evo da malo opišem kako je to bilo kod nas, možda ti malo olakšam:

z je rođena kada je n imala dvije godine i pet mjeseci, dojila je cijelu moju trudnoću, puno, čak i kad je izlazio 'slani med' doslovce
dojila je i kad mi je puknuo vodenjak
čim sam se vratila iz rodilišta n je pitala cice
prvih mjeseci su cicale zajedno na način da sam prakstički stalno nekog dojila, uključujući noć kada je n dojila valjda 2/3 noći
nikako se nije umirivala
z je lijepo i nježno cicala, mislim da nikada nije bljucnula više od kovanice od pet kuna, podrignula bi nakon što bi pocicala
ono što je meni osobno bio problem je to da je z prvi mjesec dobila na težini oko 1400 g, ali nakon tog mjeseca uvijek minimalno
i bilo me strah
imala je dugo cjelodnevne grčeve i kakala rijetko, rijetko češće od jednom dnevno u tim prvim danima, a nakon dva ili tri mjeseca po par puta mjesečno
tandem je trajao tri godine, otprilike je završio neki dan
da sam tada znala da je z jednostavno drugačija od n bilo bi mi puno lakše, ali ja sam ih uporno uspoređivala
stalno sam se bojala da ona ne dobiva dovoljno mlijeka, da je zato tako sitna
ali ona sada ima nešto više od tri godine, nema 13 kg, a nožica je napunila 23, ajde kreće prema 24
zdrava je, vedra i vesela, para nam uši svojom stalnom deračinom

što se konkretnih dojilačkih savjeta tiče, uvijek sam se trudila da manja doji puno, na miru, da doji dok sama ne pusti cicu, a stariju da ne odbijam. tako nekako

dojile su zajedno dok se nisam potpuno 'utopila' pod njima, onda smo se ove jeseni oprostile od te prakse jer me pritiskalo jedno 35 kg, mene od niti dvadeset više