Ajd' baš lijepo od tebe.mama od formata prvotno napisa
Ono, mislim... skroz velikodušno od tebe što dozvoljavaš da se i on oženi nakon što si se udala za drugoga. A to da mu želiš sreću (a ne nesreću) me se toliko dojmilo da ostadoh bez teksta.
 |
|||
|
|
|||
Ajd' baš lijepo od tebe.
Ono, mislim... skroz velikodušno od tebe što dozvoljavaš da se i on oženi nakon što si se udala za drugoga. A to da mu želiš sreću (a ne nesreću) me se toliko dojmilo da ostadoh bez teksta.
mujice, može li još koji primjer ove tvoje fore? Naime, slutim da je jako smiješna, ali ja sam malo sporiji tip, pa mi ni tvoje pojašnjenje u zadnjem postu nije pomoglo da shvatim. Ajde please, možda kroz još tri-četiri ponavljanja......
Vertex, griješiš. To uopće ne treba biti smiješna fora. Ali nije niti bitno hoćeš li ti shvatiti ili ne.
Ali ako nas i ti izvjestiš o svojoj nesebičnosti, velikodušnosti i širini razumijevanja prema bivšima, rado ću ti poslati objašnjenje pp-om.
Posljednje uređivanje od mujica : 10.03.2011. at 14:40
Ja sam sad baš tužna što sam tako nebitna.
ja baš volim pročitati komentare od mujice
danas ne bih niti otvorila ovu temu da nisam vidjela da se on javio
ajd mujice, sad si tu neki nesentimentalni tip. ko da tebi ne bi srce bar malo zaigralo na dan udaje velike ljubavi iz mladosti
Ja i nisam imala neke velike, silne ljubavi ali bilo je dosta onih kratkotrajnih. I ne dira me uopće što je s njima, jesu li se oženili..ali ima nešto u onome što je ona kujica što piša napisala, uvijek imam osjećaj da su svi moji. Jel to bolesno?
Ni ja baš nisam imala neke duge veze prije MM. Zapravo je MM moja prva prava i ljubav i veza.
Jedino kaj sam imala jednog malog...Kao smo nešto bili skupa, pa nismo...Ja bila zatelebana u njega preko oba uha, dugo, dugo...Kad god bih se u nekog zaljubila, to je bilo samo zato da ne mislim na njega...A onda su prošle godine i popustilo me to. A tek kad sam upoznaa muža i spoznala što je to prava ljubav, ovaj mi više nije bio ni u malom prstu.
Mada ovog potonjeg imam i kao FB frenda i njegovu ženu i nismo u nekom posebnom odnosu, onako..u prolazu više.
Imam jedno dva-tri (tu sma računala i ovog prvog) za koje ne bih rekla što je meni ovo trebalo, a sve ostalo...
Posljednje uređivanje od ana.m : 10.03.2011. at 16:37
Pa ja te bivše uopće nigdje ne srećem (dakle jasno je da se nismo baš najugodnije rastali
Voljela bih znati za neke kaj je sad s njima, jesu li se poženili i to, onako čisto iz znatiželje, ali da bi me štrecnulo - ne bi.
Ja mislim da kad nekog stvarno voliš, da se to ne može samo tako izbrisati - to je uvijek pohranjeno negdje u nama i naravno da štrecne kad se sretnemo s tom osobom, uopće ne mislim da to znači kako manje voliš svog muža ili da tu osobu nisi preboljela već to je jednostavno tako, kao neki duh iz ormara. Ja ne bih tome pridavala neku pažnju kako su došli ti neki mali signali ljubomore tako će i proći
Potpisujem Malu Mimi.
Meni ovo napisano uopće nije duhovito nego više neshvatljivo.
Što ja imam kome dozvoljavati išta.
Drugo, htjela sam samo reći da nakon prvotne informacije da se oženio i dojma koji je to ostavilo na mene, nakon nekoliko dana se to potpuno promjenilo i ostavilo me skoro pa ravnodušnom.
I da, želim mu sreću, neću prije spavanja moliti očenaše za njegovu sreću, ali to svakako nije neiskreno.
Nisam htjela niti tebe niti bilo koga dojmiti.
mislim da se svi štrecnemo jer smo se nadali da ćemo tu bivšu ljubav sresti za tridesetak godina i otkriti da je cijelo vrijeme mislila samo na mene, da se iz tog razloga nije oženio, da mu je život izgubio smisao "te noći kad sam se udavala, a njega pijanog su odveli, njegovi prijatelji, vjerni psi, do jutra ga tješili da ima takvih milijun..." a umjesto toga on se oženio, sram ga i stid bilo!!
Pa ne mislimo baš svi tako..skroz suprotno.Ima puno odraslih ljudi koji nisu na ego tripu.
To bi tek bilo grozno!
Mislim da moraš biti teški psihopata ako bi uživao u tome. Mislim da većina nas koji ostave nekoga pogotovo ako je taj bio dobra osoba i ako nas je iskreno volio, ima osjećaj krivnje i grižnje savjesti veći ili manji.
trebala je biti šala, ali nije uspjela.
Mislim da izraz griža savesti nije baš pravi. Savest nas grize kad smo uradili nešto loše nekom dobrom ili nekome ko to nije zaslužio ili kad smo uradili nešto skroz glupo što je nekog povredilo.
Ostaviti nekoga jer ga više ne voliš, nije loše po tu osobu. Gore bi bilo držati je u laži i lažnoj nadi.
Ja imam jednog bivšeg jer sam i mm-a rano upoznala. Bilo bi mi drago čuti da se oženio i da je sretan,međutim čujem baš suprotno. On je mene zadnji put sreo trudnu sa prvim djetetom,išla sam na pregled,vilica mu je pala i nije uspio ništa reći. Poslije se nismo sreli,ali ja sam u kontaktu sa njegovom sestrom i veli mi da se mene ne smije spomenuti.Inače smo prijatelji bili od pelena. Bit će da sam ga dokrajčila
Doslovno 0 bodova. Moj ex se nije oženio još, ali dobio je sina i živi sa tom dotičnom ženom. Uopće me ne interesira njegov život, a čak smo se razišli u normalnim odnosima nakon 5 godina veze. Upoznala sam mu sina i nju u parku (on je bio sa njom) i ustvari me je neka toplina prošla kad sam skužila da se vole i da im je super.
Tko će vjerovati ili neće, ali baš mi je svejedno. Jedino za čim i danas drhtim je MM. Nekako me je zaobišlo to da me štrecne sreća bivšeg i neka mu je sretno zauvijek.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom