VBAC / CBAC - iskustva, savjete molim

[oka]

Moja priča sa prvog poroda bila bi identična tvojoj, opisi, dobra trudnoća, poslušna trudnica, strah, razočaranje i na kraju mučenja carski rez.
Tako da znam točno kako ti je i suosjećam sa tobom.

Drugi porod je bio nakon 2,3mj. i ukratko:

Nitko nije pratio moj rez (koliko ja znam), želja za VBAC bila je ogroomna kao i želja za borbom koja je počela nakon jednog CTG-a u 38 tjednu.
Nešto nije štimalo, svaki puta su nalazi bili drugačiji da bi nakon svakodnevnog vozanja po tri puta na ctg ipak pristala na hospitalizaciju.
Nakon jednog dana provedenog u bolnici u 39-om tjednu ctg ponovno nije bio dobar i točno u ponoć završila sam u rađaoni.
Nakon dugog objašnjavanja, nakon moje borbe za čim prirodnijim prokidaju mi vodenjak.
Do jutra bez dripa, a u 7 sati drip (ali lagani) i tako je počela moja savršena imitacija prirodnog poroda .
Trudovi su bili, pojačavali se, pa su morali samo mrvicu još dripa dati (nisam loše reagirala), hopsajući na lopti prikopčana ctg-om, uz masažu svoje sestrične i najbolje primalje porod je završio na stolčiću i sve je prošlo u redu.
Kao da nikad nije bio carski rez i nitko ga se nije niti sjetio.

Hoću ti reći da smo svi mi drugačiji i da se nemoj bojati.
Imaj nadu da bude sve u redu, brini se za svoje tijelo i slušaj kako reagira i ne mora baš uvjek završiti crno čega se mi i najviše bojimo.

Možda ipak naletiš na bolju ekipu i ljude (kao što sam ja), možda ipak
uspiješ roditi u normalnijim uvjetima i na ljudski način.
I to ti želim od sveg srca.