Aaaa, ovca_ pa cestitam! I N cestitam konacni zavrsetak dojenja, bas joj je trebalo
Ona ima skoro 6, zar ne?
 |
|||
|
|
|||
Aaaa, ovca_ pa cestitam! I N cestitam konacni zavrsetak dojenja, bas joj je trebalo
Ona ima skoro 6, zar ne?
Dizem prastaru temu mojom novom nedoumicom.
Imam sina od skoro 3g,koji je dojio cijelu moju trudnocu do odlaska u rodiliste. Tamo sam ostala tj.dana,a on jos nekoliko kod bake. Dakle tih 2tj.je bio prekid,ali ne i njegovo odvikavanje . Kad me je vidio prvo mi je mazno rekao:"mama,ja sam jako gladan na ciku!".
Dogovorili smo se da bebac mora prvi papati,jer ne jede ni cokolade,ni banane kao on,ali .. To je cesto njemu tesko provesti u praksi..Tu krece nadmudrivanje,uvjeravanje,skretanje paznje itd.
No,mOje pitanje (s obzirom na nestrpljivost obojice) je da li je potrebno prati dojku izmedu podoja njega i novorodenceta?
Zdravi su zasad obojica,ali stariji ide u vrtic,a ima i karijes,pa brinem za novorodence.
Dojke sam oprala iza starijeg djeteta.Sony prvotno napisa
Želim ti puno sreće i strpljenja, nama na žalost nije pošlo za rukom.
Nastojim,ali ta minutica je njima vjecnost.
Imas pravo,nije lako,ali cilj mi je izdrzati jos malo da se ne razvije ljubomora.
Sony, mi smo funkcionirali tako, kad je seka pocicala on je imao što je ostalo
Samo se drži toga, kad skuži da je tako ili nikako pristat će na uvjete, nije baš baš mali da ne kuži
nakon tandema koji je trajao oko tri i pol godine mogu ti reći da to nije nikakav mehanizam koji će spriječiti razvijanje ljubomore
ljubomora je prirodna i potrebna, bit će je sad ili kasnije
nemoj imati plan oko toga čemu služi tandem, mislim da bi te to moglo samo iscrpljivati i voditi preispitivanjima koja ti sada ne trebaju
uživaj, pa kako i do kada bude
tehnička strana: nisam prala dojke između podoja ni kada su bile kasnije nešto boležljikave
ali nije bilo karijesa, to bi ipak trebalo srediti
moje su podijelile gljivice u ustima nakon desetak dana, ali je i lako otišlo
Taj moj 3god.cicoljubac ima trenutno popravljene sve zubice,ali mu stalno propadaju prednji gornji. Stomatolog kaze da je to cirkularni karijes zbog nocnog dojenja (bocicu,ni dudu nismo nikad ni kupili),ali o tome sam sve procitala na drugom topiku...ovaj bebac ima 12 dana,i nema zube(iako se moj najstariji sin rodio s 2.jedinice dolje!!).
A ljubomora..hmmm... Vec je tu,samo da se ne rasplamsa..
Neki dan sam vam se zalila(ali na krivom topiku)pa cu ponoviti ovdje. Moj trogodisnjak je u ova 2,5mj tandema pojacao svoj interes za dojenjem. Imam dojam da i danju,a osobito nocu doji cesce od novorodenog brata. Bebacu to ne smeta i napreduje predobro,ali ja sam luda od njegovih stalnih zahzjeva. Ako ga otvoreno odbijem,ili pokusam zabaviti drugim ili nudim zamjenu reagira dosadnim cviljenjem. Ponekad je i iskreno tuzan,sto me redovito slomi..
Zbog svega odlucila sam prekinuti njegov 3g staz. Najavljivala mu to puna dva tj,i prije 5 dana obustavila mu dojenje.
Kroz dan ima par krizica,uspavljivanja i budenja su prave krize,ali nocu oko 02h je rat..
Kad se mogu nadati da ce odustati ili barem smanjiti intenzitet dramatiziranja (jer se bojim da cu ja popustiti)?
Bog zna sto me ceka ove noci...
Prosle dvije noci,plakao po pola sata,pa zaspao do jutra. Nasli smo kompromis da drzi ruku na dojci,kao da on cuva ciku.Ovu noc spavao do jutra u komadu. Ujutro me odmah trazio uz komentar da nije on zaboravio ciku nego je hti da se ja naspavam... Sunce moje malo!
