Draga Eva Maria, u nadi lijepih vijesti i da sve prođe dobro ~~~~~~~~~~~~~~
![]()
Draga Eva Maria, u nadi lijepih vijesti i da sve prođe dobro ~~~~~~~~~~~~~~
![]()
Eva Maria, nadam se da ćeš nam uskoro javiti sretne divne vijesti!
Točno razumijem kako se osjećaš... tako je i meni u zadnje vrijeme... Nije me strah bolova, trudova, ničeg što je prirodno vezano za porod.ne bojim se ni boli poroda nego lošeg završetka. Ma svašta mi prolazi, od toga da beba ostane bez kisika, ma svašta, sramota me i napisat. Ko da ludim![]()
Strah me samo ishoda... hoće li sve biti u redu s bebom i sa mnom. (Meni je beba na zadak pa je to pojačalo takve strahove jer znam da u bolnici i u našim okolnostima moj porod neće moći proći bez brojnih i velikih intervencija u slučaju vaginalnog poroda odnosno carskog reza.)
Posljednje uređivanje od Arya : 05.03.2011. at 19:18
Cure, evo mene doma!
Još je cervix nezrel, tvrd, nema trudova i zatvorena sam i poslali me kući..
Hvala na podršci, mogu reći da sam nekako mirna išla jutros i čak vesela.
Samo mi je u glavi bilo, danas ću grlit svoje malo pilence
Nisam čekala na red pa nisam ni stigla puno razmišljat, a na ctg-u sam se opustila slušajući otkucaje.
Al MM je napravio valjda 10 km po hodniku bolnice. Blijed, imao probavne smetnje, zbilja neznam šta mu je danas. Evo i sad leži sav iscrpljen
Previše mu se emocija i uzbuđenja nakupilo, a ja mu baš nemogu pomoć kad sam isto takva..
Uglavnom, imala sam par jakih jakih trudova popodne, bili su nepravilni, al jako je boljelo (to dosad nisam osjetila), i počela sam drhtat, ponako izvana i iznutra (neznam kako da opišem) ko da vibrira svaka stanica u tijelu, bila blijeda i znojila se, dlanovi.katastrofa. I u glavi pritisak.
Ajme, pa to nije od trudova, to je uzbuđenje, stres, panika..
Reko, moram disat, smirit se, pa ako su stvarno trudovi ja ću se tamo onesvjestit.malo sam hodala, disala, sjedila.. pa nije tako bolilo.
Onda sam legla i nekako zaspala. Probudila se nakon dobra 3 sata dubokog sna i sve je bilo u redu. Sad me malo hvataju kontrakcije al ne dajem im baš veliku pozornost.
Zbilja, moram vježbat to disanje jer puno pomaže, još samo da misli mogu usmjerit u neke druge stvari, lako bi ja to prebrodila.
Uh, jesam se raspisala,..
Sad opet idem u kadu, jer mi puno pomaže, baš opuštena izađem i idem u krevet.. I jedna vruća kupka za mm-apotrebno mu je ..
Posljednje uređivanje od Blekonja : 06.03.2011. at 00:01
Eva Maria, najbolje bi bilo da ti ništa ne misliš nego se samo opustiš i prepustiš - vidiš koliko nas je tu koji mislimo na tebe!
A ja ti stvarno ne pričam iz knjiga (iako bih, priznajem, voljela da nemam to iskustvo koje imam), trudnoću sam provela pod lijekovima (nažalost).
(To je bila prva tema koju sam otvorila na Rodi jer više nisam znala koga pitati.)
Ali, kad je porod krenuo, jedino u čemu sam bila je: porod
Sve drugo je jednostavno nestalo.
I zato ti kažem: bit će sve OK![]()
Posljednje uređivanje od Teica : 06.03.2011. at 00:37
hvala cure na podršci!!
Evo, fino sam se okupala i jurim u krevet dok sam još opuštena..
Želim vam laku i ugodnu noć!!!
