J isto mislim da je definitivo najpametnije što je moguće manje pratit koliko je prošlo od zadnjeg podoja. Moja osobna teorija je jaako jednostavna. Moj organizam zna šta može a šta ne može i ako dojim mlađe na zahtjev a starije kad se meni čini razumnim, dakle, kao da mlađeg nema, onda mlijeka i masnog i nemasnog ima dovoljno. Inikakva vaganja nisam nikad prakticirala. Ako dijete izgleda zdravo, onda i je zdravo. Znam da ovo zvuči kao da ne brinem, ali meni se jednostavno svako dramatiziranje čini nezdravijim za dijete i od opcije da danas nije imalo dovoljno ovog ili onog mlijeka. Ako nije bilo danas, sutra će bit jer vjerujem da moj organizam osjeća moju djecu i neće dozvolit da budu gladna. Uz ovo naravno potrebno je da se mama zdravo i razumno hrani. Ne važem ni sebe ni djecu. Moj mlađi je s 4 mjeseca kod pedice imao 8 290, a rođen s 3550, a stariji s 14 mjeseci 11 kg. Mene pedica nije vagala, pa nemam taj podatak. I ja starijem dam sad sam ujutro, jer mi se čini da mu je to dovoljno, iako on još uvijek nekad pita i po danu. Ali ja mu ne bih čeđće davala ni da nema bracu. Nekako mi je bitno da mu sika nije utjeha i ljubav, jer to dajem na druge načine. Sika je hrana. Na kraju krajeva, ja svo troje svoje djece jednako volim i tješim, i ovog od 9 godina i ovo dvoje malih.