ja sam imala tandem koji je trajao negdje godinu i pol, i sve je funkcioniralo više-manje dobro. Sin je imao 2,5 kad se seka rodila, a ja sam već dosta prije njenog rođenja uspostavila dojenje na način da se cica samo u spavaćoj sobi, za uspavllivanje, eventualno noću, ali on se nije baš budio. Kad sam došla iz bolnice, par puta je tražio i ujutro, dala sam mu, ali to je nakon nekog vremena prestalo. A uspavljivali smo se prvo cica seka dok ne zaspe, a onda se okrenem njemu pa cica on. Strpljivo je čekao i bio je porpilično pun razumijevanja, ali moguće da je bio takvo dijete. On je prestao cicati sa 3,9 godina, jednostavno je par večeri za redom rekao da mu ne treba cica.
Ne znam, nisam imala nekih većih problema ni s njom, ni s njim, ni s odvikavanjima. Ja sam jednostavno dojila, postavila svoje granice gdje i kada se cica (kad su već bili stariji) i oni su to prihvatili bez problema. Ali nisam pokušavala prestati niti ih nagovarala da prestanu jer su veliki ili slično, samo sam napravila da dojenje niti meni ne bude naporno... bilo je u trudnoći (prvih mjeseci) grozota, ali stisnula sam zube i preživila, ostalo je bilo pjesma .