I ja sam mislila da nemam uvjete, ali na kraju pas (mali pas) se savršeno uklopi u uvjete i čudiš se kako si mogao živjeti bez te ljubavi u psećim očima.

Koza je, naravno previše. Peterlin ti je dala dobar savjet: odvedi je negdje da vidi da životinje nisu ono što ona misli, nego i kakaju i treba čistiti i treba se itekako brinuti o njima.

A što se tiče rasprava, tek ste počele. Dolazi vam teško razdoblje ,kad su oni pametniji od roditelja pa treba na vrijeme odlučiti kako da rasprave budu konstruktivne. Treba slušati i pokušati naći kompromis, shvatiti da nam djeca postaju ljudi sa svojim JA i da njihovi stavovi neće biti isti našima, a istovremeno ih naučiti da smo mi još uvijek glavni u odlukama. Jako teška misija.

Moj je stav da djecu koja odrastaju treba uvažavati ako želim da i oni uvažavaju moje potrebe i mene. Razgovor, ali ne prodike, i primjer. Ako se osjećaju ugodno i sigurno, bit će lakše. A da će se ljutiti, hoće. I spominjati Plavi telefon, isto hoće. I pakirati se da idu noni jer ih roditelji na razumiju, isto hoće.

Dok je međusobne ljubavi svi se ti sukobi daju riješiti. No, ti si napisala da se ona ne kaje iako je pogriješila. No, nije tako, ona smatra da si ti pogriješila. Probaj ući u njeno mišljenje, ona ima daleko manje iskustva. Pa nisi tako davno bila dijete, sjeti se. I roditelji su pametniji, pronađi način koji će vrijediti za vas, smireno, bez svađe, ali ne tutorski.

Samo lako je pisati, puno toga u praksi ne ide tako lako. Ponekad pomislim kako je lako dok su mali, pa makar se budila x puta i nosala cijeli dan, što je to prema buđenju njihovog JA. I balansiranju na bujici njihovih probuđenih hormona.