PUSE SVIMA![]()
Napunili danas 41 tjedan
Sad samo šećemo, kupamo se i opuštamo ...
i čekamo
![]()
od 38. do 42. tjedna je termin, dakle sve je ok
samo opušteno![]()
i dočekali ste Eva draga... sad i mi samo čekamo... a hvala na lijepom vremenu, pa ćemo i mi šetati![]()
Ajme cure, sad i mene hvata panika, danas me zvao dr. iz bolnice da se javim sutra u podne na UZV, CTG, amnioskopiju ako bude moguća (jer prošli tjedan zatvorena do kraja), i da se dogovorimo sve oko poroda i da obavezno ponesem torbu..
pošto je beba veća i po zadnjem uzv-u mislim da će mi zaplanirati carski..
dok sam primila tu informaciju, neka me euforija oplela, a pošto sam već dva puta po 5 dana bila u bolnici, i oba puta se bez bebice vratila kući, ne želim da se opet tako desi..
i eto sad se preznojavam (kašljem jer sam prehlađena), sva sam crvena, lice, ruke, noge... mjerila temp 37.0, mjerila tlak 112/78 puls 99, mjerila šečer 4.2.... hvata me nakon te euforije od jutros, sada jeza i panika... tata mi govori ajde kak su svi tak češ i ti, a mene sada opliće strah žešči.. još k tome sam išla po neke namirnice jer moji nitko nije mogao i grčila se u dućanu s onim kolicima, ženska mislila da ću se porodit...
uplašena sam sada, i nekako se osjećam podjeljeno.. znam da opet bezveze paničarim, ali
više me možda hvata panika da ću opet bez bebe doći doma, nego samog poroda... a da me strah boli, to vam ne mogu opisati
nemojte mi se smijati sada, opet sam sve našrotala, al šta ću, kad ste mi vi jedine koje mi možete reći neku suvislu![]()
andynoa samo pozitivno, pozitvno i pozitivno! jedva čekam da nam dođeš sa svojom pričom s poroda!![]()
Sve ce bit ok, pa normalno da te strah! Al ja se ipak nadam da neces ic na carski nego da ces dobit svoje trudove i imati brz i lagan prirodan porod nakon kojeg ces se jos brze oporaviti.
Obavezno nam se javi sutra!
ja ni sama više ne znam što ide prvo, čep, trudovi, vodenjak ili drugačije... vidit ćemo sve sutra šta kažu ovi tamo...nije me toliko panika poroda, koliko da će me opet vratit kući bez bebača, već sam stvarno psihički zbog toga uzj.......
sad se stalno prešetavam po katu, legnem, ne mogu ležat, uzela sam 2 mg normabela pa čekam da počne djelovat... baš sam si neka nervozna...
popušila sam u zadnja 2 sata 4 cigarete što nisam cijeli dan... uffffff...
Potpisujem
Andynoa, uz tebe smo!
Pokušaj prestati pušiti dok si još kod kuće, posebno ako se sutra vratiš nakon pregleda. Bit će ti puno teže kada se bebica rodi i kada možda nećeš stizati praviti "puš" pauze. Bit ćeš još nervoznija. Učini to za svoje i dobro svog djeteta.
Sretno!
nastoj ozbiljno prestati, jer kad stignes doma, neces pusiti, em zbog bebaca em zbog dojenja... mislim da ce bit lakse ako nisi vec do sada prestala da sad se nekako potrudis prestati, jer lakse je dok si doma nego dok si u bolnici, samo ce ti stvarati dodatnu nervozu.
ja sam na srecu uspila prestati cim sam ugledala + na testu... sad zapalim povremeno, kad se nadem s prijama na kavi, i stvarno nemam namjeru ponovno poceti pusiti kao nekad
ma ja popušim tri cigarete na dan, ovo jučer je bilo, žali Bože...
i to većinom uz kavu ujutro, i nakon ručka, čisto onako da mi miriši..
nisam pušila u bolnici, bila jesam nervoznija, ali nisam tamo pušila jer se ne smije, iako su sestre rekle svim pušačima da idu dolje kod portira, al brate mili to je 40 stepenica, lako za nizbrdo, al uzbrdo
hvala vam curke na podršci.. evo nisam baš ni spavala nočas, sve nekako čudno se osjećam.. sad ću polako prekopat torbu, vidit dal je sve unutra, i leć i čekat dok dođu po mene s autom, jer mi ne daju da idem sama..