Mislim da se smijem odjaviti s tandema,a dojit cu dalje samo svog tromjesecnog bucka.
Moj trogodisnjak je prihvatio moju odluku (polako i tesko,ali ipak je) da je on velik i da vise ne doji . Svidala mi se ideja o tandemu,ali je on dojio vise i cese od malog brace, uz zahtjeve na nemogucim mjestima.
Nocu imamo srcedrapajuce krize,a danju me testira npr.ovako: gleda me u oci i mazno kaze "mama, ja bi ciku.." pa napravi dramatursku pauzu,pa dopuni "cuvao rukom"!Racunam da je to samo prijelazno razdoblje,da je nuzno ii da ce biti kratkotrajno.
Iako je to bila moja zelja,ne osjecam se pobjednicki sretno, nego sjetno..
Pozz i pohvala za cure koje uspjesno doje tandem
Totalno sam privatizirala ovu temu,ali mi treba kao ispusni ventil. Mislila sam da smo okoncali 3g dojenje,ali borbi nije kraj... Moj cicoljubac me je 2x nadmudrio. Jednom je, sjedeci mi u krilu na plazi, znakovito strogim glasom rekao: "smiri se,smiri se" i brzinom munje skinuo badic i poceo dojiti. Drugi put dok je bio virozan i mazan,gurkao glavu malo po malo do dojke i sapnuo mi :"sada nitko ne vidi mama,daj mi samo malo".
Grizem se zbog odluke da okoncam dojenje,jer definitivno nije bio spreman!
Ali nema bas ni smisla ova 3tjedna mucenja baciti u vjetar,zar ne?!
Evo da ti se malo pridružim na temi, već 2 mjeseca namjeravam otvoriti sličnu, ali kad uspijem doći do vremena za forum odustanem i smognem opet snage za dalje... Nemam odgovor na tvoje zadnje pitanje, ali mislim da bi ovi cicoljupci ovisnici mogli i do 6. godine.
Kad sam prije 3 i nešto godine na Rodi prvi put čula za tandem i vidjela sliku dvoje dječice kako doji, bila sam totalno i ludo zaljubljena u ideju. Mislila sam da ću i ja. No, s obzirom da 2 godine od prvog poroda nisam imala menstruaciju ni ovulaciju, cicoljubac ovisnik je s 27 mjeseci ostao bez cice za uspavljivanje i noćno nacicavanje. Odmah sam ostala trudna, i sisao je za buđenje još nekih 2 mjeseca, ali onda više ja nisam mogla jer su me jako bolile bradavice (i općenito mi je bilo stalno muka). Ali i tada je to bilo svaki drugi, treći dan, i on skoro više nije ni znao sisati, samo me nekako navlačio i to smo skroz ukinuli.
Mislila sam da je to gotovo, iako je on sljedećih 7 mjeseci pričao da će on opet piti mlijeko kad dođe beba. I u prvih mjesec dana se zezao da bi on malo, pa bi stavio usta na bradavicu, ali nije baš ništa povukao. I tako se on još par puta zezao da pije, i odjednom je počeo piti i vući pošteno. Mislila sam, ajde neka mu poneki put, i onda je zadnji mjesec to postalo prenaporno: hoće za uspavljivanje, za buđenje, kad padne, kad je tužan, kenjkav, kad ga špotamo za ponašanje... sjedne na pod i cvili da bi sisao. Svaka situacija se pretvorila u "ja bi sisu". E dođe mi da....
Jučer ujutro se probudio i gura mi ruke u majcu iste sekunde. Velim ja njemu "Slušaj, ja sam ti mama, nisam ti ja samo sisa, reci mi prvo dobro jutro mama, kako si spavala, pusti mi majcu i ne navlači me". A on će: "Ne, ti nisi mama, ti si sisa. Siso, makni ruke s majce".
I tako... vjerujem da mu to puno znači, ali sam odlučila da mu ipak ne dam sto puta na dan kad god zacvili. Par puta kad sam mu dala u tim njegovim trenucima cviljenja sam se ja grozno osjećaja, jednostavno nisam htjela da taj tren sisa, i nisam mogla, nego bi mu nakon minutu rekla da je dosta i da ne može više. I tako, odlučila sam da nisam ništa odlučila. Tj. definitivno mu ne dam sto puta na dan, i cviljenje ćemo rješavati na drugi način, ali ponekad mu mogu dati. Joj, ne znam što bih ti rekla, i jesam li ti pomogla. Ali samo da znaš da nisi sama
E da, ako ti još možeš, možda ne morate skroz odustati, nego mu dati samo ponekad, nekoliko puta tjedno npr., ako on to prihvati. Daj mu neku priču zašto ne može češće, nego samo "u posebnim trenucima".
