Ne želim u rađaonu s napadima panike!!!!

[Lutonjica]

cure, jedno je "paničarenje" i prevelika zabrinutost, a drugo su pravi napadi panike. oni su nešto skroz iracionalno, teško je to objasniti
eva maria, ja s vremena na vrijeme imam blaže napade panike, nisu vezani uz porod i trudnoću, nego općenito uz djecu, kad je njima nešto.

pred kraj druge trudnoće imala sam najgori napad panike ikad, pravi pravcati, otišla sam usred noći do petrove čisto da mi potvrde da bebi neće naštetiti to što ja ne mogu disati :/
i trajalo je to jedno tjedan dana, svaki čas sam se rušila, pa nisam mogla disati, stezalo me u prsima, pa nisam mogla izaći iz kuće, pa mi se sve pomiješalo, nekakva anksiozna depresija, grozno nešto, po cijele dane sam zamišljala kako rađam u vrapču i kako mi uzimaju dijete jer sam psihički bolesnik
dali su mi odmah u petrovoj normabele, ali ne znam zašto ih tada nisam popila, ni jednog (inače sam protiv normabela u trudnoći, ali da sad doživim takvo stanje, trčala bih po njih jer mislim da je bolje popit normabel par dana nego živjeti u takvom bolesnom košmaru). dakle, nakon tjedan dana noćne more, i traženja dobrog psihologa (kojem na kraju nisam otišla, ali stalno planiram :/ ), uspjela sam si posložiti sve u glavi, naći prave razloge tih napada i riješiti to. kod mene se uopće nije radilo o strahu od poroda, niti o strahu od nepoznatog, trigger je bilo nešto sasvim deseto ali se nažalost desilo baš u trudnoći.

pišem ti sve ovo zato što znam kako je to, i što mislim da, ako potraje i ako te sprečava u normalnom funkcioniranju, treba potražiti pomoć.

za utjehu, na porodu su me tako prali hormoni da sam bila u ekstazi, a ne u panici