viky, potpuno te razumijem! moj lovro nije niti jednom uhvatio cicu!!! neće pa neće! od prvog dana kad su mi ga u bolnici donijeli na dojenje nije htio! plakao, vrištao, okretao glavu! onda su mi u bolnici rekli pa još nije došlo mlijeko, bradavice su tvrde, bradavice su uvučene (uopće nicu, tj. bile su prije trudnoće, ali cijelu trudnoću i sad su normalne) i nitko nije htio sjesti s nama da ga nagovorimo da proba! naravno, da su ga tamo hranili na flašicu. meni mlijeko nadošlo 3 dan u ogromnim količinama, izdajala sam se da se ne upali, ali on i dalje nije htio ni primirisati. kad smo došli doma izdajala sam se i time ga hranila, ali sam i dalje pokušavala na sve moguće načine, kad je gladan, kad nije gladan, kad je polugladan, kad je odmoran, kad je pospan... i ništa. probala i sa šeširićima, patronažna si je stvarno dala truda, ali jednostavno nije htio. tada sam već i ja postala nervozna pa su mi se bradavice počele uvlačiti čim bih ga približila cici, a komentari okoline su me još više deprimirali. na kraju sam odustala i odlučila izdajati i to je funkcioniralo neko vrijeme, ali on je trebao sve više, a meni se stvarala stalno ista količina , još mi se upalio madež na bradavici od izdajanja pa sam zbog toga smanjila izdajanje i mic po mic ode mlijeko... sve skupa jeo je moje mlijeko nekih mjesec i pol, od toga tri tjedna samo to, a onda uz adaptirano. bila sam stvarno u komi, plakala, nikad nisam čula da dijete ne zna/neće dojiti :? , ali eto to nam se dogodilo. nadam se da te nisam ugnjavila ovom pričom i valjda ćemo drugi put imati više sreće (i znanja)!