Ovisi kakvu djecu imate,neka će s lakoćom prihvatiti da samo nekad dobiju, ali neka su za sve ili ništa.
U svakom slučaju ključna je vaša odluka i morate čvrsto stajati iza nje.Ne samo pred djetetom, nego prije svega pred sobom. Morate se dobro osjećati s tom odlukom, koja god bila jer će bilo kakvu nesigurnost djeca osjetiti. Dosljednost je važna.
Jednostavno i jasno recite pravila- ne može više, smeta mi ili može samo nakon buđenja ili može samo za uspavljivanje...
Mi smo ukidali noćno s 2 godine, bilo je to 5 tužnih i nervoznih noći, ali nakon toga je bilo lakše. Stvarno nema smisla da je donjenje mučenje.
Držite se, cure, i javite kako ide!
Posljednje uređivanje od Mimah : 18.08.2013. at 12:11
Ja sam prekinula tandem kada je mlađa imala 6 mj a starija 3,5 jer me starija užasno iscrpljivala. Manja je dojila svakih 3-4 sata, kratki podoj i gotovo, dok je starija bila teški sisoljubac i ujednom periodu je došla do točke u kojoj je tražila dojenje bar jednom u sat vremena. Shvatila sam da tako više ne mogu. Sveli smo dojenje veće na "samo malo za uspavljivanje" i noću me nije tražila no danju se nije skidala s mene i u jednom trenu sam shvatila da ili mora prestati dojiti, ili je moram pustiti koliko god traži, pa tko preživi... Puštanje nije pomoglo, tako da smo postepeno ukidali dojenje - uvela sam pravilo "dojiš dok nabrojim do 5" (jedina metoda koja je upalila). kada je prihvatila ideju ograničavanja duljine podoja, izbacivala sam joj podoje (jedan svaki sat, pa svaka dva...). Bilo nam je teško, jer je njoj cica bila lijek za sve no kada sam shvatila da nema druge opcije, lakše sam podnosila njenu ljutnju i cendranja. S vremenom se privikla.
Dodat ću da je ona zahtjevno dijete pa su se tu poklapale i neke druge stvari, no gledajući unazad, mislim da sam to dobro odradila, da je taj postepeni prekid bio dobar kompromis.
Kod nas ovo s brojanjem nije upalilo. Ja sam isto rekla samo do 5, a on mi nije dao da brojim ja na glas nego da ce on brojati tiho u sebi. Kaf god bi rekla da je gotovo,on kaze da nije da je na 3,pa je tek na 4,pa je jos uvijek na 4...
Kod nas ovo s brojanjem nije upalilo. Ja sam isto rekla samo do 5, a on mi nije dao da brojim ja na glas nego da ce on brojati tiho u sebi. Kad god bi rekla da je gotovo,on kaze da nije da je na 3,pa je tek na 4,pa je jos uvijek na 4...Pa...
ja sam imala tandem koji je trajao negdje godinu i pol, i sve je funkcioniralo više-manje dobro. Sin je imao 2,5 kad se seka rodila, a ja sam već dosta prije njenog rođenja uspostavila dojenje na način da se cica samo u spavaćoj sobi, za uspavllivanje, eventualno noću, ali on se nije baš budio. Kad sam došla iz bolnice, par puta je tražio i ujutro, dala sam mu, ali to je nakon nekog vremena prestalo. A uspavljivali smo se prvo cica seka dok ne zaspe, a onda se okrenem njemu pa cica on. Strpljivo je čekao i bio je porpilično pun razumijevanja, ali moguće da je bio takvo dijete. On je prestao cicati sa 3,9 godina, jednostavno je par večeri za redom rekao da mu ne treba cica.
Ne znam, nisam imala nekih većih problema ni s njom, ni s njim, ni s odvikavanjima. Ja sam jednostavno dojila, postavila svoje granice gdje i kada se cica (kad su već bili stariji) i oni su to prihvatili bez problema. Ali nisam pokušavala prestati niti ih nagovarala da prestanu jer su veliki ili slično, samo sam napravila da dojenje niti meni ne bude naporno... bilo je u trudnoći (prvih mjeseci) grozota, ali stisnula sam zube i preživila, ostalo je bilo pjesma
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
