Odbrojavanje 2011/2

[nea0902]

Mury nisam prosla kroz sve sto i ti... Prije svega žao mi je jako. Ali sam se prepoznala u onom dijelu tvog posta di kažeš da jednostavno nemas osijećaj da ćeš ikada biti majka bez obzira što to svim tijelom, srcem i dušom želiš. Ja sam se isto tako osijećala. Mislila sam, to se meni nikada nece dogoditi bez obzira što je to jedino šta želim na svijetu. Kada bi mi ljudi govorili "Uopce ne sumnjam dal ćeš biti mama" meni ni došlo da pucam u njih premda su imali najbolje namjere. Bila sam ljuta na svih, svi su mi bili krivi, ponajvise ja. Danas sam 10 tjedana trudna, ne vjerujem ni sada, al ipak su bili u pravu oni što su me uvjeravali u to ( i hvala Bogu na tome). Nadam se da ce do kraja biti sve u redu. A ti nemoj odustajat, vici, placi i ljuti se - imas 100% pravo na to. A onda opet glavu gore, cilj je veci od zivota, i nazalost neki se trebaju vise pomuciti da dodju do toga od drugih, ali ne odustaj. Znam da zvuci kliše ali vrijedi suza, kad dobijes svoju malenu bebicu sve ovi prije će nestati

[Mury]

Mury nisam prosla kroz sve sto i ti... Prije svega žao mi je jako. Ali sam se prepoznala u onom dijelu tvog posta di kažeš da jednostavno nemas osijećaj da ćeš ikada biti majka bez obzira što to svim tijelom, srcem i dušom želiš. Ja sam se isto tako osijećala. Mislila sam, to se meni nikada nece dogoditi bez obzira što je to jedino šta želim na svijetu. Kada bi mi ljudi govorili "Uopce ne sumnjam dal ćeš biti mama" meni ni došlo da pucam u njih premda su imali najbolje namjere. Bila sam ljuta na svih, svi su mi bili krivi, ponajvise ja. Danas sam 10 tjedana trudna, ne vjerujem ni sada, al ipak su bili u pravu oni što su me uvjeravali u to ( i hvala Bogu na tome). Nadam se da ce do kraja biti sve u redu. A ti nemoj odustajat, vici, placi i ljuti se - imas 100% pravo na to. A onda opet glavu gore, cilj je veci od zivota, i nazalost neki se trebaju vise pomuciti da dodju do toga od drugih, ali ne odustaj. Znam da zvuci kliše ali vrijedi suza, kad dobijes svoju malenu bebicu sve ovi prije će nestati

nea, draga, potpuno si u detalje opisala moje osjećaje, točno se tako osjećam, ali da stvar bude gora nemam ja taj osjećaj da nikada neću roditi od kada se borimo sa neplodnošću, nego me vjerovala ili ne taj osjećaj progoni od adolescentnih dana, od dana kada moje vršnjakinje nisu o tome niti razmišljale, meni se već tada počeo uvlačiti taj strah u kosti, i svakim danom bivao sve veći...iskreno, kada sam saznala za naš problem, nisam se iznenadila, nego sam to nekako očekivala ...ne znam kako bih vam to opisala, imam osjećaj ponekad da sam izgubila razum, da sam kao vještica, da mogu predvidjeti svoju budućnost, a to je budućnost bez djece, a tek moji snovi koje sanjam po cijelu noć, i koji su istniti, to vam ne mogu opisati kako me to mori ...kad sam u siječnju ove godine ostala prirodno trudna, dva dana prije očekivane M sam cijelu noć sanjala kako sam trudna, testiram se, hrpa testova, i svi testovi pozitivni, bio je to tako stvaran san koji se pokazao istinitim za dva dana, svaki put nakon ET sanjam da sam dobila M, tako i bude osim u postupku kada sam ostala trudna, ali tada sam sanjala 2-3 dana ranije nego ću prokrvariti da sam dobila M, i tako i bi...sorry na dugom postu, možda nije za ovu temu, ali eto, vi me najbolje razumijete, pa sam se morala ovdje "ispucati".
nea draga, želim ti od srca urednu i mirnu trudnoću, i osjećami vjerujem da će tako i biti!!!
Hvala vam cure moje na utješnim riječima, zlatne ste, i zato vam želim da ako ništa nikada ne izgubite nadu kao što sam ju ja sada izgubila

[žanet]

Mury nisam prosla kroz sve sto i ti... Prije svega žao mi je jako. Ali sam se prepoznala u onom dijelu tvog posta di kažeš da jednostavno nemas osijećaj da ćeš ikada biti majka bez obzira što to svim tijelom, srcem i dušom želiš. Ja sam se isto tako osijećala. Mislila sam, to se meni nikada nece dogoditi bez obzira što je to jedino šta želim na svijetu. Kada bi mi ljudi govorili "Uopce ne sumnjam dal ćeš biti mama" meni ni došlo da pucam u njih premda su imali najbolje namjere. Bila sam ljuta na svih, svi su mi bili krivi, ponajvise ja. Danas sam 10 tjedana trudna, ne vjerujem ni sada, al ipak su bili u pravu oni što su me uvjeravali u to ( i hvala Bogu na tome). Nadam se da ce do kraja biti sve u redu. A ti nemoj odustajat, vici, placi i ljuti se - imas 100% pravo na to. A onda opet glavu gore, cilj je veci od zivota, i nazalost neki se trebaju vise pomuciti da dodju do toga od drugih, ali ne odustaj. Znam da zvuci kliše ali vrijedi suza, kad dobijes svoju malenu bebicu sve ovi prije će nestati

Morala sam se pridružit za Mury i osjećaje koji zaista varaju.Ja sam se identično osjećala kao u postu gore.Uvjerena 100% da nikad nećemo bit roditelji i polako se mirila s tim da ćemo biti sami,a sada nakon duge borbe,4 IVF i bolesti i mi čekamo našu sreću za koji tjedan i toliko smo sretni i zahvalni,a htjeli smo odustat da sačuvam zdravlje,ali sad nam nije žao ni jedne jedine suze i grča od bola koji smo prošli.Želim ti isti scenarij kao sebi i ponekad stvarno mislimo da sve znamo,a istina i sudbina je nepredvidiva i zna iznenadit.Uz to isto smo godište čime još više znam da imaš vrimena za odmor i skupljanje snage!Poljubac!