće se to odnosi i na tiskovine) nego ih učim da sustavno koriste pravopis. A onda se opet vraćamo na to - koji pravopis??? Skidam kapu profesorici hrvatskog jezika koja je mog mlađeg sina i cijelu njihovu generaciju uputila na pravopis i sustavno ih uči kako se time služiti, kao i rječnicima i drugim izvorima.Veeeeliki potpis!
Moram priznati da sam bila itekako šokirana kad sam na fakultetu shvatila koliko je mojih profesora nepismeno.
Mislim da treba zaštititi hrvatski jezik, na neki način. Isto tako, slažem se s Peterlin da bi trebalo ujednačiti pravopis.
No, uza sve to, treba ljude opismeniti. Stvarno ne znam što se radi po tom pitanju u školama. Je li problem u učiteljima, programu ili naprosto nezainteresiranoj djeci? U svakom slučaju, muka mi je kad vidim s kakvom razinom (ne)pismenosti djeca završavaju gimnazije.
:idealist:
Kad me doma pitaju djeca znam li ja njemački, kažem da nešto znam, ali da nisam pismena na tom jeziku (razumijem, mogu čitati, ali imam puno problema s rodovima imenica i glagolskim vremenima, pa se ne usudim pisati službene dopise i poruke iako mi je znanje jezika relativno dobro za neformalnu usmenu komunikaciju). Na hrvatskom i engleskom sam relativno pismena, ali ako nisam sigurna, provjeravam pravopis.
Na stranu nekoliko pravopisa... treba citati. Knjige. Mislim da je tako najlakse steci "osjecaj" za jezik.
Da. Ali s tim u vezi postoji mali problemčić, a taj je da su lektori gotovo iščezli iz pripreme knjige za tisak, a jezična kvaliteta se sve više srozava. U prijevodima (čak i lektoriranim!) sve češće se susrećem s doslovnim prijevodima engleskih fraza (pa tako imamo "najbolji film ikad" i slične nebulozne tvorevine), a s gramatikom hrvatskog jezika imaju problema i prevoditelji i mnogi pisci koji pišu na hrvatskom jeziku. Već je skoro normalno da se ne razlikuju "kći" i "kćer" (pa i kod nekih vrlo uvaženih književnika je to uobičajeni feler).
O lošim izdanjima dječjih slikovnica da ne govorim. To mi je još i najgore, jer baš djeca su ta koja uče iz knjiga, a danas imaju idealnu priliku da nauče krivo, "jer tako piše u knjizi".
Jedan primjer koji me nedavno zgrozio nalazi se u udžbeniku hrvatskog jezika za 2. razred osnovne škole (izdanje Školska knjiga, ne znam napamet broj stranice
Uglavnom - ja sam u svoje doba učila pravila hrvatskog jezika i stjecala osjećaj za jezik i stil čitajući knjige. Danas to više ne bi tako lako išlo. Čitati, to da, prvenstveno klasike i kvalitetne prijevode (koliko ih još ima), ali ne smije se ni ono što je pročitano uvijek doslovno preuzeti kao pravilo.
Da, prije je bilo jednostavnije - znala su se pravila, i nije bilo sve te brze komunikacije, a danas srozavanje ide iz tri područja - nije gotovo prebacivanje znanja, iz jednog sustava (komunizam) u drugi (jako puno utječe na leksik tipa marktinga, ekonomije), imaš jako propulzivne i brzo mijenjajuće industrije (IT, nije to kao inženjerstvo nekad), imaš političku podjelu zemlje na dva pola (desni-lijevi, vidljivo u svakom segmentu koji se tiče obrazovanja - ne ću i neću), imaš globalizaciju i nove medije koji zahtijevaju sažetu komunikaciju.
Zato mi se čini da je baš potreban konsenzus i svjestan napor - a nema toga, ali ima puno lamentiranja i "taborenja" oko jezičnih pitanja.
Inače, ja sam na stranu deskriptivnih gramatika i uvijek će me iznervirati one "duhovitosti" "Mogu na WC? Ne znam, probaj", ali ne na način da pravila nema.
Ljudi sve manje čitaju, ovo što čitaju čitaju na način spuštenih kriterija (novinarstvo stila "Severina ima novu frizuru"), engleski je svuda.
Kad smo kod jezičnih struktura "najbolji film ikad", meni je notorna Peppa Pig crtić i doslovni prijevod "as good as" formi.
Tako da... Mislim da možemo puno lamentirati, ali da nam treba nacionalni konsenzus, ne na način istupa ovaj jezikoslovac... pa istupa ovaj jezikoslovac... pa je ovaj izdao svoj pravopis, pa onaj, pa daju intervjue i slično.
Uživam u Hrvatskom radiju i njihovim pričama za djecu - tad tek, u biti, skužiš kako je predivan i pun taj jezik. Opet, neki hoch-purizam i gluma stila HNK, ono "ti ni ne znaš tko sam ja" - to mi se ne sviđa. Tako... ja pokušavam naći nešto što mi se sviđa pa izložiti dijete tome - ako netko ima kakvu preporuku, dajte.
Sve ovo potpisujem. I dodajem, po ne_znam_ni_ja_koji_put, kako me strašno smeta pogrešna uporaba bi/bih.Da. Ali s tim u vezi postoji mali problemčić, a taj je da su lektori gotovo iščezli iz pripreme knjige za tisak, a jezična kvaliteta se sve više srozava. U prijevodima (čak i lektoriranim!) sve češće se susrećem s doslovnim prijevodima engleskih fraza (pa tako imamo "najbolji film ikad" i slične nebulozne tvorevine), a s gramatikom hrvatskog jezika imaju problema i prevoditelji i mnogi pisci koji pišu na hrvatskom jeziku. Već je skoro normalno da se ne razlikuju "kći" i "kćer" (pa i kod nekih vrlo uvaženih književnika je to uobičajeni feler).
O lošim izdanjima dječjih slikovnica da ne govorim. To mi je još i najgore, jer baš djeca su ta koja uče iz knjiga, a danas imaju idealnu priliku da nauče krivo, "jer tako piše u knjizi".
Jedan primjer koji me nedavno zgrozio nalazi se u udžbeniku hrvatskog jezika za 2. razred osnovne škole (izdanje Školska knjiga, ne znam napamet broj stranice
Uglavnom - ja sam u svoje doba učila pravila hrvatskog jezika i stjecala osjećaj za jezik i stil čitajući knjige. Danas to više ne bi tako lako išlo. Čitati, to da, prvenstveno klasike i kvalitetne prijevode (koliko ih još ima), ali ne smije se ni ono što je pročitano uvijek doslovno preuzeti kao pravilo.
Što se tiče prijevoda, žalosno ali istinito, ponekad je prvo što kažem o nekoj pročitanoj knjizi da sam iznenađena kvalitetom prijevoda.
Kao, wow, nije bilo doslovnog prevođenja fraza, prevedeno je u duhu hrvatskog jezika.
Audio knjige u izdanju Medus biro d.o.o. (posuđujemo u knjižnici):
- Andersenove bajke (čita Dubravko Sidor)
- Grimmove priče (čita Dubravko Sidor)
- Priče iz davnine (čitaju Dubravko Sidor i Mira Bosanac)
- Mali princ (to se ne sjećam tko čita, ali isto netko od stare generacije spikera Hrvatskog radija)
- Poštarska bajka
Ima i za veću djecu lektire u audio formatu (nisam posuđivala, vidjela sam na polici u knjižnici): Alkar, Duga, Crni mačak... Evo tu poslušajte: http://medus.hr.lin6.c-a.hr/?page_id=22
Inače, ima Hrvatska knjižnica za slijepe gomilu tih audio materijala (moja mama je član već par godina jer više ne može čitati, pa imam popis jer joj ja uglavnom naručujem, inače mi uopće ne bi palo na pamet) ali mislim da se tamo ne može upisati ako nemaš dijagnozu (smetnje vida ili disleksija). I to su uglavnom kvalitetne snimke - čitaju glumci i spikeri, ne bilo kako.
Da se samo nadovežem - moja mama i svekrva jako prigovaraju hrvatskom jeziku u domaćim sapunicama i općenito tv produkcijama. Žene su doma, obje imaju smetnje vida pa su prisiljene gledati domaće serije jer teško čitaju titlove. Kažu da je to katastrofa - da često ne mogu razumjeti ni hrvatski jezik.
Dijelim mišljenje kad je u pitanju sinkronizacija animiranih filmova - rijetko koja valja.
Inače, kad je radio u pitanju, tu situacija (još) nije tako loša, pogotovo HR1,2,3 i Sljeme. Kod ostalih ima svega, nisam uvijek oduševljena, ali ne slušam puno radio (uglavnom u autu) pa nemam baš dobar pregled.
Nemojte me kamenovati zbog ovog što ću napisati - meni se sviđaju te nove jezične tvorevine, hendlanje, mejlanje, lajkanje itd jer uvode novu dimenziju u uštogljeni književni jezik.
Volim kad ina33 napiše polu engleski post pa mi treba 5 iščitavanja prije nego shvatim što je pjesnik htio reć.
A da sam polu-pismena, jesam. Što ću, tako je u mojim krajevima. I ne smeta mi to. Jezik je znanost, pa ostavljam književni jezik onima kojima je to struka.
Čuj, to su ti dvije različite kategorije... Jedno je govorni jezik (danas je ovdje hendlanje, mejlanje i slično... prije 100 godina bile su riječi tipa nahtkasl, cajtungi, šlafrok i slično, opet iz pretežno korištenog stranog jezika).
Književni jezik trebao bi biti čist. To NIJE jezik foruma i ulice, to čak nije ni jezik novina, to je jezik ozbiljnije literature - udžbenika, stručnih knjiga i lijepe književnosti.
Izraelci imaju čak poseban ured koji za sve novotvorevine izmišlja riječi u duhu hebrejskog jezika. Nisu ni Slovenci puno drugačiji - kod njih se cd zove "zgoščenka", tv serija se zove "nadaljevanka" ili "nanizanka", čak se i tepih (njem. Teppich) zove preproga. Daleko smo mi od toga, ali naš mentalitet nam nikad neće dozvoliti da imamo tako nešto. Mi uvijek mislimo da je nešto tuđe odmah i bolje.
x. Forum nije mjesto za službeni jezik, barem meni nije. Isto tako, meni to nije film ili kazalište, sve što je preuštogljeno meni je dosadno i neprirodno (ako se ne radi o klasičnim prestavama), zato smo i otkazali HNK pretplatu, sjećam se da smo MM i ja na kraju s jedne predstave tog hoch (književnog) jezika u neprirodnom kontekstu izašli, dosta nam je bilo.
I u literaturi (beletristika) se dozvoljava svakodnevni jezik.
U službenoj komunikaciji ne - ne pišem niti ja službeno "mejlnut ću" ili takve stvari... doduše, ne pišem niti ono... zaboravila već ono nešto elektroskupnik itd. jer mi je primaran motiv komunikacije da me primatelj razumije, a ne da tešem jezik, a mojim primateljima bi zazvečalo u ušima na te kovanice jer kod nas ne žive, plus ne bi me razumjeli.
Jezik može živjeti i u dijalektima i u uličnom/forumskom jeziku, ali od današnjeg "filozofiranja" na temu ne će i neće, ljudi ne znaju č i ć, ije i je, jednostavno... toliko je demotivirajuće istraživati u koju ćeš gramatiku gledati, barem meni, a mogu mislit djeci. Hrvatski jezik i pravopis ispada nešto nedokučivo, nesavladivo, neprilagođeno današnjem (brzom) vremenu, ono, ispada da trebaš biti mr.sc. za napisati dopis.
Peterlin, hvala na linkovima!!!
Slažem se s navedenim tvrdnjama.
Čitala sam neku knjigu o domaćinstvu, čini mi seU jednom mi je trenutku došlo da pošaljem dopis izdavačkoj kući i tražim objašnjenje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom